DVADESET šestog studenoga 2003. Concorde je posljednji put poletio, zauvijek zatvorivši poglavlje koje je desetljećima simboliziralo vrhunac tehnološkog optimizma i ljudske ambicije. Finalni let - svečani prelet British Airwaysova Concordea G-BOAF iz Londona u Bristol - nije bio komercijalan, ali njegova simbolika bila je golema. Tog je dana svijet ostao bez jedinog nadzvučnog putničkog aviona koji je uspješno i dugo letio u redovnom prometu.

Kako je Concorde postao ikona

Kad je 1976. ušao u službu, Concorde je bio tehnološki šok. S delta-krilima, prepoznatljivim spuštajućim nosom i brzinom od oko 2180 km/h letio je dvostruko brže od zvuka.

Najpoznatija komercijalna ruta - Pariz - New York - trajala je prosječno oko 3 sata i 30 minuta, što je bilo dvostruko brže od današnjih standardnih letova koji traju oko 7 do 8 sati, ovisno o vjetrovima i smjeru putovanja. Concorde je letio na visinama do 18 kilometara, dovoljno visoko da putnici kroz prozor vide zakrivljenost Zemlje.

Istodobno je postao i statusni simbol. Zvijezde, političari i poslovni ljudi letjeli su njime kao dokaz prestiža i moći, a šampanjac, cjelodnevna pažnja posade i futuristički izgled kabine pretvorili su ga u iskustvo koje je nadilazilo običan let.

Zašto je Concorde otišao u povijest

Letenje dvostruko brže od zvuka nosilo je i svoju cijenu. Ograničenja zbog buke probijanja zvučnog zida tjerala su ga na ocean, gorivo se trošilo u golemim količinama, a održavanje je bilo iznimno skupo.

Nakon nesreće Air Franceova Concordea 2000. godine i pada potražnje, oba operatera - Air France i British Airways - zaključila su da program više nije održiv. Air France se povukao u lipnju 2003., a British Airways u listopadu. Posljednji, ceremonijalni let 26. studenoga zaokružio je epohu nadzvučnog putničkog prometa.

Što je ostalo nakon posljednjeg leta

Iako je umirovljen, Concordeova fascinacija nije izblijedjela. I danas se smatra najambicioznijim projektom komercijalnog zrakoplovstva - dokazom da se ponekad budućnost može dotaknuti, ali ne i zadržati. Njegova sposobnost da Atlantik prijeđe za pola vremena koje je potrebno današnjim avionima ostaje podsjetnik na razdoblje u kojem su granice tehnike gurane bez kompromisa.