Ovo je sedam razloga zašto su odlučili zatrovati baš Liku
OTKRIĆE desetaka tisuća tona ilegalno odloženog otpada u Gospiću otvorilo je pitanja o posljedicama koje bi on mogao imati za okoliš i zdravlje ljudi, ali i o tome kako je takvo odlaganje godinama bilo moguće.
Podsjetimo, na području nekadašnjeg poduzeća PPK Velebit prema vještačenju nalazi se oko 37.000 tona otpada, većinom zakopanog. Analize su potvrdile lokalno zagađenje tla, mikroplastiku u podzemnim vodama te mjestimično povišene razine PFAS-a, tzv. vječnih kemikalija, u uzorkovanoj vodi.
Otpad je odlagala "otpadna mafija", mreža osoba i tvrtki okupljenih oko varaždinskog Tipos Resursa, u kojoj su, prema sumnjama USKOK-a, ključne uloge imali Josip i Monika Šincek. Istražitelji sumnjaju da su otpad preuzimali iz Hrvatske i inozemstva uz naplatu njegova zbrinjavanja, a potom ga, umjesto propisne obrade, nezakonito odlagali i zakapali u Gospiću i na drugim lokacijama. Zaradu su ostvarivali izbjegavanjem troškova zakonitog zbrinjavanja, dok su stvarno postupanje s otpadom prikrivali neistinitom dokumentacijom.
Toksikolog Branimir K. Hackenberger, profesor na Odjelu za biologiju Sveučilišta u Osijeku, u analizi za Index izdvojio je sedam razloga zbog kojih je Lika posebno ranjiva, ali istodobno i vrlo pogodna za ilegalno odlaganje otpada, odnosno za otpadnu mafiju.
"Svako svojstvo Like koje je čini najranjivijim mjestom za odlaganje opasnog otpada istodobno je svojstvo koje je čini najisplativijim mjestom za one koji su taj otpad ilegalno dovezli", ističe.
Pritom naglašava da ne tvrdi da je otpadna mafija proučavala znanstvene radove prije odabira lokacije. Obilježja prostora mogla su im pogodovati neovisno o tome koliko su ih svjesno uzimali u obzir.
Geologija: zagađenje se širi, dokazi se teško prikupljaju
Rastresite naslage tla na industrijskim lokacijama u Lici olakšavaju zakopavanje otpada, čime on nestaje iz vidokruga. Ispod njih lički je krš ispresijecan pukotinama i podzemnim kanalima kojima voda brzo putuje. Za razliku od prolaska kroz debele slojeve sitnozrnatog tla, takvo kretanje ostavlja malo mogućnosti za zadržavanje i prirodno pročišćavanje zagađenja.
Podzemlje pritom nije jednolična spužva. Više nalikuje mreži cijevi: jednom može teći zagađena voda, dok obližnja pokazuje uredan nalaz.
To koristi otpadnoj mafiji jer je teže utvrditi kamo se zagađenje proširilo i povezati ga s izvorom. Potrebna su brojna mjerna mjesta, dugotrajna ispitivanja i trasiranje podzemnih tokova. Nepotpuni nalazi ostavljaju prostor za osporavanje razmjera štete, a time i odgovornosti.
Hidrologija: voda odnosi zagađenje i otežava njegovo praćenje
Rijeka Lika ponire, a njezine podzemne veze dio su složenog regionalnog sustava. Zagađenje zato ne mora ostati ondje gdje je otpad odložen, već se može pojaviti na udaljenim lokacijama.
Dodatni problem čine valovi ispiranja. Za sušnog razdoblja tvari se zadržavaju u otpadu i tlu, a jača kiša ih odnosi u podzemlje. Povremeno uzorkovanje lako može propustiti upravo takav kratkotrajan val.
Za otpadnu mafiju to znači da se posljedice mogu pojaviti daleko od mjesta odlaganja i u vrijeme kada nitko ne uzorkuje vodu. Razrjeđivanje pak smanjuje koncentracije i otežava otkrivanje pojedinih tvari, premda ih ne uklanja.
"Ipak, podzemna povezanost sama ne dokazuje da je zagađenje iz Gospića stiglo do udaljenih izvora ili mora. Za takav zaključak potrebna su konkretna mjerenja", ističe Hackenberger.
Meteorologija: Oborine ispiru otpad, magla ga skriva
Obilne kiše i topljenje snijega, karakteristični za Liku, pokreću procjeđivanje vode kroz otpad. Vjetar može raznositi njegove lagane čestice, a niske temperature usporavaju razgradnju nekih organskih tvari.
"Klima, dakle, nije pasivna pozadina nego motor procjeđivanja, i taj motor radi svake godine", upozorava Hackenberger.
Požar bi bio posebno opasan jer nekontrolirano izgaranje miješanog otpada stvara tokeične spojeve dioksine i furane. Temperaturna inverzija, pri kojoj hladan zrak ostaje pri tlu, pritom otežava razrjeđivanje dima.
Navedene vremenske prilike s druge strane olakšavaju prikrivanje nezakonitih aktivnosti. Magla, duge noći i snijeg smanjuju vidljivost pa otpad tako postaje manje uočljiv, iako opasnost nije nestala.
Demografija: Malo stanovnika znači i malo svjedoka
Činjenica da je Lika najrjeđe naseljena regija Hrvatske ne znači da je zagađenje u njoj nevažno. Stanovnici koji koriste vlastite bunare i proizvode hranu za vlastite potrebe imaju izravnije putove moguće izloženosti, a starije stanovništvo može biti osjetljivije na zagađenje.
Moguća šteta obuhvaća i gospodarstvo, jer se ugled ličke hrane i turizma oslanja upravo na očuvanu prirodu.
Za otpadnu mafiju pak rijetka naseljenost znači manje susjeda koji mogu primijetiti istovar, snimiti kamione ili prijaviti sumnjive aktivnosti. Mala populacija ujedno znači premali uzorak, pa je eventualni porast bolesti teško statistički potvrditi, a izostanak dokaza o šteti lako postaje "dokaz" izostanka štete.
Hackenberger ističe da manji broj stanovnika znači i slabiji politički pritisak, zbog čega problem dulje ostaje izvan nacionalne pozornosti.
Sociologija: Obećanje investicije može prikriti odlagalište
Napušteni industrijski kompleksi u Lici imaju hale, pristupne ceste i ograđene površine. U sredinama kojima nedostaju radna mjesta dolazak poduzetnika i kamiona doživljava se kao najava gospodarskog oporavka, što smanjuje oprez stanovnika.
Nezakonita djelatnost tako se prepoznaje prekasno, a raspršene nadležnosti i spor nadzor dodatno odgađaju reakciju.
Otpadnoj mafiji postojeća infrastruktura omogućuje prihvat otpada uz privid legalnog poslovanja. Europol je upravo korištenje infrastrukture zakonitih poduzeća opisao u istrazi mreže koja je otpad odlagala na više hrvatskih lokacija.
No Hackenberger podsjeća da građani nisu šutjeli. Upozorenja i inicijativa "Gospić je naš dom" pokazuju da je ključno pitanje i kako su institucije reagirale na njihove prijave.
Psihologija: Nevidljiva opasnost odgađa reakciju
Kemijsko zagađenje često nema miris ni vidljive znakove, pa ljudi reagiraju sporije nego na požar ili pomor riba. Strah od gubitka kupaca može obeshrabriti proizvođače da javno govore o problemu. Dugotrajna nesigurnost istodobno opterećuje stanovnike: pitanja o vodi, vrtu i zdravlju ostaju i kada nema potvrde neposredne ugroze.
Otpadnoj mafiji takva nevidljivost kupuje vrijeme. Dok nema očitih posljedica, lakše je umanjivati problem i odgađati pritisak za njegovo rješavanje. Hackenberger upozorava i na preusko usmjeravanje analiza.
"Uredan nalaz jedne skupine tvari ne govori ništa o drugim onečišćenjima koja nisu uzorkovana", tumači. Dioksini, furani, PCB (poliklorirani bifenili) i PAH (policiklički aromatski ugljikovodici) često su toksičniji od PFAS-a, a ne traže se sustavno ni u vodi, ni u hrani, ni u ljudima.
Biologija: Posljedice mogu biti spore i teško povezive s izvorom
Organizmi tla i podzemnih voda izloženi su zagađenju, a neke postojane tvari, poput PFAS-a i teških metala, nakupljaju se u tkivima i prenose hranidbenim lancima. Endemska podzemna fauna ličkog krša sporo se razmnožava, pa njezin oporavak može biti dug.
Za otpadnu mafiju je opet povoljno što se takve posljedice teško uočavaju. Smanjenje brojnosti neke vrste ili dugotrajna izloženost niskim razinama štetnih tvari ne stvaraju prizor koji odmah pokreće istragu. A što više vremena prolazi, teže je posljedice povezati s odlaganjem.
To ne znači da je kontaminacija ličke hrane ili zdravstvena šteta stanovnicima dokazana. HZJZ-ovi nalazi ne potvrđuju opću kontaminaciju hrane, a aktualne objave navode zdravstvenu ispravnost javne vodoopskrbe. One, međutim, ne govore ništa o privatnim bunarima i cisternama.
"Otpad se mora potpuno ukloniti"
Zato Hackenberger traži potpuno uklanjanje otpada, uključujući zakopani dio, te dugoročno praćenje prilagođeno kršu. To uključuje kontinuirano mjerenje na izvorima, uzorkovanje nakon jakih oborina, ekotoksikološke biotestove i analize šireg spektra tvari. Traži i uključivanje neovisnih stručnjaka te javnu dostupnost svih podataka.
Njegova poruka je da obilježja koja otežavaju dokazivanje štete moraju biti razlog za temeljitiji nadzor i sanaciju, a ne obratno. Čekanje da posljedice postanu očite znači gubitak vremena potrebnog za njihovo sprječavanje.
