Ilustracija: Shutterstock

OKO 70 milijuna ljudi u svijetu ima problema s mucanjem, što je oko jedan posto populacije. Kroz fazu mucanja, koja traje šest ili više mjeseci, prolazi čak pet posto djece.

Prema stručnjacima američke Zaklade za pomoć osobama koje mucaju, problem može uzrokovati više različitih čimbenika i njihovih kombinacija. Uglavnom se navode četiri: genetika (oko 60 posto ljudi koji mucaju ima nekoga u obitelji s istim problemom); razvoj u djetinjstvu (djeca koja imaju neke druge probleme s govorom ili s razvojem uopće, češće mucaju); neurofiziologija (novija istraživanja pokazala su da ljudi koji mucaju drugačije procesuiraju jezik); obiteljska dinamika (visoka očekivanja i ubrzani stil života).

Međutim, jedno novo istraživanje, predstavljeno u časopisu Human Brain Mapping, pokazalo je da je mucanje povezano sa slabijim dotokom krvi u područje mozga poznato kao Broca. Taj dio čeonog režnja mozga naziva se po francuskom liječniku Paulu Broci koji ga je prvi temeljito istraživao krajem 19. stoljeća, a ima važnu ulogu u obradi govora. Rezultati pokazuju da je jače mucanje povezano sa snažnije sniženim razinama dotoka krvi u to područje. Uz to studija je otkrila da su veće abnormalnosti u dotoku krvi u posteriorni režanj, povezan s obradom riječi koje čujemo, u korelaciji sa snažnijim mucanjem. Ovo otkriće ukazuje na to da uobičajena patofiziologija neuronske 'jezične' petlje koja povezuje čeoni i stražnji dio sljepoočnog režnja vjerojatno pridonosi jačini mucanja.

Potpuno novi uvid

Voditelj istraživanja Bradley Peterson iz Dječje bolnice u Los Angelesu, direktor Institute for the Developing Mind te profesor na University of Southern California, kaže da takva studija protoka krvi nikada ranije nije bila provedena kod ljudi koji imaju problema s mucanjem.

Njegov tim nedavno je objavio jednu drugu studiju mozga nuklearnom magnetskom rezonancijom koja je pokazala da postoji povezanost mucanja s promjenama u krugovima u mozgu koji kontroliraju govor kao i s onima koja podržavaju pozornost i emocije. Ova dva istraživanja međusobno se nadovezuju i nadopunjavaju te predstavljaju sasvim novi uvid u funkcioniranje mozga.

„Kada su drugi dijelovi krugova mozga povezanih s govorom bili pogođeni prema našim mjerenjima dotoka krvi, vidjeli smo izraženije mucanje kod djece i odraslih“, rekao je prvi autor studije, neurolog Jay Desai.

„Protok krvi obrnuto je proporcionalan stupnju mucanja – što je izraženije mucanje, manje krvi stiže u taj dio mozga“, rekao je Desai.