Screenshot: HTV

GOST današnje emisije Nedjeljom u dva bio je kolumnist, književnik i novinar iz Srbije Teofil Pančić. Godinama je književni kritičar tjednika Vreme, a objavljivao je eseje, kolumne, kritičke prikaze, komentare i druge tekstove u srpskim i stranim listovima, među kojima su Naša Borba, Globus, Feral tribune, Dnevnik, Danas, Playboy, BH Dani i drugi.

Pančić se osvrnuo na nedavni posjet srpskog predsjednika Borisa Tadića Hrvatskoj te rekao da Tadićev čin zastupa stavove prosječnog građanina Srbije o odnosu naroda bivše Jugoslavije nakon rata. "To je prosječno stanje nekog normalnog, pristojnog građanina u Srbiji. Tadić je pazio da ne ode baš predaleko od onoga što njegov prosječni birač može podnijeti i očekivati više bilo bi iluzorno", rekao je Pančić.

Dodao je da je važno ispričati se i izraziti žaljenje zbog zločina koji su počinjeni tijekom rata, ali i da u današnjoj političkoj svakodnevici više nema smisla previše raspravljati o uzrocima događaja koji su se odvili devedesetih godina. "To prepustimo povjesničarima. Stvari imaju svoju dinamiku i za deset godina će prosječnom političaru biti mnogo lakše reći neke stvari nego danas. Svi smo osjetili devedesete na svojoj koži i sada smo sretni s bilo kakvim pomakom", objasnio je.

Pančić je govorio i o svom odlasku iz Zagreba u Beograd devedesetih godina. "Nitko me nije otjerao i to stalno naglašavam, nemam neke traume, to je bila moja odluka u to vrijeme. Kada se raspala bivša država, a počinjala je neka moja karijera, našao sam se suočen s dva nacionalistička režima koja mi se nikako nisu sviđala i trebao sam odabrati jedan. Kao posljedicu takve odluke dobio sam mnogo širi autorski prostor, ali ta odluka nije bila nimalo laka jer sam 15 godina živio u Zagrebu, ostavio sve što sam imao i na taj način se obeskorijenio", rekao je.

Crkva u Srbiji funkcionira kao parapolitička organizacija nacionalističkog usmjerenja

Aleksandar Stanković je Pančiću postavio pitanje o fizičkom napadu na njega koji se dogodio ove godine, a on je objasnio da se posljednjih godina u Srbiji stvorio naraštaj mladih koji su odrasli u nepovoljnom političkom okružju, bez odlazaka izvan Srbije i izravnog doticaja s ostatkom svijeta, te izgradili osjećaj nacionalnog kolektiviteta a da ni sami ne znaju kako i zašto. "Oni uvijek smatraju da je Srbija zbog nečega ponižena i obeščašćena. Najvažnije je istaknuti da ne treba mistificirati desničarsko nasilje. To je uvijek strašno trivijalno, postoji samo potreba da se nekoga namlati za koju se traži neki povod i uzvišeni razlog", rekao je te podsjetio da su napadači kao prvostupanjsku presudu dobili polovicu od minimalne propisane kazne.

Govorio je i o utjecaju Pravoslavne crkve u Srbiji te rekao da se radi o paradoksalnom slučaju. "Srbi nisu neki veliki vjernici, ne može se dogoditi da se u samoposluzi nađu crkveni napjevi ili nešto takvo, kao u Hrvatskoj. Međutim, ima snažan utjecaj i poveznika vidi u nacionalizmu, a nacionalistički usmjereni građani u Srbiji u Crkvi vide svoga prirodnog saveznika, tako da Crkva u Srbiji funkcionira otprilike kao neka vrsta parapolitičke organizacije nacionalističkog usmjerenja", rekao je i osudio pozivanje na nasilje tijekom Gay parade od strane Crkve.

Pred kraj emisije se vratio na odnos Srbije i Hrvatske te upozorio da će uvijek postojati dvije istine o događajima u prošlih dvadeset godina. "Nikada riječ 'Oluja' neće značiti isto u Srbiji i Hrvatskoj. Stvari nikada neće biti iste za Hrvate i Srbe i povijest je pokazala da je to nemoguće. To je bitno zbog nas, da se na tom prostoru može normalno živjeti. Ne možeš očekivati da će za Japan Hirošima značiti isto što i za SAD", rekao je.