U Venezueli selektivna uhićenja i nestanci postaju nova taktika režima
VENEZUELA proživljava jedno od najrepresivnijih razdoblja posljednjih godina, upozoravaju promatrači za ljudska prava, dok se predsjednik Nicolás Maduro suočava sa sve većom međunarodnom izolacijom i pojačanom američkom vojnom prisutnošću na Karibima, piše CNN.
Prema podacima venezuelanske organizacije za ljudska prava Provea, listopad je bio mjesec s najvišom razinom represije od početka bilateralnih napetosti. Zabilježena su 54 uhićenja, a mnogi od uhićenih povezani su s oporbenom čelnicom Maríjom Corinom Machado.
"Ovo je politika osmišljena da ulije strah među Venecuelance", rekao je Marino Alvarado, koordinator te nevladine organizacije, upozorivši na pogoršanje zatvorskih uvjeta, pretrpanost i kažnjavanje političkih zatvorenika.
Prijelaz na ciljane akcije gušenja otpora
Iz Odbora za ljudska prava oporbenog pokreta Vente Venezuela za CNN su izjavili kako je 2025. godina označila prijelaz s masovnih na "kirurški" precizne, ciljane akcije gušenja otpora.
Orlando Moreno, voditelj odbora, rekao je da vlada koristi političke otmice i selektivna uhićenja kako bi "obezglavila oporbeno vodstvo" - strategiju za koju upozorava da bi se mogla intenzivirati ako eskalira vojni sukob sa Sjedinjenim Državama. "Sada cilj nije puniti zatvore, cilj je neutralizirati moć organiziranja uklanjanjem glasova koji mogu mobilizirati ljude", rekao je Moreno. "Zakon se koristi kao političko oružje."
Pokret Vente Venezuela izvještava da je tijekom 2025. godine zabilježeno jedno proizvoljno uhićenje svaka 32 sata, s ukupno 232 dokumentirana slučaja do sada, od kojih 143 uključuju članove njihovog pokreta. Za usporedbu, 2024. godine prosjek je iznosio šest uhićenja dnevno, s ukupno 2.500 privedenih.
Obje se organizacije slažu da je listopad bio najrepresivniji mjesec, što se podudara s dodjelom Nobelove nagrade za mir oporbenoj čelnici Machado i pojačanim američkim pritiskom na Madura.
Moreno je naveo da je nedavno uhićeno najmanje sedam vojnih časnika, uključujući jednog generala divizije, iako CNN nije mogao neovisno potvrditi ta uhićenja. Tvrdi da su neki časnici postali meta nakon što su odbili snimiti videozapise u kojima iskazuju odanost Maduru.
Također je optužio vladu za "talačku diplomaciju", koristeći političke zatvorenike - kako venezuelanske tako i strane - kao adute u pregovorima. Dodao je da se izvješća o mučenju, izolaciji i nehumanim uvjetima u pritvorskim centrima nastavljaju, unatoč apelima Misije UN-a za utvrđivanje činjenica, koja je dokumentirala slučajeve mučenja i kršenja prava na pravično suđenje.
Venezuelanska vlada ranije je ustrajala na tome da se poštuju ljudska prava i pravičan postupak pritvorenika te je odbacila međunarodna izvješća o proizvoljnim uhićenjima kao "intervencionistička", nazivajući optužbe "neodgovornima, pristranima i duboko polariziranima".
Progon cijelih obitelji
Slučaj obitelji Hernández Castillo simbol je represivne klime u Venezueli, s nekoliko članova obitelji koji su navodno odvedeni i zadržani bez zakonskog osnova.
Prije deset dana, muškarci u uniformama - neki su se predstavili kao službenici Bolivarske nacionalne policije, drugi kao pripadnici Odjela za organizirani kriminal, a neki su bili bez identifikacije - nasilno su upali u dom 16-godišnje Samante Sofíje Hernández Castillo u zapadnom Caracasu.
Prema izjavama rodbine, koji su incident prijavili Odboru za slobodu političkih zatvorenika, napadači su prijetili njezinim bakama i djedovima vatrenim oružjem prije nego što su odveli tinejdžericu, ne objasnivši ni kamo je vode ni zašto. Njezina obitelj još uvijek nema informacija o tome gdje se nalazi.
"Smatram Diosdada Cabella, ministra unutarnjih poslova i pravde, odgovornim za progon s kojim se naša obitelj suočava", izjavila je Samantina majka, Ámbar Castillo, u videu objavljenom na društvenim mrežama. Izrazila je zabrinutost za fizičku i emocionalnu sigurnost svoje kćeri, nazivajući incident "otmicom".
Dva dana kasnije, obitelj je saznala da je u Maracaibu uhićena i Samantina 19-godišnja sestra, Aranza. Njihova majka je rekla da je posjetila više pritvorskih centara nakon što je primila neslužbene dojave, ali vlasti su negirale da se djevojke nalaze na tim lokacijama.
Obje mlade žene sestre su poručnika Cristiana Hernándeza, koji je pobjegao iz zemlje nakon što je, kako kaže, bio progonjen zbog optužbi za zavjeru. Cristianova supruga, Maykelis Borges, također je uhićena i rodila je u ženskom zatvoru, gdje je i dalje zadržana zajedno sa svojim novorođenčetom.
Prema organizaciji Foro Penal, uhićena je trudna 29. siječnja 2025. i optužena za urotu zajedno sa suprugom. Njezina obitelj tvrdi da joj je uskraćen privatni odvjetnik i dodijeljen joj je branitelj po službenoj dužnosti. Pritisak na obitelj počeo je i ranije: ujak djevojaka, poljoprivrednik Henry Castillo, odveden je 24. siječnja iz razloga koje obitelj smatra nejasnima. Smatraju ga žrtvom prisilnog nestanka.
Drastične kazne za ušutkivanje kritičara
Slučaj obitelji Hernández Castillo nije jedini. 16. studenog, 65-godišnja liječnica Marggie Orozco osuđena je na 30 godina zatvora - maksimalnu kaznu prema venezuelanskom zakonu - zbog optužbi za izdaju, poticanje na mržnju i zavjeru.
Prema organizaciji Provea i izjavama rodbine, sve je počelo zbog audio poruke koju je podijelila, pozivajući ljude da glasaju na predsjedničkim izborima 2024. godine. Njezin sin, Walter Ruiz, rekao je da je njegova majka željela "postići promjenu u zemlji". Naveo je da ju je prijavio susjed, koji je ujedno i predstavnik lokalne vlasti, a policija ju je uhitila bez naloga u noći 5. kolovoza 2024.
Iz organizacije Provea kažu da takve "neproporcionalne" kazne pokazuju kako se pravosudni sustav koristi kao oružje protiv političkih neistomišljenika. Alvarado je primijetio kratak pad uhićenja početkom studenog - što je bio očit pokušaj vlade da signalizira otvorenost za dijalog s Washingtonom - ali je dodao da su takva zatišja kratkotrajna. Nekoliko zatvorenika, uključujući francuskog državljanina Camila Castra i venezuelanskog poduzetnika Noela Álvareza, pušteno je tijekom tog razdoblja.
U međuvremenu, građani Venezuele žive pod dvostrukim pritiskom - unutarnjom represijom i vanjskim prijetnjama, suočeni s dubokom neizvjesnošću oko budućnosti svoje zemlje.