ZANIMLJIVO je da se još nitko nije ozbiljno pozabavio time što će biti ako Hrvatska ne završi, kao što i neće, pristupne pregovore s Europskom unijom ove godine pa se učlanjenje otegne još tko zna koliko godina. Sam Sanader procjenjuje da će se morati čekati do 2011. godine, ali davao je on već i procjene po kojima ćemo još ove godine biti u EU, što znači da može biti i koju godinicu više.

Dakle, što će biti? Obično se kaže da su ovakva odgađanja vjetar u leđa jačanju nacionalizma, izolacionizma, ksenofobije, rasizma i sličnih beštija današnjeg svijeta i kao drugdje, tako će sigurno biti i u Hrvatskoj. Postoji, međutim, i jedna značajna razlika. Rijetko ćete naći zemlju kakva je ova naša u kojoj vladajuća stranka tako uspješno kontrolira te beštije, otprilike po sistemu onih psećih povodnika na razvlačenje.

HDZ je do te zgodne spravice došao na već poznati spretni način, koji objašnjava i zašto on tako savršeno vlada situacijom. Jednostavno, ta stranka je do prije neku godinu i sama bila leglo najcrnje desnice pa kada ju je eliminirala ostali su još samo izolirani džepovi radikalnih strančica i udruga, koje je bilo lako staviti u džep. A bilo je lako i zato što se HDZ i nakon što se okrenuo Europi nije ni izbliza odrekao usijane patriotske, nacionalističke, povremeno i proustaške retorike, što se vidjelo uoči svakih izbora pa i ovih lokalnih koji slijede.

Zemlja koja je samu sebe iz temelja deindustrijalizirala

Dakle, još jednom, što će biti ovih tko zna koliko godina produženog čekanja na ulazak u EU? Pa bit će sve ono već nabrojano: nacionalizam, izolacionizam, ksenofobija... samo što se neće bezglavo valjati ulicama, nego će dolaziti iz vrha HDZ-a, koji će bez većih uplitanja sa strane, određivati doze u kojima će se pojavljivati i intervale koji će mu najviše odgovarati.

I kako će to izgledati? Već i iz ovog mahanja bedrenim kostima žrtvama partizanskog terora vidi se - nimalo dobro. Zemlja koja je samu sebe iz temelja deindustrijalizirala, što je glavni uzrok sadašnje krize, na dobrom je putu da dobije cijelu jednu ekshumacijsku industriju, koja zasad radi u jednoj smjeni. A mogla bi, ustreba li, i u tri.

Iako u Europi ima sličnih primjera zakapanja u prošlost (najviše u istočnoeuropskim postkomunističkim zemljama) ovako duboko i glupo kao u Hrvatskoj to nitko ne radi. Što je najgore na ovome se neće stati, nego će se prošiti i na sve ostale teme koje spadaju u ovaj isti zatvoreni simbolički krug. Prije svega, treba očekivati da će ponovno oživjeti antikomunistička haranga protiv SDP-a, iako je to najcirkusantskiji proizvod HDZ-ovih promidžbenih štrikarnica.

SDP je uvijek bio štaka na koju se HDZ može osloniti

U ovih dvadesetak godina SDP se odrekao dobrog dijela legitimiteta lijeve stranke, a što je još gore više je mislio o legitimitetu HDZ kao koliko-toliko uljuđene stranke, nego o vlastitom. To se vidjelo u pokrivanju gotovo svih svinjarija Tuđmanove vlasti (osim donekle kada je ovaj zapeo podijeliti BiH), a ne treba zaboraviti da su i HDZ-ovi generalski pučisti, pa ako hoćete i Thompson, dobili krila baš u doba mandata Račanove vlade.

Drugim riječima, SDP je uvijek bio štaka na koju se HDZ može osloniti pa mu Sanader duguje barem toliko da prizna kako je iz Račanovih usta izašla ona znamenita rečenica da je SDP "najveća brana povratku komunista". A da od njega nikada nismo čuli da je i njegova stranka brana povratku ustašoidnih primjesa Tuđmanove vlasti, iako se ne može poreći da je na tome u praksi dosta napravio.

Drugo što će HDZ napraviti u ovom produženom čekanju na EU, je konsolidirati odnose s Katoličkom crkvom, s kojom je HDZ, generalno gledano u vrlo skladnom i nježnom braku, ali je prošle godine došlo do prvih velikih trzavica. Tada je Sabor donio zakon o zabrani seksualne i rodne diskriminacije, unatoč ljutitom protivljenje Crkve (koja je zabezeknuto gledala kako joj na otvorenu ranu šaku soli baca čak i jedan Hebrang, izjavljujući da je taj zakon obaveza prema Bruxellesu, a do njega HDZ drži više nego do Kaptola).

Ajme majko! To je toliko razjarilo Crkvu da je počela baražno napadati najprije Sabor, a onda i HDZ da su zatočenici komunističkog mentaliteta, a ponovno su se javile i gnjevne tirade iz devedesetih o Europi kao grobnici katoličkih nacija. HDZ je odrješito odgovorio na prvu optužbu, ali na drugu ne reagira, iako se Sanader s njom pouzdano ne slaže. No, sada mu očito odgovara da Crkva isprazni poneku kiblu na glavu EU, koja je toliko izmrcvarila Hrvatsku, što sama, što preko prvog hrvatskog zapadnog susjeda Slovenije.

Rončevićevi kamioni ukazuju na novi genijalni izum

Treće, zahladit će se odnosi s hrvatskim Srbima i Pupovčevim SDSS-om. Nedavno se u jednom ovdašnjem srpskom mjesečniku pojavio tekst Davora Gjenera u kojem se kaže da se na rubu parlamentarne scene već pojavljuju optužbe da je za krizu u Hrvatskoj kriva tzv. "pozitivna diskriminacija" nacionalnih manjima. Moram reći da mi ovo nije izgledalo previše uvjerljivo dok mi do ruku nije došao podatak da je u nedavnom rebalansu proračuna gotovo prepolovljena svota za povratak i stambeno zbrinjavanje izbjeglica.

E, sada sam već bio siguran da ova teza zbilja kola i to ne na marginama nego da je diskretno kolportira sama Sanaderova vlada, stvarajući dojam da su Srbi pretežak financijski teret za hrvatsku državu. Dojam je, međutim, providno isfabriciran i lažan, jer na zbrinjavanje Srba, i to zajedno s revitalizacijom pasivnih krajeva, ne odlazi niti jedan posto hrvatskog budžeta (što je rebalansom, rekosmo, još i dvostruko smanjeno).

Četvrto, usporit će se sve vitalne reforme, ponajprije u pravosuđu, pri čemu slučajevi Glavaš, Banić i Rončevićevi kamioni ukazuju na novi genijalni izum. Sabor se stavlja iznad sudova i sudskih istraga, čime se politička teorija obogaćuje neviđenom novotarijom - parlamentarnim bezakonjem. Problem je jedino što EU još ne želi Hrvatsku ni sa starim šporkarijama u pravosuđu, a kamoli još i s ovim "naprednijim" formama.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: AFP