KOLIKE su šanse da Zoran Milanović barem jednom, makar i slučajno, povuče neki dobar potez? Ugrubo, ravne nuli. S tendencijom pogoršanja. Pogledajmo samo najnoviju paniku na Iblerovu trgu potaknutu posljednjim anketama koje Josipu Kregaru daju sve veće šanse u borbi protiv Milana Bandića.

Milanović bi rado smijenio Bandića sa čela SDP-ove liste na zagrebačkim izborima, ali ne zbog afera koje ga svakodnevno prate, već zato što mu zbog tih istih afera pada rejting među biračima.
Zatim, smjenjuje ga s izborne liste, ali i dalje ga podržava kao SDP-ova kandidata za gradonačelnika. Na izbornoj listi zamjenjuje ga, u jednoj varijanti, Nevenom Mimicom, čovjekom za kojeg u Zagrebu vjerojatno nitko nikad nije čuo, a u drugoj varijanti Igorom Rađenovićem, kojeg se posljednjih tjedana više povezuje s Kregarom, nego s matičnom strankom.

Sav taj metež izbio je u najgorem trenutku, kad su lokalni izbori pred vratima, kad stranci prijeti raskol, kad je prekasno za promociju novog čovjeka i kad se Milanović zapravo ni ne može tako brzo riješiti Bandića. A da stvar za šefa socijaldemokrata bude još gora, Bandića boli neka stvar za sve to: on računa na sigurnu pobjedu, sa strankom ili bez nje. Zapravo, još bolje bez nje. Ona mu je trenutno postala samo smetnja. Bandić ima položaj, rejting, birače, lovu, mrežu suradnika, infrastrukturu... I najmanje mu treba Milanović, pa čak ni ovako nesposoban. A taj isti Milanović, kad je već naumio upucati se u nogu prije izbora, nije odolio da ne potegne rafalom.

Sve ovo zapravo je logična kulminacija onoga što se u SDP-u kuha zadnjih godinu dana. Milanović se nije usudio na vrijeme riješiti Bandića i raspustiti zagrebačku organizaciju, jer se bojao da će tako riskirati poraz u Zagrebu. Prelazio je preko svih Bandićevih afera, samo kako bi osvajanjem velikih gradova učvrstio svoju poziciju u stranci. Odluku da ipak podrži Bandića opravdavao je anketama koje su aktualnom gradonačelniku davale - i još uvijek daju - velike šanse za pobjedu. Prihvaćao je argumente kako SDP u Zagrebu nema jačeg kandidata od Bandića, kao i da bi Bandić nakon eventualnog izbacivanja iz stranke svejedno išao na direktne izbore. I pobijedio.

U drugom krugu Bandić dobiva glasove HDZ-ovih glasača

Nije se mnogo toga promijenilo ni danas. Ali na Iblerovu trgu svejedno je izbila panika. Milanović ju koristi za novu seriju liderskih bravura: pokazuje nam da barata samo s dva kadrovska rješenja, Mimicom i Josipovićem, da se boji anketa ali ne i afera, da ne vjeruje ni stranci ni kandidatu kojeg je do jučer podržavao, već panično traži nova rješenja kojih nema, kao i to da zapravo ne razumije raspoloženje birača u Zagrebu.

Koliko je realna šansa da Bandić izgubi direktne izbore, barem dok je živ, zdrav i slobodan? Nikakva. U drugom krugu, ako do njega dođe, on dobiva glasove HDZ-ovih glasača i priča je gotova. Ako se, pak, dogodi čudo i Kregar kojim slučajem odnese pobjedu, što bi SDP time izgubio? Ništa. On im svjetonazorski, politički i civilizacijski ionako pripada više od Bandića. I čemu onda panika?

Zavrzlama je otprilike ovakva. SDP ide u kampanju za Bandića, ali zapravo protiv njega, jer Milanović namjerava preko svojih ljudi na listi za Skupštinu kontrolirati vlastitog gradonačelnika. SDP ide i u kampanju protiv Kregara, ali zapravo za njega jer upravo tog kandidata mnogi socijaldemokrati smatraju svojim prirodnim odabirom, pa za njega potajno rade ili ga javno podržavaju.

Što je Milanović postigao dizanjem panike?

I sada sve to dolazi na naplatu. Pokazuje se da Milanoviću nisu bitni principi, nego ankete. Da mu se kadrovska rješenja svode na Nevena Mimicu ili na Rađenovića s kojim zapravo ne zna što bi. Ostavlja dojam da bi učinio nešto, ali zapravo ne zna što.

Umjesto što sada kreira paniku gdje je realno nema, sve ovo mogao je obaviti još prije godinu dana: riješiti se Bandića i do izbora izgraditi novu gradsku organizaciju. Međutim, uporno je odbijao suočiti se sa činjenicom da Bandić nije nikakva SDP-ova uzdanica, nego sve veći uteg, sve dok mu tu činjenicu nisu nabile na nos dvije usputne ankete.

I što je Milanović postigao dizanjem panike? Uglavnom ništa što već nismo znali. Pokazao je slabost koju je dosad skrivao iza Bandićeve moći. Otkrio je kadrovsku pustoš koju je stvorio oko sebe. Demonstrirao je nesnalažljivost i kolebljivost. Potvrdio da se rukovodi anketama, a ne principima i zdravim razumom. Kakve su šanse da se to promijeni? Ugrubo, ravne nuli.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Index (Arhiva)