DIVOVSKI egzoplanet udaljen od nas 855 svjetlosnih godina ima toliko ekstremnu atmosferu da se na njemu nalaze oblaci od isparenog metala te da ga posipaju kiše tekućih rubina i safira.

Znanstvenici su došli do ovih zanimljivih podataka nakon detaljne analize njegove atmosfere, najdetaljnije do sada, otkrivši prvi put kako izgledaju uvjeti i dinamika na noćnoj strani nekog egzoplaneta.

"Mada smo do sada otkrili na tisuće egzoplaneta, uspjeli smo proučavati atmosferu samo malog broja njih jer je to jako zahtjevan posao", rekao je astronom Thomas Mikal-Evans s Instituta Max Planck u Njemačkoj, a prenosi Science Alert.

Napravi krug oko svoje zvijezde za malo više od jednog dana

Egzoplanet WASP-121 b, prvi put je otkriven 2015. godine. Radi se o plinovitom divu većem od Jupitera koji se nalazi na jako bliskoj orbiti oko svoje zvijezde. Dvije godine nakon njegova pronalaska, WASP-121 b je postao prvi egzoplanet u čijoj je stratosferi pronađena voda.

Međutim, vrlo je malo vjerojatno da bi na WASP-121 b moglo biti života. S obzirom na to da kruži izrazito blizu svoje zvijezde, na njemu je "pakleno" vruće; s temperaturama koje se kreću između 1227 do 2727 stupnjeva Celzijevih.

Zbog svoje veličine i orbite spada u kategoriju vrućih Jupitera, plinovitih divova koji imaju orbitu kraću od deset dana. Od gotovo 5000 do sada pronađenih egzoplaneta, više od 300 pripada ovoj ekstremnoj kategoriji. Primjerice, WASP-121 b obiđe svoju zvijezdu za samo 1.27 dana.

Budući da se nalazi na tako bliskoj orbiti, WASP-121 b je također plimno zaključan, što znači da je jedna njegova strana uvijek okrenuta prema matičnoj zvijezdi. Dakle, jedan njegov obraz je trajno izložen užarenom dnevnom svjetlu, dok je drugi u konstantnoj tami. Prethodne analize njegove atmosfere s dnevne strane pronašle su u njoj pare teških metala.

Tajna noćne strane

Njegovu noćnu stranu je bilo teže analizirati jer je oko 10 puta tamnija od dnevne. Kako bi dobili detaljnije informacije o cijelom egzoplanetu, Mikal-Evans i njegovi kolege upotrijebili su svemirski teleskop Hubble kako bi ga promatrali tijekom dvije pune orbite i spojili podatke s njegove dnevne i noćne strane. Na taj su način dobili uvid kako atmosfera tog egzoplaneta funkcionira na globalnoj razini.

Mada je noćna strana WASP-121 b puno hladnija od dnevne,  još uvijek je suludo vruća po zemaljskim standardima - čak 1227 stupnjeva Celzijevih. Zbog ove ekstremne temperaturne razlike između hemisfera dolazi do stvaranja tlaka koji pak potiče ekstremne vjetrove koji kruže oko egzoplaneta.

Kada ovi vjetrovi dosegnu noćnu stranu, temperature su dovoljno hladne da se voda vrati u stanje pare, prije nego što se ponovo prenese na dnevnu stranu. No voda se tamo ne kondenzira u oblake.

Umjesto toga, podaci pokazuju da su noćne temperature dovoljno niske da bi se mogli formirati oblaci od metala koji su već ranije otkriveni u atmosferi WASP-121 b. To uključuje vanadij, željezo, krom, kalcij, natrij, magnezij i nikal.

Kiša rubina i safira

Zanimljivo je da nisu otkriveni tragovi aluminija ili titana, no astronomi smatraju da su se ti elementi vjerojatno kondenzirali i utonuli dublje u atmosferu te ih je zato teško detektirati. Tamo se aluminij može spojiti s kisikom kako bi nastao mineral korund. Kada se na Zemlji korund pomiješa s tragovima drugih metala - kao što su vanadij, željezo, krom ili titan - nastaju rubini i safiri.

To znači da bi na ovom egzoplanetu mogla padati kiša dragocjenih dragulja. Takve padaline možda postoje i na Neptunu te Uranu, no mada su nam oni bliže, pitanje je hoćemo li s njih ikada moći prikupiti to vrijedno kamenje.

Istraživanje naziva Diurnal variations in the stratosphere of the ultrahot giant exoplanet WASP-121b objavljeno je u časopisu Nature Astronomy.