GALEAZZO Ciano bio je jedna od najkontroverznijih figura talijanskog fašističkog režima. Rođen je 18. ožujka 1903. u Livornu, u obitelji admirala Costanza Ciana, ratnog heroja i bliskog suradnika Benita Mussolinija. Sudbinski korak u njegovu životu bio je brak s Mussolinijevom kćeri Eddom Mussolini, čime je postao dio samog vrha režima.

Ciano je karijeru započeo kao diplomat, a već s 33 godine postao je talijanski ministar vanjskih poslova, jednu od najvažnijih funkcija u fašističkoj Italiji. Na toj je poziciji sudjelovao u ključnim odlukama režima, uključujući približavanje nacističkoj Njemačkoj i stvaranje saveza s Adolfom Hitlerom. Ipak, s vremenom je postajao sve skeptičniji prema ratu i Mussolinijevoj ovisnosti o Berlinu, što se jasno vidi u njegovim privatnim zapisima.

Dnevnici kao povijesni izvor

Posebnu povijesnu vrijednost imaju Cianovi dnevnici, koje je vodio gotovo svakodnevno. U njima je otvoreno bilježio unutarnje sukobe režima, Mussolinijeve sumnje, ali i vlastite strahove i neslaganja s politikom Osovine. Ti su zapisi kasnije postali jedan od najvažnijih izvora za razumijevanje talijanske politike uoči i tijekom Drugog svjetskog rata.

Prekretnica dolazi u srpnju 1943., kada Ciano na sjednici Velikog fašističkog vijeća glasa za smjenu Mussolinija. Taj čin, iako motiviran željom da se Italija izvuče iz rata, bio je ujedno i njegova osobna presuda. Nakon Mussolinijeva povratka na vlast uz pomoć nacista i osnivanja Talijanske Socijalne Republike, Ciano je uhićen, suđen u Veroni i osuđen za veleizdaju.

Unatoč očajničkim pokušajima Edde Mussolini da mu spasi život, Galeazzo Ciano je strijeljan 11. siječnja 1944. Njegova smrt simbolizira brutalnost fašističkog režima prema vlastitim ljudima, ali i unutarnje raspadanje sustava kojem je i sam pripadao.