OSOBE starije životne dobi koje su u prošlosti doživjele padove mogle bi imati znatno veći rizik od razvoja demencije, pokazao je pregled studija koje su obuhvatile gotovo tri milijuna ljudi.

Istraživači s kineskog Sveučilišta medicine u Changchunu utvrdili su da je već i jedan pad nakon 40. godine života povezan s 20 posto većim rizikom od buduće dijagnoze demencije u usporedbi s osobama koje nisu padale.

Kod onih koji su doživjeli višestruke padove, rizik je porastao za čak 74 posto, piše Science Alert.

"Ponavljajući padovi mogu poslužiti kao potencijalni klinički biljeg za prepoznavanje pojedinaca s većim rizikom", navode autori u svom objavljenom radu. Znanstveni tim iznosi tri moguća mehanizma koja stoje iza ove novopotvrđene veze.

Njihov pregled ne tvrdi da padovi uzrokuju demenciju; iako bi to mogao biti jedan od čimbenika, moguće je i da su padovi rani simptom bolesti ili da iskustvo pada potiče pacijente na ponašanja koja povećavaju rizik od demencije.

Veza između padova i demencije

I demencija i padovi zdravstveni su problemi često povezani sa starenjem, a brojne su studije već istraživale vezu među njima. Postoje dokazi da bi mogli biti uključeni slični neurološki problemi, a utvrđeno je da starije osobe s demencijom češće padaju od onih bez nje. Međutim, ono što je dosad bilo manje jasno jest prethode li padovi razvoju demencije.

"Ova studija pruža prve kvantitativne dokaze, temeljene na sustavnom pregledu i meta-analizi, koji pokazuju povezanost između povijesti padova kod sredovječnih i starijih odraslih osoba i naknadnog rizika od demencije", piše tim.

Znanstvenici su identificirali više od 35.000 znanstvenih zapisa prije nego što su izbor suzili na sedam studija koje su zadovoljile kriterije za uključivanje.

Analiza gotovo tri milijuna ljudi

U sedam uključenih studija sudjelovalo je više od 2.9 milijuna ispitanika, svi stariji od 40 godina i bez demencije na početku istraživanja. Pet od tih studija koristilo je slične metodologije, što je omogućilo objedinjavanje njihovih podataka za meta-analizu.

Četiri su studije pridonijele analizi učestalosti demencije među osobama srednje i starije dobi koje su imale povijest padova. Gotovo polovica sudionika u te četiri studije imala je povijest padova, a kod 11.6 posto te skupine kasnije je dijagnosticirana demencija. Među onima bez prethodnih padova, demenciju je razvilo samo 7.7 posto.

Posebna, prilagođena analiza rizika povezanosti između padova i buduće demencije uključivala je tri od pet studija. U te tri studije, jedan je pad bio povezan s 20 posto većim rizikom od buduće demencije, dok su višestruki padovi bili povezani sa 74 posto većim rizikom. Tim je također proveo sustavni pregled povezanosti koristeći četiri studije koje su zadovoljile kriterije, ali nisu mogle biti uključene u prilagođenu analizu rizika zbog nekompatibilnih metodologija. Njihovi su rezultati ipak pokazali zanimljivu vezu.

Padovi kao rani pokazatelj

Jedna je studija otkrila da su sudionici koji su se ozlijedili pri padu imali 21 posto veću vjerojatnost da će im unutar godinu dana biti dijagnosticirana demencija. Druga je utvrdila da je u četiri godine prije dijagnoze demencije rizik od padova koji uzrokuju ozljede neprestano rastao i dosegnuo vrhunac u godini postavljanja dijagnoze.

"Ovi se nalazi snažno podudaraju s rezultatima naše meta-analize i upućuju na to da padovi nisu samo slučajnost, već služe kao rani klinički biljeg ubrzanog neurodegenerativnog propadanja", pišu istraživači.

Tri moguća objašnjenja

Istraživači predlažu tri moguća mehanizma koja mogu djelovati istovremeno. Prvi, najočitiji i najizravniji, jest da padovi uzrokuju ozljede koje mogu dovesti do demencije. To je svakako moguće, navodi tim, posebno kod ozljeda glave koje su već povezane s povećanim rizikom od demencije. Moguće je da padovi potiču ili ubrzavaju napredovanje bolesti, što se podudara s nalazom da je veći broj padova doveo do povećanog rizika.

Druga je mogućnost ono što tim naziva "hipotezom zajedničkog uzroka". U suštini, neurodegeneracija možda već napreduje znatno prije formalne dijagnoze demencije, a ti isti problemi mogu povećati i rizik od padova. I to se podudara s opažanjima studije: oni koji su češće padali mogli su biti u naprednijoj fazi bolesti.

Konačno, tim sugerira da bi na djelu mogao biti i začarani krug. Starije osobe koje dožive pad često razviju strah od daljnjih padova, što ih može navesti da smanje fizičke i društvene aktivnosti, a obje mogu djelovati zaštitno protiv kognitivnog propadanja. Bez tih aktivnosti, demencija može brže napredovati, što dovodi do novih padova, a to do većeg straha i daljnjeg povlačenja iz zaštitnih aktivnosti.

Važnost ranog prepoznavanja

Naravno, malo je vjerojatno da ijedan pojedinačni čimbenik može biti jedino objašnjenje za sve veze između padova i demencije. Vjerojatno je na djelu kombinacija ovih i drugih faktora. Detaljnije studije mogle bi pomoći u razlučivanju koji su čimbenici vjerojatniji u specifičnim slučajevima, što bi moglo pomoći u kliničkoj praksi.

"Kliničari bi trebali održavati pojačanu budnost za kognitivno propadanje kod sredovječnih i starijih odraslih osoba s poviješću ponavljajućih padova kako bi se olakšalo rano otkrivanje demencije", piše tim. Ako buduće studije potvrde da padovi mogu uzročno doprinijeti riziku od demencije, smanjenje padova kod rizičnih pacijenata moglo bi postati dio strategije prevencije. A ako netko počne patiti od padova, to bi mogao biti dobar znak za početak kognitivne procjene. Istraživanje je objavljeno u časopisu The Journal of Post-Acute and Long-Term Care Medicine.