UMRLA je Vedrana Rudan, hrvatska književnica, novinarka i kolumnistica. Imala je 76 godina.

Rudan je godinama na svom blogu komentirala hrvatsku politiku, poteze vlasti i aktualne događaje. Pisala je o HDZ-u i SDP-u, Andreju Plenkoviću i Zoranu Milanoviću, Katoličkoj crkvi, pobačaju, nacionalizmu, ratovima, iseljavanju i hrvatskom zdravstvu.

Pisala je osobno, izravno i uz čestu upotrebu psovki. Političare je nazivala lopovima, lažljivcima i kriminalcima, a Hrvatsku zemljom kojom upravljaju političke i crkvene elite. Nije se vezala uz jedan politički tabor. Isti političar mogao je u jednoj kolumni biti meta njezinih napada, a u drugoj dobiti njezinu podršku.

Izdvojili smo dijelove njezinih političkih i društvenih tekstova.

"Ova zemlja se davi u korupciji"

U listopadu 2025. objavila je tekst Hod za pare. Povod su bili rasprava o pobačaju i prizivu savjesti medicinskih sestara te ponovno pojavljivanje Željke Markić u javnosti. Rudan je tekst otvorila širim opisom stanja u zemlji.

"Ova zemlja se davi u korupciji i svinjarijama širokoga spektra.

Premijer nam je opsjednut izgledom poput nadroksane instagramuše, ministri kradu, dijelovi Zagreba su pod opsadom maloljetnih kriminalaca, bolesnici u saboru broje mrtve u Jasenovcu… Ukratko, živimo u paklu.

E, da je to sve. Opet se na ekranima naših mobitela ukazala hodačica za život, opet je abortus tema.

Ovih je dana priziv savjesti ćopio i neke medicinske sestre. Cure su, kao i ona hodačica, borkinje za pravo svake žene da ne ide na abortus.

One ne ubijaju, sestre liječe. Jebote, dokle će žene na temu abortusa jebat svatko kome se digne?", napisala je.

U nastavku je prozvala Željku Markić, koju je nazivala "hodačicom" i "čednom ženicom". Pozvala se na ranije medijske napise o poslovanju tvrtki povezanih s Markić te na njezine sudske postupke protiv novinara. Kolumnu je završila rečenicom: "Željka, daj, odjebi, licemjerko!"

"Političari su lopovi tek kad to kaže njihov šef"

HDZ je bio česta meta njezinih političkih tekstova, ali nije štedjela ni SDP. U svibnju 2014. objavila je tekst Čiste ruke, nakon što je tadašnji premijer Zoran Milanović smijenio ministra financija Slavka Linića.

Rudan je ismijavala Milanovićevo pozivanje na "čiste ruke" i pitala zašto je Linić, ako ga premijer smatra odgovornim za nezakonitosti, nakon smjene mogao nastaviti sjediti u Saboru.

"Tu se vraćamo na priču staru koliko je stara i Hrvatska. Svi naši političari su lopovi, ali su lopovi tek kad to kaže njihov šef."

U nastavku je pisala da građanima nakon plaćanja režija i kredita ostaje premalo novca za život te da mladi razmišljaju samo o odlasku iz Hrvatske. Moguću promjenu vlade nije vidjela kao rješenje, nego kao zamjenu jedne skupine političara drugom.

"Frka oko odjebanog ministra zanima samo medije. Našoj visokoobrazovanoj, zaposlenoj djeci, kad plate režije i sitan kredit, ostaje za život sto kuna mjesečno. Čemu se nadaju ta djeca? Samo im je jedno u glavi. Kako iz ove septičke jame pobjeći glavom bez obzira", napisala je.

Plenković, Milanović i Ukrajina

U listopadu 2024. objavila je tekst Za Ukrajinu spremni!. Kolumna je nastala u vrijeme sukoba Plenkovića i Milanovića oko planiranog upućivanja do pet hrvatskih časnika u zapovjedništvo NATO-ove aktivnosti za sigurnosnu pomoć i obuku za Ukrajinu u njemačkom Wiesbadenu.

Plenkovića je nazvala "faraonom" i "briselskim slugom". Zamjerala mu je što govori o patnjama ukrajinskih građana, dok, prema njezinu mišljenju, zanemaruje siromaštvo, iseljavanje i druge probleme u Hrvatskoj.

"Pravo je i jedino logično pitanje zašto Plenković ne voli Hrvate? Zašto se ne bavi Hrvatskom?", napisala je.

U toj je kolumni podržala Milanovićevo protivljenje sudjelovanju Hrvatske u aktivnosti NSATU i nazvala ga "jedinom svijetlom točkom na hrvatskom političkom ekranu".

"Ovo je zemlja krvi i idiota"

U siječnju 2020. objavila je tekst U zemlji krvi i idiota*, potaknuta trostrukim ubojstvom u Splitu i velikom javnom podrškom počinitelju.

Rudan je slučaj tumačila kao posljedicu dugotrajnog nefunkcioniranja policije, pravosuđa i drugih državnih institucija. Usporedila ga je s drugim slučajem nasilja te tvrdila da sustav ne postupa jednako prema siromašnima i ljudima s novcem i društvenim vezama.

"U Hrvatskoj se i dosad ubijalo, ubijat će se još. Ovo je zemlja krvi i idiota", napisala je.

Opisala je i vlastita iskustva s prijavljivanjem prijetnji policiji. Tvrdila je da institucije nisu primjereno reagirale nakon što joj je jedan muškarac prijetio smrću, kao ni nakon što je dobila fotografiju noža uz prijetnju da će joj biti ubijen unuk.

Thompson, domoljublje i zemlja iz koje ljudi odlaze

U veljači 2025. Rudan je u tekstu Pjesma o zemlji koje više nema pisala o pjesmi Ako ne znaš šta je bilo, Marku Perkoviću Thompsonu i hrvatskim rukometašima.

Pisala je da otac iz pjesme poziva sina na obranu zemlje koju je sin već napustio. Dok se u domoljubnoj pjesmi spominju Lika, Dubrovnik, Zadar, Šibenik i Vukovar, Rudan je pitala tko danas posjeduje Hrvatsku i za koga ljudi u njoj rade.

"Ma, jasno je, nije Thompson toliko glup. Čovjek pjeva za lovu i to je legitimno i to ima smisla i treba mu dati sve moguće pokale i kipiće.

Ali mi… Zašto se mi palimo na čitavu priču? Zato jer je lakše svršavati na suze i vino nego sjetiti se u kolikom si minusu, kako će te uskoro ovršiti, izbaciti na ulicu, kako te more glađu. Čiji je Dubrovnik, čiji je Zadar, čiji je Split…

Čiji smo mi? Pitajte Zagrebačku banku, Privrednu banku, Erste… Pitajte Hrvatsku narodnu banku. Pitajte sve one koji nam se cere svakodnevno sa svih portala i poručuju, imate Hrvatsku.

E, moj narode…", napisala je.

"Biskupi i političari"

Pobačaj, položaj žena i utjecaj Katoličke crkve bili su među temama kojima se često vraćala. U tekstu Biskupi i političari iz lipnja 2020. reagirala je na predizborne izjave Nine Raspudića i Miroslava Škore o pobačaju i trudnoći nakon silovanja.

"Političari bi trebali brinuti kako Hrvatsku dignuti iz bijede u kakvoj nije bila ni za vrijeme Matije Gupca. Svećenici bi morali brinuti o dušama vjernika, a ne o nabavci najnovijeg BMW džipa kojim će krenuti na neki pederski parti.

Što reći o biskupu Košiću koji se povremeno izvlači iz svoje raskošne pećine pa krene ženama držati slovo? Košić sve zna o abortusu, o jebanju nevine hrvatske dječice pojma nema. On i ne vidi da u tome postoji problem. Kad njegove kolege zadignu raskošnu halju i uvale djetetu katolički kingsajz kurac u nevinu riticu… Je li to prolajf ili je to ipak ubojstvo? On i njemu slični sigurni su da se tako mala djeca pripremaju za lajf. Ja mislim da je to ubojstvo i duše i tijela o kome Crkva u Hrvata uporno šuti iako o dječjim riticama zna sve, o pički baš ništa", pisala je u kolumni.

U drugim je tekstovima Katoličku crkvu povezivala s HDZ-om i kritizirala njezin politički utjecaj te financiranje iz državnog proračuna.

Vučić kao diktator i hrvatsko ogledalo

O predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću pisala je više puta. U tekstu Mrak u Srbiji bez slobodnih medija iz prosinca 2022. nazvala ga je diktatorom i ustvrdila da bježi od demokracije. Istodobno je kritizirala zapadne države i medije jer, prema njezinu mišljenju, ne primjenjuju jednaka mjerila prema svim vlastima.

"Ako je išta jasno, onda je jasno da je Vučić diktator, da od demokracije bježi k’o kurva od spolne bolesti", napisala je.

Tri godine poslije, dok su trajali masovni studentski prosvjedi u Srbiji, objavila je tekst Vučić na Filozofskom fakultetu. Na početku je izrazila podršku srpskim studentima i napisala da hrvatski mediji detaljno prate njihovu borbu i Vučićeve postupke.

Potom je pozornost prebacila na Zagreb, gdje je dekan Filozofskog fakulteta privremeno suspendirao troje studenata zbog sudjelovanja u prosvjedu protiv naplate participacija. Stegovni sud poslije je nepravomoćno odbio prijavu protiv njih.

Rudan je taj slučaj iskoristila za kritiku hrvatske sklonosti da lakše prepoznaje autoritarne postupke u susjednoj državi nego u vlastitim institucijama.

"Tko će nam otkriti tajnu da i u Hrvatskoj zavijaju i Vučić i vučići?", zaključila je.

Gaza, Izrael i kontroverze koje su pratile njezine istupe

O ratu u Gazi pisala je više puta. U tekstu Aleluja iz lipnja 2025. podržala je Milanovićevu osudu izraelske vlade i njegov zahtjev da Hrvatska prizna Palestinu.

"Nema na svijetu normalnog čovjeka, u njih ne možemo ubrojiti političare, koji nije zgrožen zločinima cionista u Gazi.

Za ta klanja koja gledamo uživo još ne postoji riječ.

Holokaust? Hitlerovi esesovci su bili majke tereze u odnosu na ova čudovišta koja su od njih preuzela štafetu", napisala je.

Navela je da joj je srce "veliko k’o kuća" nakon Milanovićeve izjave da Palestinu treba priznati te da je ponosna na predsjednika svoje zemlje.

Usporedbe izraelske politike s nacističkim zločinima bile su među najkontroverznijim dijelovima njezinih javnih istupa.

Nova TV 2009. prekinula je emitiranje njezine rubrike nakon priloga o ratu u Gazi u kojem je položaj Palestinaca usporedila s holokaustom. Televizija se ogradila od njezinih izjava, ispričala se židovskoj zajednici i objavila da je Rudan o židovskom narodu govorila na način koji nije u skladu s etičkim i novinarskim normama. Rudan je tvrdila da je suradnja prekinuta zato što je pročitala imena ubijene palestinske djece.

Nacional joj je 2011. otkazao suradnju nakon teksta o papi i Katoličkoj crkvi. Rudan je tvrdila da je razlog bio taj tekst, dok je tadašnji glavni urednik Nacionala Mislav Šimatović rekao da je suradnja prekinuta zbog promjene koncepta tjednika.

U posljednjem tekstu pisala je o medicinskim sestrama

Nakon što je objavila da boluje od raka žučnih kanala, Rudan je sve češće pisala o svom liječenju. I u tim je tekstovima osobno iskustvo povezivala s funkcioniranjem države i zdravstvenog sustava.

Posljednji tekst na svom blogu objavila je 26. srpnja 2026. Pod naslovom Medicinske sestre odahnut će kad izdahnu opisala je vlastita iskustva s riječke onkologije, skrb koju je dobivala te ono što je čula o smjenama, plaćama i uvjetima rada medicinskih sestara.

"Umrijet ću, umrijet će i drugi. Jučer sam bila na kontrolnom pregledu. Čula sam priču u koju još uvijek ne mogu povjerovati.

Trenutno sam kod kuće. O meni brine porodica. Juha, čaj, hrana kruta, meka, pranje na krevetu, odnošenje iz sobe viška mog materijala… Glumim kako dremuckam. Sram me je. Na koje sam grane pala. Kad im to kažem čujem samo jednu rečenicu, ti si naša.

Čija sam kad sam u bolnici danju i noću, kad u tri ujutro osjetim ruku na čelu, kad u pet sestre vidim kako odnose moj otpad koji se meni beskrajno gadi, kad mi u šest mjere tlak, temperaturu…

Nisam bogata, da jesam dala bih im sve što imam", napisala je.

Tekst je završila kritikom države zbog uvjeta rada u bolnicama i pozivom građanima da se za promjene izbore na ulici.