MALO je političara iz razdoblja Hladnog rata koji izazivaju toliko podijeljena mišljenja kao János Kádár. Za jedne je bio sovjetski marionetski vođa odgovoran za krvavo gušenje Mađarske revolucije 1956. godine i desetljeća političke represije. Za druge je upravo on čovjek koji je, nakon jednog od najmračnijih razdoblja mađarske povijesti, zemlji donio stabilnost, viši životni standard i znatno liberalniji oblik socijalizma od onoga u ostatku istočnog bloka.

Na vlasti je ostao više od tri desetljeća, od 1956. do 1988., čime je postao najdugovječniji komunistički vođa u povijesti Mađarske.

Od siromašnog djetinjstva do partijskog vrha

János Kádár rođen je 26. svibnja 1912. u gradu Rijeci, koja je tada bila dio Austro-Ugarske Monarhije. Rođen je kao izvanbračno dijete služavke Borbále Czermanik i vojnika Jánosa Krezingera. Djetinjstvo je proveo u velikom siromaštvu u Budimpešti, radeći razne fizičke poslove.

Već kao mladić priključio se ilegalnom komunističkom pokretu. Tijekom autoritarnog režima admirala Miklósa Horthyja više je puta bio uhićen zbog političkog djelovanja.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata i dolaska komunista na vlast njegova politička karijera brzo je napredovala. Bio je ministar unutarnjih poslova, ali je početkom 1950-ih i sam postao žrtva staljinističkih čistki. U montiranom procesu optužen je za izdaju, zatvoren i mučen. Rehabilitiran je tek nakon smrti sovjetskog vođe Josifa Staljina.

Revolucija koja je promijenila njegov život

Najveća prekretnica dogodila se 1956. godine. U listopadu je u Mađarskoj izbila narodna pobuna protiv sovjetske dominacije i komunističkog režima. Na čelo reformističke vlade došao je Imre Nagy, koji je najavio višestranački sustav i izlazak zemlje iz Varšavskog pakta.

Kádár je isprva podržavao Nagyjevu vladu. Međutim, nakon nekoliko dana tajno je otišao u Sovjetski Savez, gdje je pristao stati na čelo nove prosovjetske vlade.

Početkom studenoga sovjetske su trupe ponovno ušle u Budimpeštu i tenkovima ugušile revoluciju. Poginulo je oko 2500 Mađara, više od 200.000 ljudi pobjeglo je iz zemlje, a tisuće su završile u zatvorima.

Kontroverza koja ga je pratila cijeli život

Najveća mrlja njegove karijere ostala je sudbina Imrea Nagyja.

Iako mu je bilo obećano sigurno napuštanje jugoslavenskog veleposlanstva, Nagy je uhićen, tajno osuđen i 1958. obješen zbog veleizdaje. Povjesničari se i danas raspravljaju o tome koliku je osobnu odgovornost Kádár imao u toj odluci, no politička odgovornost njegova režima nije upitna.

Zbog toga ga mnogi Mađari smatraju izdajnikom nacionalne revolucije.

"Tko nije protiv nas, s nama je"

Nakon brutalnih obračuna krajem 1950-ih Kádár je postupno mijenjao pristup. Shvatio je da dugoročna stabilnost neće biti moguća isključivo represijom.

Njegova poznata izjava "Tko nije protiv nas, s nama je" predstavljala je velik odmak od dotadašnje staljinističke logike.

Šezdesetih godina pokrenuo je niz gospodarskih reformi koje su kulminirале uvođenjem Novog ekonomskog mehanizma 1968. godine. Tvrtke su dobile veću autonomiju, dopušteno je ograničeno privatno poduzetništvo, a građani su mogli lakše putovati na Zapad nego stanovnici većine drugih socijalističkih država.

Takav model ubrzo je dobio nadimak "guljaš komunizam".

Najbogatiji život u istočnom bloku

U usporedbi s većinom zemalja iza Željezne zavjese, Mađari su tijekom Kádárove vladavine živjeli znatno bolje. U trgovinama je bilo više robe, građani su mogli kupovati automobile, vikendice i kućanske aparate, a država se snažno zaduživala na Zapadu kako bi održavala životni standard.

Istodobno, političke slobode ostale su ograničene. Postojala je cenzura, tajna policija pratila je protivnike režima, a višestranački sustav nije postojao. Ipak, represija je bila znatno blaža nego u razdoblju neposredno nakon revolucije ili u nekim drugim državama istočnog bloka.

Pad i nasljeđe

Do sredine 1980-ih mađarsko gospodarstvo zapalo je u ozbiljne probleme. Veliki vanjski dug, usporavanje rasta i promjene koje je u Sovjetskom Savezu pokrenuo Mihail Gorbačov oslabili su Kádárov položaj.

S vlasti je smijenjen 1988. godine, a umro je 6. srpnja 1989., samo nekoliko mjeseci prije pada komunističkih režima u istočnoj Europi.

Ironično, upravo na dan njegove smrti mađarski je Vrhovni sud poništio presudu protiv Imrea Nagyja i rehabilitirao ga, simbolično zatvorivši jedno od najkontroverznijih poglavlja mađarske povijesti.

Povijesna ocjena ostaje podijeljena

János Kádár ostaje jedna od najsloženijih osoba europske politike 20. stoljeća. Njegov režim nastao je na sovjetskim tenkovima i obilježen je represijom, političkim procesima i smaknućima nakon revolucije 1956. godine.

S druge strane, upravo je pod njegovim vodstvom Mađarska postala najotvorenija i gospodarski najuspješnija država istočnog bloka, zbog čega dio starijih Mađara njegovo razdoblje i danas pamti s određenom nostalgijom.

Ta proturječnost, između autoritarnog vladara i tvorca relativno prosperitetnog socijalizma, razlog je zbog kojeg rasprave o Kádárovoj ostavštini ni više od tri desetljeća nakon njegove smrti nisu završene.