STIŽU mi u zadnje vrijeme upiti što mislim o obraćenju Ayaan Ali Hirsi, nekoć bliske suradnice Richarda Dawkinsa. Svoj ateizam nisam zasnovao ni na njoj ni na Dawkinsu niti na bilo kom ateistu, ali sam ipak sa zanimanjem poslušao objašnjenje kojega je ona osobno dala baš u razgovoru sa svojim negdašnjim suborcem i mentorom. Jedino što me zanimalo jesu argumenti i samo sam na njih obraćao pozornost.

Borba s depresijom

I nisam ih se baš naslušao, što sam naslutio čim je ona svoje izlaganje započela pričom o svojoj desetogodišnjoj borbi s depresijom. "Možda se samo radi o bankrotu duhovnosti", rekao joj je jedan psihijatar, netko drugi joj je preporučio da se moli, ona je poslušala i postala je kršćanka - to vam je priča u najkraćem. Iskreno priznaje da nije doživjela ništa spektakularno, iako bi voljela.

Ljudski je shvaćam, sjećam se dobro i svog stanja nemoći i usamljenosti prije ravno četrdeset godina - nenadana očeva smrt, raskid jedne (kako se činilo) životne ljubavi, ostanak bez dotadašnjih prijatelja. To su stanja slabosti duše kad ljudi nerijetko krenu tražiti nešto više od ove stvarnosti. Tako da se ovdje Ayaan Hirsi Ali i ja potpuno razumijemo, samo što više nikada neću donijeti sudbonosne odluke na temelju nekakvog osobnog iskustva, mojeg, njezinog, bilo čijeg. Reći da postoji Bog mora značiti nešto puno više nego "Meni je to psihološki pomoglo". Naravno, ako vam vjera pomaže da lakše prebrodite život, samo naprijed, to je vaš život. Premda, ako mene pitate, više štete nego koristi, iskreno rečeno.

Vjera kao odabir

No, kad postanete kršćanin, vaša se vjera ne svodi samo na ideju da postoji Bog, nego tu ide cijeli paket vjerovanja - bezgrešno začeće, božansko-ljudska narav, čuda, smrt na križu za otkupljenje grijeha, uskrsnuće, raj i pakao, a sve na temelju tekstova za koje se zna da ih nisu pisali očevici.

Na sva ta pitanja Ayaan Hirsi Ali odgovara jednostavnim: "Odabrala sam vjerovati i ta priča za mene ima smisla".

Uz što, pod obvezno, ide i razlikovanje dvije stvarnosti, materijalne i duhovne: onu prvu proučava znanost (i Hirsi neće krenuti s kreacionističkim lupetanjem), ali samo ona druga može dati smisao. Na Dawkinsovo (i moje) pitanje zašto bi svemir uopće imao smisao, ona nema odgovora, jednostavno je odabrala smisao kao bolju opciju od njegovog nedostatka. Kršćanstvo joj uz to daje i odgovor na problem patnje, o čemu (navodno) ateizam šuti.

Nemam vas sad namjeru gnjaviti s egzistencijalističkim učenjem da jedino mi možemo sami sebi dati smisao življenja. Kao ni sa svojom filozofijom da život bez smisla i dalje ima svoju ljepotu. Ili, s još dubljim uvidom da vječni život ne daje smisao ovom sadašnjem životu, jer se vi onda opet možete upitati koji je smisao vječnoga života.

A pravo pitanje nije daje li kršćanstvo smisao, nego je li ono istinito. Jer smisao i istina nisu baš u čvrstom braku. Uz to, problem patnje još je gori kad u igru uvedete svemoćnog i svemilosnog Boga, koji patnju ili ne želi ili ne može riješiti.

Na ta pitanja ona ni ne pokušava odgovoriti, odabrala je vjeru, odabrala je svoju naraciju i nekako je učinila imunom na svaku provjeru istinitosti. Bez propitivanja zbog kojih više ne vjerujem u cijelu tu zamašnu priču.

Uzgred, ni ne pokušavam naći smisao patnje (jer ga nema), nego se boriti makar za njezino smanjivanje.

Kršćanstvo i islam

Ayaan Hirsi Ali rodila se kao muslimanka i njezin ateizam bio je ujedno i reakcija na religiju u kojoj je odrasla. Ona ju je upoznala u najgorem mogućem svjetlu i njezin sud o islamu treba se uzeti krajnje ozbiljno.

Tijekom svoje ateističke faze govorila je da je kršćanstvo isto kao i islam, no, sada je, pogađate, promijenila mišljenje. Islam je, veli, religija opsjednuta strahom, a kršćanstvo je opsjednuto ljubavlju.

Ispočetka se inače i činilo da Ayaan Hirsi odabire kršćanstvo prije svega kao uspješnu branu protiv islama, što bi ju svrstalo u političke kršćane (ako ta rogobatna himera stvarno postoji). Dekristijanizacija Zapada, kako ona tvrdi, dovela je do moralnog vakuuma i podložnosti mladih raznim štetnim ideološkim virusima. Uvjerena je da iza svih propalestinskih demonstracija na sveučilištima stoje prije svega radikalni islamisti, kao da bi politiku Izraela mogli jedino oni kritizirati. Ako dobro shvaćam njezinu logiku, da su svi ti studenti bili kršćani, ne bismo imali antisemitske ispade. Njoj je očito promakla duga povijest antisemitizma u kršćanstvu, koji se tamo ukorijenio i udobno smjestio stoljećima prije pojave islama.

Ja ću se, međutim, složiti s ocjenom da je sveukupno gledajući kršćanstvo pozitivnija religija od islama te da je Isus daleko bolji moralni uzor od Muhameda. Ne kažem, doduše, da je bilo koja verzija kršćanstva bolja od bilo koje verzije islama. Nije Boko Haram tipičan predstavnik islama, a u davnija vremena križari su bili pravi kršćanski Boko Haram na steroidima.

Niti se slažem s Dawkinsom koji veli da bi, kad bi bio religiozan, odabrao kršćanstvo. Radije bih odabrao zen budizam, jer mi ne treba ni smisao patnje, ni moralni uzor, a ni vječni život.

Slabosti ateizma

Ayaan Hirsi Ali upoznala je ateizam iznutra i treba ozbiljno shvatiti kad ga ona kritizira. Misli da je naivno očekivao kako će ljudi bez religije postati racionalniji. To sam i ja i dalje mislio, iako me teoretičari zavjere uspješno pobijaju po tom pitanju.

No, očekuje li onda ona da će ljudi kad postanu kršćani postati ispunjeniji ljubavlju? Može svratiti do nas ovdje i vidjeti kako našim kršćanima ušato lijepo ide s križem Kristovim, a može i malo pogledati MAGA pokret u Americi, pa vidjeti koliko se tu božanske ljubavi prolijeva svijetom.

Naravno, ljudi mogu odabrati namjesto vjere u Boga vjeru u Führera, imali smo i to iskustvo, a ono govori puno (i to prilično loše) o ljudskoj naravi. U tom je kolu smrti bilo, naravno, i puno kršćana, ima i danas mnogih koji su spremni slijediti maligne mesije.

Prihvaćanje kršćanstva nipošto ne mora značiti da postajete bolji čovjek, kao što ni eventualna vlast Crkve nad svijetom ne bi bila pobjeda ljubavi. Uostalom, taj smo film već jednom gledali.

Moral, politika i istina

I što na kraju mislim o obraćenju poznate ateistice?

Da se negdje nađem s njom na javnoj tribini, vjerojatno bismo sasvim prijateljski razgovarali, baš kao ona i Dawkins. Imam puno ljudskog razumijevanja za njezinu filozofiju života, psihološke, etičke i političke razloge.

Svejedno, u svemu tome ne nalazim ono ključno, ono jedino što bi mene moglo obratiti: argument, demonstraciju istinitosti iskaza i naracije. Upravo to je ono što kršćanstvo nije uspjelo izroditi u dvije tisuće godina postojanja (ni judaizam u tri tisuće i islam u tisuću i pol), pa bi bilo teško očekivati da nam s time odjedanput izađe jedna pametna i dobroćudna, ali ne i sveznajuća Ayaan Ali Hirsi.

Ateizam nije zasnovan na bilo kom čovjeku, svi ateisti ovoga svijeta mogu sutra slobodno postati najvatreniji kršćani, to i dalje neće donijeti ni gram argumenta religiji. Istina postoji neovisno o tome što bilo tko od nas misli.

Uostalom, poslušajte cijelu diskusiju, pa sami donesite zaključak.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala