OSUĐENI krijumčar ljudima, kojeg su svojedobno opisali kao "kuma" francuskih migrantskih kampova, živi u Leicestershireu i vjeruje se da traži azil dok istovremeno ilegalno radi. Istraga BBC-ja otkrila je da je Twana Jamal 2016. u Francuskoj osuđen na pet godina zatvora, a vlasti su ga tada opisale kao jednog od najuspješnijih krijumčara ljudima ikad uhvaćenih. Tužitelji su naveli da je taj irački Kurd, tada 36-godišnjak, zarađivao i do 100.000 funti tjedno prebacujući migrante preko La Manchea, piše BBC.

Nakon dojave dobivene ove godine, BBC je pratio Jamala do sela Blaby te svjedočio kako radi, vozi automobil bez dozvole i očito koristi lažno ime. Njegova prisutnost u Ujedinjenom Kraljevstvu otvara ozbiljna pitanja o učinkovitosti postojećih graničnih kontrola u provjeri tražitelja azila koji su počinili teška kaznena djela u inozemstvu. Imigracijski službenici izjavili su za BBC da je, otkako je Ujedinjeno Kraljevstvo napustilo Europsku uniju, postalo teže provjeravati kaznene evidencije iz nekih drugih zemalja. Službenici za provedbu zakona iz kontinentalne Europe također su otkrili da još 15 osuđenih krijumčara ljudima sada živi u Ujedinjenom Kraljevstvu pod lažnim imenima.

Čovjek poznat kao 'Paša'

Razotkrivanje Jamala dio je šire istrage BBC-ja koja je dovela do uhićenja vodećeg krijumčara ljudima, Karda Jafa, a ta je priča ispričana u podcastu BBC Radija 4 "To Catch A King". BBC je dobio dojavu da Jamal, još jedna važna figura u tom poslu, sada živi i radi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Opisan je kao osoba koja vozi BMW i izgleda "vrlo, vrlo bogato".

Poput Jafa, Jamal je bio povezan s takozvanom bandom "Ranya Boys", jednom od nekoliko kurdskih skupina za koje europske agencije za provedbu zakona tvrde da su dominirale krijumčarenjem ljudi preko La Manchea u posljednjih 15 godina.

Jamalovo suđenje u Francuskoj otkrilo je ključne detalje o njegovoj prošlosti. Tužitelji su naveli da je otprilike od 2012. do 2016. djelovao iz kampa Grande Synthe u blizini Dunkerquea, naplaćujući klijentima od 4500 do 5000 funti za prelazak u Ujedinjeno Kraljevstvo. U to vrijeme krijumčari su za prelazak La Manchea preferirali teretne kamione, a ne male čamce.

Na sudu se također čulo da je Jamalov nadimak u kampovima bio "Paša", što je turska riječ za osobu visokog ranga. Jamal je na francuskom sudu tvrdio da se radi o zamjeni identiteta, no proglašen je krivim te mu je rečeno da mu nakon odsluženja kazne prijeti deportacija u irački Kurdistan.

Unatoč odsluženoj kazni u francuskom zatvoru, ipak je uspio ući u Ujedinjeno Kraljevstvo. Kad su ga novinari suočili s tim, rekao je da je podnio zahtjev za azil i da "još uvijek čeka".

Postoji nekoliko zakonskih prepreka za kriminalce koji traže azil u Ujedinjenom Kraljevstvu. Zakon nalaže da bi svakome tko je proveo 12 mjeseci ili više u zatvoru u inozemstvu zahtjev trebao biti automatski odbijen. Međutim, moguće je da Jamalov kazneni dosje nije provjeren ili da je koristio lažno ime. Kada mu se sudilo u Francuskoj, rečeno je da je, osim nadimka "Paša", koristio nekoliko pseudonima - toliko, rekli su tužitelji, da bi svoje lažno ime zapisivao s unutarnje strane bejzbolske kape kako bi se sjetio tko bi trebao biti.

'Ovaj grad je naš'

BBC je suzio potragu za Jamalom uz pomoć nekoliko izvora, od kojih je jedan dogovorio poziv s njim pod lažnim izgovorom i snimio njihov razgovor. Jamal je u razgovoru rekao da se sada nalazi u Leicesteru i pohvalio se: "Znamo svakoga u ovom gradu, ovaj grad je naš."

Nastavio je kako zarađuje "dobar novac" te je kontaktu rekao da se bavi "prebacivanjem cigareta" iz jednog skladišta. Jamal je također priznao da vozi automobil bez dozvole, ali je rekao da se ne brine da će biti istražen ili uhvaćen. "Nitko nas ovdje ne dira", rekao je. "Čak te ni policija neće zaustaviti."

Na temelju tih informacija, BBC je pretražio tvrtke na području Leicestera koje bi mogle biti povezane s Jamalom i pronašao dvije male trgovine u Blabyju, selu s oko 6000 stanovnika na periferiji grada. Trgovine, obje nazvane Candy Corner, nalaze se na nekoliko metara udaljenosti jedna od druge na suprotnim stranama glavne ulice. Jedna od njih slučajno se nalazi pored ureda lokalnog konzervativnog zastupnika.

Tijekom nekoliko dana prošlog mjeseca, novinari su promatrali živopisne trgovine koje prodaju e-cigarete i slatkiše do kasno u noć. Imali su fotografiju s Jamalova suđenja u Francuskoj 2016. godine, koja ga prikazuje okruženog policijom u majici bez rukava. Uskoro su uočili nekoga tko je izgledao identično, sada vrlo elegantno odjeven u traperice i, kako se činilo, kaput od kašmira.

"Nije me briga"

Kako bi potvrdili da se radi o Jamalu, novinari su potajno posjetili jednu od trgovina gdje je radio za blagajnom i započeli razgovor. Predstavio se kao "Sultan" te su primijetili tetovažu na nadlanici jedne ruke, koja se podudarala s onom viđenom na Jamalovim društvenim mrežama, gdje se naziva Sultan Paša. Iako kao tražitelj azila ne bi smio ni raditi ni voziti, promatran je kako tijekom nekoliko dana radi oboje.

Naposljetku, novinari su se suočili s Jamalom u jednoj od trgovina dok je čistio pločnik ispred ulaza. Rekao im je da nikada nije bio umiješan u krijumčarenje ljudima i da nije bio u zatvoru u Francuskoj. Tvrdio je da je u Ujedinjenom Kraljevstvu od 2009. godine.

Kada su mu pokazali fotografiju iz francuske sudnice iz 2016., nije poricao da je to on. Međutim, na suočavanje s činjenicom da je to dokaz da je bio uhićen, odgovorio je: "Nije me briga."

Jamal je također negirao da radi u trgovini ispred koje su stajali, iako je viđen kako radi za blagajnom i premješta robu. Odbio je reći svoje ime, iako je napomenuo da ga Ministarstvo unutarnjih poslova i imigracijska služba znaju. Na pitanje zašto vozi automobil bez važeće dozvole, Jamal je jednostavno odgovorio: "Pa što? Jesam li vas udario?"

Jesu li provjere dovoljne?

Jamalov slučaj nije usamljen. Službenici za provedbu zakona u Europi rekli su za BBC da znaju za 15 krijumčara ljudima s presudama sudova u Francuskoj, Njemačkoj i Belgiji, za koje vjeruju da sada žive u Ujedinjenom Kraljevstvu i traže azil pod lažnim imenima. Doznali su za jednog čovjeka osuđenog u Francuskoj koji sada živi u Manchesteru, prodaje rabljene automobile i za kojeg se vjeruje da je još uvijek uključen u krijumčarenje ljudi. Drugi čovjek, također s francuskom presudom, smješten je u Blackpoolu, zatražio je azil pod lažnim imenom i na društvenim mrežama se hvali da mu je odobren boravak.

Otkako je na snagu stupio Brexit, Ujedinjeno Kraljevstvo više nema sporazum o razmjeni podataka s mnogim zemljama EU, što otežava provjeru kaznenih i imigracijskih evidencija tražitelja azila, smatra Lucy Morton iz Sindikata imigracijskih službi. "Da možemo dijeliti baze podataka, makar samo s našim najbližim susjedima poput Njemačke, Belgije, Nizozemske i Francuske, tada bismo znali da je netko osuđen za krijumčarenje ljudi", rekla je.

Tražiteljima azila po dolasku u Ujedinjeno Kraljevstvo uzimaju se otisci prstiju i provjeravaju se u britanskim policijskim bazama podataka, ali to ne mora nužno otkriti presudu iz druge zemlje.

Iz Ministarstva unutarnjih poslova poručili su: "Svi podnositelji zahtjeva za azil podliježu obveznim sigurnosnim provjerama radi potvrde identiteta u imigracijske, sigurnosne i kaznene svrhe." Tu je tvrdnju prošlog studenog iznio i ministar za sigurnost granica Alex Norris, dodavši da se, radi zaštite integriteta procesa provjere, detalji o provjerama "ne objavljuju javno".

Ministarstvo je nadalje navelo da Ujedinjeno Kraljevstvo ima "niz sporazuma sa zemljama koji omogućuju razmjenu informacija o kaznenim evidencijama" te da su akcije provedbe imigracijskih propisa trenutno na najvišoj razini u povijesti, s porastom uhićenja zbog ilegalnog rada za 83 posto.