VRUĆ je ljetni dan i ribari na dokovima iskrcavaju svoj ulov. Jedan ponosno pokazuje nekoliko morskih psića zapetljanih u mrežama i objašnjava kako je sendvič od morskog psa lokalni specijalitet. Drugi odjuri s dvije velike ribe prebačene preko motocikla.

Iako se naizgled radi o običnoj ribarskoj luci, dokovi se nalaze u Bandar Abbasu, iranskom gradu u Hormuškom tjesnacu, jednom od najvažnijih svjetskih pomorskih putova i ključnoj točki napetosti u sukobu Irana sa SAD-om i Izraelom. Ovo je prvi put da su strani novinari posjetili iransku stranu tjesnaca od početka sukoba, piše BBC.

Kada su SAD i Izrael 28. veljače pokrenuli napade, iranski režim je odgovorio napadima na Izrael i susjedne zaljevske države u kojima su smještene američke snage, koristeći svoj geografski položaj kao glavno sredstvo pritiska.

Iranski Korpus čuvara islamske revolucije (IRGC) počeo je pucati na komercijalne brodove koji su pokušavali proći tjesnacem bez dozvole, čime je plovni put praktički postao neprohodan. SAD je uzvratio vlastitom blokadom, ciljajući sve brodove koji koriste iranske luke u Zaljevu. Zbog toga su ove vode mjesecima bile preopasne za ribolov. Mnogi ribari prestali su isplovljavati, dok su drugi nastavljali, svjesni da ulaze u ratnu zonu.

Sada, tjednima nakon što je Iran dopustio djelomično otvaranje tjesnaca temeljem sporazuma o primirju sa SAD-om koji se uglavnom poštuje, more je ponovno mirno i ribari se vraćaju. Jedan od njih, Abdol Rahman, proveo je ekipu BBC-ja kroz tjesnac kako bi izbliza pokazao kako je rat utjecao na život u Bandar Abbasu i okolici.

Zaplijenjeni brodovi i teret koji čeka

Tijekom plovidbe tjesnacem, na vidiku su se pojavila dva kontejnerska broda koja je IRGC zaplijenio u travnju, na vrhuncu sukoba. Tada je IRGC objavio da su plovila ugrozila pomorsku sigurnost "djelujući bez potrebnih dozvola i manipulirajući navigacijskim sustavima".

Unatoč primirju, brodovi MSC Francesca i Epaminondas, koji plove pod zastavama Paname i Liberije, još nisu pušteni. Na pučini su se mogle vidjeti deseci drugih teretnih brodova kako čekaju dozvolu iranskih vlasti za prolazak.

Stoljetna borba za kontrolu

Približavajući se otoku Hormuz, osam kilometara od obale Bandar Abbasa, vodič Rahman pokazao je staru tvrđavu koja nadgleda more. Njezini oronuli crveni zidovi podsjetnik su da se kontrola nad tjesnacem vodila stoljećima. 

Danas je Bandar Abbas jednako strateški važan. Smješten na južnoj obali Irana, blizu najužeg dijela tjesnaca, dom je iranske mornarice i pomorskog ogranka IRGC-a. U mirnodopskim vremenima ovim vodama prolazi oko petine svjetskih pošiljki nafte i plina, što grad čini ključnim za svjetsko gospodarstvo i za iransku vojnu doktrinu "asimetričnog ratovanja", osmišljenu za borbu protiv moćnijih protivnika.

Američki predsjednik Donald Trump više je puta prijetio eskalacijom sukoba, upozoravajući da Iran "neće imati državu" ako ne otvori tjesnac. Unatoč njegovim prijetnjama i primirju, Iran nije u potpunosti ponovno otvorio tjesnac, a analitičari tvrde da on ostaje ključna poluga Teherana u pregovorima o trajnom mirovnom sporazumu.

Cijena rata u životima i ruševinama

Po dolasku u Bandar Abbas, vidljivi su znakovi povratka života u normalu. Obitelji su se vratile kućama, trgovine su ponovno otvorene, a promet opet ispunjava ulice. Tržnica, stoljećima mjesto gdje roba stiže morem prije nego što krene dalje u južni Iran, ponovno je živahna.

Ipak, u blizini, posljedice rata ostaju. U ulici Khushnoodi, iza glavnog sveučilišta, stambena zgrada je u ruševinama nakon što je pogođena u izraelskom napadu 26. ožujka. Polovica zgrade još stoji, dok se druga polovica urušila u hrpu betona i iskrivljenog metala. Vide se uništene sobe u kojima su nekada živjele obitelji, a s razrušene fasade vijore se iranske zastave. U zgradi je bilo i nekoliko ureda.

Fatima, 40-godišnja poduzetnica koja je tamo radila, u vrijeme napada bila je na drugom mjestu. "Poznavala sam mnoge obitelji koje su tu živjele", rekla je. "Bilo je majki i djece. Spavali su kad je napad počeo. Neki su preživjeli, ali troje je poginulo. Jedan od njih bio je vojni časnik koji je ovdje stanovao s obitelji. Ali to nije bila vojna baza."

Izraelske obrambene snage priopćile su da je meta bio zapovjednik mornarice IRGC-a Alireza Tangsiri, a četiri dana nakon napada Iran je potvrdio da je ubijen. Iranska novinska agencija Fars izvijestila je da su tri osobe poginule, a sedam ih je ozlijeđeno kada su dvije rakete pogodile zgradu.

Prema podacima Crvenog polumjeseca, u pokrajini Hormuzgan, čiji je glavni grad Bandar Abbas, ubijena je 261 osoba, uključujući civile i vojno osoblje. Napad pokazuje kako se civilni i vojni život mogu preklapati, zamagljujući razliku između vojnih ciljeva i stambenih objekata.

Vlast i narod o posljedicama sukoba

Američko-izraelski napadi tijekom rata ubili su visoke iranske vojne dužnosnike, uključujući vrhovnog vođu ajatolaha Alija Khameneija, uništili vojnu i gospodarsku infrastrukturu te oštetili nuklearni program zemlje. Unatoč tome, gradonačelnik Bandar Abbasa, Mehdi Nobani, odbacuje tvrdnje da je rat oslabio Iran.

U razgovoru za BBC iz vladinog kompleksa sa sjajnim zlatnim minaretom, Nobani je rekao da ni Izrael ni SAD nisu postigli svoje vojne ciljeve, uključujući promjenu režima. Također je ustvrdio da je imenovanje novog vrhovnog vođe, Mojtabe Khameneija, Alijevog sina, ujedinilo Iran, a ne podijelilo ga. Ako bi se primirje prekinulo, "Iran bi sigurno zatvorio Hormuški tjesnac", poručio je.

Na tržnici, mnogi kojima je BBC prišao nisu bili voljni razgovarati - neki bez objašnjenja, dok su drugi rekli da ne vjeruju načinu na koji mediji prikazuju Iran. Na kraju je jedna mlada žena, koja se nedavno vratila iz Kine, rekla da se vratila kako bi bila s obitelji tijekom sukoba. "Iranci su se držali zajedno, jedni uz druge", kazala je.

Nešto dalje u zavojitoj uličici tržnice, 55-godišnja Fatemeh sjedi i prodaje breskve. Postoje odjeljci posvećeni gotovo svemu: svježoj ribi donesenoj tog jutra iz Zaljeva, datuljama s juga Irana, uvezenoj elektronici, parfemima, kućanskim potrepštinama i tradicionalnoj odjeći.

Ispričala je kako je njezin sin tijekom rata ostao bez posla, a obitelj se sada oslanja na njezinu zaradu sa štanda. "Nismo htjeli rat. Kad krenu bombardiranja, bojimo se. Trump je htio rat. Napao nas je iznenada. Mi to nismo htjeli."

U blizini, 40-godišnja Masoumeh čuje razgovor i uključuje se. "Svaki rat stvara nevolje", kaže. "Pogađa i gospodarstvo i živote ljudi. No, moramo biti strpljivi."

Dok se pregovori nastavljaju, a primirje je na kušnji, Hormuški tjesnac će vjerojatno ostati središnja točka sukoba između Irana i SAD-a. Ali za ljude koji ovdje žive, sukob se mjeri drugačijim mjerilima - izgubljenim poslovima, noćima provedenim pod prijetnjom zračnih napada i nadom da će ovo krhko primirje potrajati.