RIBAR s Cookova Otočja Junior Apiuta preživio je osam dana sam na otvorenom Pacifiku nakon što mu se tijekom ribolova pokvario motor na čamcu. Za to vrijeme borio se s golemim valovima, hladnoćom i neizvjesnošću hoće li ikada više vidjeti svoju obitelj.

Tijekom dramatične borbe za život golemi su ga valovi dvaput izbacili iz čamca. "Veliki valovi, puno viši od čamca, udarali su me s obje strane. Ali nisam se bojao jer nikada nisam izgubio vjeru i nisam prestao moliti", ispričao je za Guardian.

Apiuta, koji dolazi s malog atola Pukapuka na Cookovu Otočju, kaže da mu je najteže bilo to što nije znao kamo ga more nosi. "Nisam izgubio nadu. Samo sam bio tužan", priznao je.

Kada je pao mrak, motor je potpuno prestao raditi

Njegova drama počela je 11. lipnja na rodnom otoku Pukapuka, koji se nalazi oko 1.140 kilometara sjeverozapadno od Rarotonge, otprilike na pola puta između Novog Zelanda i Havaja. Nakon što je igrao odbojku, otišao je kući po opremu za ribolov i isplovio na more.

Puhao je jak vjetar, a slijedio je jato ptica koje je letjelo iznad vode jer je to bio znak da se ispod nalazi riba. Nedugo zatim motor je počeo otkazivati. "Zvučao je kao da kašlje", opisao je.

Motor se povremeno gasio i ponovno palio, a kada je pao mrak, potpuno je prestao raditi. Do tada je već ulovio nekoliko riba, ali nije imao alat kojim bi mogao popraviti kvar, dok je vjetar postajao sve jači. "Pomislio sam: trebam li skočiti u more i plivati do otoka? Znao sam da ne bih uspio", naglasio je.

Zato je ostao u čamcu. Kako je noć odmicala, svjetla Pukapuke polako su nestajala na horizontu. "Prva noć nije bila tako loša kao dani koji su uslijedili", prisjetio se.

"Noću sam se smrzavao"

Sljedeći dani bili su najteži. More je bilo uzburkano, neprestano je padala kiša, a hladnoća je bila sve jača. Kako ga valovi ne bi odnijeli, sjedio je što niže u čamcu. "Valovi su bili golemi", kazao je.

U najgorim trenucima jedino što je mogao bilo je održavati ravnotežu čamca i izbacivati vodu koja je ulazila unutra. Na čamcu je imao samo dvije boce vode, kantu, ribolovni pribor, prijenosni hladnjak i plahtu. Preživljavao je jedući male komade sirove ribe koju je ulovio, a kišnicu je skupljao u kantu.

Od hladnoće se štitio plahtom. "Noću nisam mogao ništa. Smrzavao sam se", naveo je. Sve vrijeme molio je za spas i tražio znak da pomoć dolazi.

Trećeg dana, nakon večernje molitve, ugledao je svjetla ribarskog broda. "Bio sam presretan", priznao je. Očajnički je veslao prema njemu, ali ga je vjetar odnio u suprotnom smjeru i brod je nestao iz vidokruga.

Prevezen na Novi Zeland

Kako su dani prolazili, nastojao je štedjeti vodu, održavati se na toplom i spriječiti da mu čamac potone. Osmog dana začuo je zvuk zrakoplova, a nebo se razvedrilo. Zrakoplov novozelandskog ratnog zrakoplovstva kružio je iznad njega i obavijestio ribarske brodove u tom području da započnu potragu.

Nedugo zatim približio mu se tajvanski ribarski brod. Apiuta je neprestano zviždao sve dok ga jedan član posade nije čuo i svjetiljkom osvijetlio njegov čamac. Nakon sedam noći i osam dana provedenih sam na oceanu napokon je bio spašen.

Na brodu se istuširao, pojeo prvi obrok i nazvao obitelj. Prva osoba kojoj se javio bila je njegova partnerica. "Dušo, dobro sam", bile su prve riječi koje joj je rekao.

Apiuta je potom prevezen na Novi Zeland, odakle će se uskoro vratiti kući. Kaže da će se ponovno baviti ribolovom, ali uz mnogo više opreza. "Ne zaboravite ponijeti svjetiljku, prsluk za spašavanje i kabanicu. I prije nego što isplovite, pomolite se", poručio je.