ASTRONOMI su otkrili zagonetni, sjajni val u obliku luka oko obližnjeg bijelog patuljka, ostatka mrtve zvijezde udaljenog 731 svjetlosnu godinu. Ova pojava, koja podsjeća na dugu, zbunjuje znanstvenike jer ne postoji poznati mehanizam koji bi mogao objasniti višebojnu maglicu oko bijelog patuljka RXJ0528+2838, piše Science Alert.

"Pronašli smo nešto nikad prije viđeno i, što je još važnije, potpuno neočekivano", rekao je astronom Simone Scaringi sa Sveučilišta Durham u Ujedinjenom Kraljevstvu. "Iznenađenje da navodno miran sustav bez diska može pokretati tako spektakularnu maglicu bio je jedan od onih rijetkih 'wow' trenutaka."

Što su bijeli patuljci

Bijeli patuljci su ostaci zvijezda poput Sunca koje su dosegle kraj svog životnog vijeka. Kada ostanu bez atoma za fuziju, njihove jezgre, koje više ne podržava vanjski tlak fuzije, urušavaju se u iznimno gust objekt, izbacujući pritom vanjski materijal zvijezde.

Iako su veličine planeta Zemlje, masa ovih mrtvih zvijezda može doseći i do 1,4 mase Sunca. Često se nalaze u sustavima gdje gravitacijski privlače masu sa zvijezde pratilje, što može dovesti do pojava poput ponavljajućih termonuklearnih erupcija.

Zagonetka udarnog vala

Budući da bijeli patuljak više ne provodi fuziju atoma, on ne može proizvoditi zvjezdane vjetrove poput aktivne zvijezde. Međutim, interakcija sa zvijezdom pratiljom može stvoriti disk materijala koji kruži oko bijelog patuljka. Sudar između "struje" materijala iz tog diska i okolnog međuzvjezdanog medija stvara energetske strukture poznate kao udarni valovi koji poprimaju oblik luka.

Problem je što RXJ0528+2838 ima zvijezdu pratilju niske mase, ali oko njega nije primijećen disk. Štoviše, oblik, veličina i gustoća udarnog vala - sastavljenog od valnih duljina koje ukazuju na prisutnost vodika, kisika i dušika - sugeriraju da je istjecanje materijala trajalo oko 1000 godina, što se znatno razlikuje od eksplozivnih izboja karakterističnih za termonuklearni događaj.

Potraga za objašnjenjem

Znanstvenici pretpostavljaju da snažno magnetsko polje bijelog patuljka možda zaobilazi mehanizam formiranja diska. Umjesto toga, materijal sa zvijezde pratilje mogao bi biti preusmjeren duž linija magnetskog polja izravno na bijelog patuljka, što bi omogućilo istjecanje materijala bez postojanja diska.

"Naša opažanja otkrivaju snažno istjecanje koje, prema našem trenutnom razumijevanju, ne bi trebalo postojati", kaže astronom Krystian Ilkiewicz s Astronomskog centra Nikole Kopernika u Poljskoj.

"Naše otkriće pokazuje da čak i bez diska, ovi sustavi mogu pokretati snažna istjecanja, otkrivajući mehanizam koji još ne razumijemo. Ovo otkriće dovodi u pitanje standardnu sliku o tome kako se materija kreće i međusobno djeluje u ovim ekstremnim binarnim sustavima."

Otkriće je detaljno opisano u časopisu Nature Astronomy.