ZNANSTVENICI su otkrili krater na Mjesecu veći od rimskog Koloseuma, nastao snažnim udarom prije dvije godine, koji u početku nije bio zabilježen. Udubljenje strmih rubova široko je oko 222 metra i duboko do 43 metra, što ga čini najvećim poznatim kraterom u Sunčevu sustavu nastalim u novije vrijeme.

Istraživači procjenjuju da se ovako snažan udar događa tek jednom u 132 godine, zbog čega novo otkriće predstavlja iznimno vrijedan izvor informacija uoči NASA-inih planova za izgradnju baze za astronaute na Mjesecu.

"Ovaj događaj predstavlja statistički rijetko opažanje, praktički nešto što se događa jednom u životu", napisali su znanstvenici u jednom od dvaju istraživanja o ovom otkriću objavljenih u srijedu u časopisu Science Advances.

Mjesečeva površina prekrivena kraterima još od davnih vremena

NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO) uočio je krater na strani Mjeseca okrenutoj prema Zemlji u svibnju 2024. godine, ubrzo nakon što ga je stvorio fragment asteroida ili kometa koji je udario u površinu. Udar na Mjesec u stvarnom vremenu nisu zabilježili ni teleskopi na Zemlji ni oni u svemiru.

Širokokutne snimke koje je napravio LRO ostale su neprimijećene među golemom količinom prikupljenih podataka sve do kolovoza 2025. godine. Sonda je prošle jeseni snimila detaljnije fotografije, a otkriće je potvrđeno početkom ove godine.

Krater je dobio ime po pokojnom Thomasu McGetchinu, bivšem direktoru Lunar and Planetary Institutea u Houstonu. Tri puta je veći od prethodnog rekordnog kratera koji je LRO otkrio prije desetak godina. Mjesečeva površina, prekrivena kraterima još od davnih vremena, skriva neke od najvećih udarnih kratera u Sunčevu sustavu, uključujući jedan koji se proteže na više od 2400 kilometara.

Najnoviji udar poremetio je površinu Mjeseca na području dugom više od 100 kilometara. Prašina i kamenito tlo izbačeni su pod većim kutom nego što se očekivalo, rekao je Mark Robinson, glavni znanstvenik zadužen za LRO-ove kamere, koji radi u tvrtki Intuitive Machines. Robinson je glavni autor jednog od istraživanja.

Prašnjavi otisci astronauta neće trajati zauvijek

U zasebnom istraživanju utvrđeno je i postojanje hladne zone široke oko sedam kilometara oko novog kratera, što odgovara pojavi rastresitijeg površinskog sloja Mjeseca. Koautor istraživanja David Paige sa Sveučilišta Kalifornije u Los Angelesu usporedio je taj proces s vrtlarstvom.

"Na udare sada gledamo kao na način obrađivanja regolita, oni prevrću sedimente i iznose na površinu materijal koji se inače nalazi ispod nje", naveo je Paige u priopćenju.

Brojna otkrića kratera koje je LRO zabilježio od lansiranja 2009. godine pokazuju da se gornji sloj Mjesečeva tla, debeo dva centimetra, zamjenjuje izbačenim materijalom svakih 80.000 godina, što je brže nego što se ranije mislilo, rekao je Robinson.

Suprotno uvriježenom mišljenju da će prašnjavi otisci stopala astronauta iz misija programa Apollo na Mjesecu trajati zauvijek, oni će "definitivno nestati u tom vremenskom razdoblju", ustvrdio je Robinson.

"Sljedeći je korak izračunati rizik da materijal izbačen prilikom nastanka kratera pogodi planiranu NASA-inu bazu na Mjesecu. Te će informacije pomoći inženjerima da ojačaju strukture kako se ne bi morali brinuti o šteti, ili barem kako bi ta briga bila manja", napomenuo je.