IAKO poznata po svojem ruskom imenu, Sofija Augusta rodila se kao njemačka plemkinja u Pruskoj 1729. godine. Njena majka bila je nesretna samom činjenicom što je dobila kći, a ne sina. Zato je se brzo riješila poslavši ju na ruski dvor da se uda za ruskog prestolonasljednika.

Katarina je 1743. stigla u zemlju u misterioznu zemlju Rusiju. Ovdje umjesto velikih gradova Katarina nailazi samo na skromna sela, umjesto protestantske kulture Katarina se upoznaje s egzotičnim pravoslavljem. Rusija 18. stoljeća bila je udaljena i nepovezana zemlja o kojoj se znalo tek par pojedinosti radi Petra Velikog koji ju je približio Europi pola stoljeća ranije.

Tamo se ponovo susreće s Petrom, ruskim princem kojem je obećana. Taj brak bio je apsolutna katastrofa puna nasilja i prijetnji. Petar je bio neugodan princ sklon nasilju i netko tko je imao malo prijatelja na ruskom dvoru. Bio je veliki fan Frederika Velikog i njegovih uspjeha te je htio Rusiju moderirati po pruskim načelima. Sve rusko mu je bilo nazadno, staromodno, loše.

Ne i Katarini koja se brzo primila učenja ruskog jezika i prigrlila pravoslavlje. Tada uzima rusko ime Katarina (Ekatarina). Puno je čitala Voltairea i Diderota i bila oduševljena prosvjetiteljskim idealima. Smatrala je da boljitak običnog čovjeka znači boljitak za cijelu zemlju.

Od propalog braka do ruske krune

Nakon gotovo dvadeset godina nesretnog braka, napokon je došlo vrijeme za prevrat. Uz pomoć svojih mnogih savjetnika koje je šarmirala tijekom godina, Katarina je preuzela rusku krunu 1762. i počela sa svojim reformama.

Poticala je obrazovanje srednjeg sloja stanovništva, policiju je pretvorila iz represivne institucije u onu koja će, barem jednim dijelom, služiti običnom čovjeku. Stipendirala je školovanje djevojaka i otvarala škole. Voltaire ju je proglasio filozofskom caricom.

Međutim, velik dio vladavine morala je posvetiti vanjskoj politici. Podijelila je Poljsku s Pruskom i Austrijom, ratovala protiv Osmanlija i pripojila Krim Ruskom Carstvu. Bila je arbitar u međunarodnim sporovima, posebno kad su u pitanju Pruska i Austrija. Odbila je podržati Britance za vrijeme Američke revolucije.

Povijest ju pamti po ljubavnim aferama koje je imala s muškarcima koji su joj bili odani. Jedan od ljubavnika bio je poljski kralj, drugi njen najodaniji sluga Potemkin, a treći Orlov, muškarac koji joj je pomogao svrgnuti Petra s trona.

Njeni prosvjetiteljski ideali s godinama su utihnuli. Kada je dignut ustanak u Poljskoj radi podjele, Katarina je naredila brutalno gušenje. Više od 20.000 Poljaka u Varšavi umrlo je u jednom danu.

Umrla je nakon srčanog udara 1796. i taman izbjegla nemire u Europi koje će prouzročiti neki mali Korzikanac.