U OVOJ zemlji nije šokantno što su se u dva dana dogodila dva velika skandala. Pa ni to što se u oba radi o izravnom kršenju zakona. Nije šokantno ni to što su u oba slučaja zakone kršili upravo oni koji ih pišu i usvajaju, kao ni činjenica da jedan od tih zakona izravno narušava ugled Ustavnog suda.

Nije šokantna ni činjenica da zbog toga nitko neće odgovarati. Zapravo, najveći šok u vezi skandaloznog izbora sutkinje Ustavnog suda Slavice Banić i Sanaderova alkoholiziranja u svečanoj loži izaziva činjenica da to malo tko više smatra skandaloznim. To je već postala uobičajena pojava koju se onako usput registrira (a u Sanaderovim medijima nikako). Postalo je normalno da Hrvatski sabor i predsjednik Vlade krše zakon. Valjda zato što ih ionako ne pišu za sebe, nego za ostale građane Hrvatske.

Nevjerojatno je koliki se trud ulaže u pravdanje Ive Sanadera koji je na rukometnoj utakmici ponosno ispijao šampanjac (ili vino, svejedno), a njegova svita oblokavala se vinima i alkoholnim pivom. Glasnogovornik Vlade Zlatko Mehun izjavljuje kako "premijer nije znao odnosi li se prohibicijski zakon i na VIP ložu".

Glasnogovornik Rukometnog saveza Zlatko Škrinjar misli da je upućeniji od predsjednika Vlade. "U VIP loži dozvoljeno je ispijanje alkohola, i to nakon utakmice". Glasnogovornik Ravnateljstva policije Krunoslav Borovec kaže da "ni jedan huligan nije temeljem slike u novinama kažnjen zbog konzumiranja alkohola. Samo neposredno kad je uhvaćen".

Kad je neznanje postalo isprika?

A zašto onda policija nije uhvatila Sanadera i cijelu državnu svitu kako u svečanoj loži krše zakon? I u kojem zakonu, kojem članku, paragrafu i na kojoj margini piše da je baš u VIP loži dozvoljeno konzumiranje alkohola? I otkad je neznanje - naročito osobe koja piše zakone - postala isprika za kršenje zakona? Hoće li ikad doći vrijeme da i premijer shvati kako se i on mora držati zakona "k'o pijan plota"? Još bolje, ne samo da ga se mora pridržavati poput ostalih građana - već prije svih.

Skandal oko izbora Slavice Banić također pokazuje nevjerojatnu bahatost ove vlasti. Od trenutka kad je bivša djelatnica Vlade izabrana u Ustavni sud znalo se da je to protuustavno, da njezina kandidatura ne udovoljava kriterijima, da je možda i lažirala biografiju. O tome su trubili svi, od oporbenih zastupnika do medija. Pa ipak, HDZ-ova većina uz pomoć svojih trabanata provukla je njezin izbor u Ustavni sud.

I što sad? Andrija Hebrang kaže: "Sabor će poštovati odluku Upravnog suda kojim se poništava taj izbor i organizirati novi izbor". Samo tako. Pojeo vuk magare. HDZ je probao svoju odabranicu progurati mimo kriterija, što mu je pošlo za rukom u nekim drugim slučajevima (primjerice, kad je u korist Šeksove odabranice odbijena kandidatura Jurice Malčića), ignorirao je čak i uvredljivu izjavu predsjednika Mesića prilikom prisezanja novih sudaca da ne može biti sudac onaj koji ne ispunjava kriterije, a sad kad je to propalo i pretvorilo se vrhunski skandal, "idemo ispočetka". Ako prođe, prođe. I sad nije prošlo, kao da se ništa nije dogodilo.

Valja imati na umu jednu stvar. Možda nekome Sanaderovo "nazdravljanje" u svečanoj loži izgleda kao banalan incident, naročito u usporedbi s izborom suca Ustavnog suda, međutim to je najbolji primjer bahatosti ove vlasti. Dok se vodi akcija protiv alkohola na sportskim priredbama i o tome piše zakon, dok je zabranjeno točenje alkohola ne samo navijačima (ili huliganima), već i "običnim gledateljima", premijer uredno - bez ikakva srama - krši svoj zakon pijuckajući šampanjac.

Pravna država, kakva smijurija...

I to nije sve: ne samo da je prekršio zakon, već zbog toga neće odgovarati. "On nije znao, on je mislio da se može piti, on je nazdravljao, pa i igrači su se zalijevali šampanjcem..." Kakva su to opravdanja? Kakve su to isprike? Zakon je prekršen i točka. Neznanje nije isprika, baš kao ni bahatost. A naročito nije isprika "da su i drugi pili alkohol".

Čak i kad maknemo u stranu kaznenu odgovornost premijera, što je s moralnom? Zamislimo kako bi sličan slučaj završio u Švedskoj, Finskoj, Britaniji, pa čak i Češkoj. Premijer nije samo pio alkohol tamo gdje je zakonom zabranjen. On je to činio javno. Mislio je da se taj zakon ne odnosi na njega. Najmoćniji političar pokazuje da uopće ne mari za zakone svoje zemlje. Nije li to nešto najgore što se može dogoditi: tom političaru, ali i zemlji u cjelini?

Ili kad Hrvatski sabor ignorira kriterije za izbor suca Ustavnog suda i svjesno krši Ustav. Tko će za to odgovarati? Vođa saborske većine? Saborski Odbor koji je podržao imenovanje? Većina koja ga je izglasala? Kad će doći vrijeme da netko napokon odgovara za flagrantno kršenje zakona? Vjerojatno nikad. Pa nećemo se valjda držati zakona k'o pijan plota. Uostalom, tko će Sanadera natjerati na bilo što: od poštivanja zakona, do snošenja posljedica? Policija? Javnost?? Mediji??? Kakva je to smijurija.

I baš zato što je smijurija, nitko se više na to ne osvrće. Da se premijera uhvati u krađi, on bi vjerojatno rekao da nije znao da se to ne smije. Mislio je da on smije krasti. Jer i drugi kradu. Eto, to je u dlaku isto kao ispijanje alkohola na sportskoj priredbi. I tko god kaže da nije, gazi osnovne postulate demokracije i pravne države. Pravna država, kakva smijurija...

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje