DOK ČITAV svijet, prisjećajući se tragedije koja se prije deset godina dogodila u Srebrenici, jednoglasno osuđuje taj zločin počinjen u ime srpskog naroda, jedan se srpski "junak" našao pozvanim da kaže kako srpska vojska u Srebrenici nije počinila zločin, te kako je pokolj u Srebrenici bio samo povod za "Tuđmanov genocid nazvan Oluja".

Milan Bulajić, predsjednik srbijanskog Fonda za istraživanje genocida, u razgovoru za beogradski list Glas Javnosti tvrdi kako je smisao obilježavanja desete godišnjice pokolja u Srebrenici skidanje odgovornosti svjetskih sila od "Oluje", prije svega SAD-a i Njemačke.

No, tu još nije kraj Bulajićevim "provalama". On tvrdi kako je Srebrenica poslužila Hrvatskoj kao argument za pokretanje operacije "Oluja", koja je, po njemu, bila veći zločin od pokolja u Srebrenici. Apsurd apsurda Milana Bulajića jest tvrdnja kako ubijanje 8.000 nenaoružanih ljudi, uglavnom vojnospobnih muslimana, nije počinila srpska vojska.

"Bitno je da Vojska Republike Srpske u Srebrenici nije počinila genocid. Zločina je bilo sa obje strane, ali treba točno utvrditi tko je u ime Vojske RS činio te zločine. Poznato je da su na slobodi Hrvati Dražen Erdemović i Marko Bokšić, koji su bili u Vojsci RS i koji su pobili nekoliko desetina muslimana. Suština je da namjera genocida nije postojala i da genocida, jednostavno, nije bilo." - bulazni Bulajić.

"Zaboravlja se da je "Oluja" veći zločin od Srebrenice. "Oluja" je Tuđmanov završetak genocidnog čišćenja Srba iz Hrvatske, koje je započeo ustaški poglavnik Ante Pavelić. U Hrvatskoj sada živi svega 4,2 posto Srba, a Hrvati su 4. kolovoz proglasili za nacionalni praznik. Jedan stravičan zločin proglašen je za nacionalni praznik." - zaključuje Bulajić.

Milan Bulajić poznat je u krugovima koji se bave poviješću prostora bivše Jugoslavije kao zastupnik teze da u Srebrenici nije počinjen zločin, te da je operacija "Oluja" najveći zločin počinjen na ovim prostorima. Također je poznat kao zagovornik teze kako je stratište u Jasenovcu mjesto najvećeg pokolja iz II. Svjetskog rata u Europi.

Uz svo dužno štovanje prema žrtvama Jasenovca i njihovim bližnjima, valja reći da su Auschwitz i Dachau samo neka od mjesta daleko većeg stradanja nevinih ljudi nego što je to slučaj s Jasenovcem.

I na kraju, misli li Milan Bulajić da se obim zločina počinjenog u dva-tri dana u Srebrenici može usporediti sa zločinom počinjenima u tjednima nakon same operacije "Oluja", tada postaje očito kako on kao povjesničar iznosi očite laži, kojima je jedini cilj stavljanja soli na još uvijek svježe ratne rane.