DANA 6. svibnja 2001. papa Ivan Pavao II. učinio je nešto što se dotad činilo nezamislivim: ušao je u muslimansku džamiju i u njoj se pomolio. Taj povijesni trenutak dogodio se u Omajadskoj džamiji u Damasku, jednom od najstarijih i najvažnijih islamskih vjerskih prostora na svijetu.

Bio je to prvi put u povijesti da jedan poglavar Katoličke crkve posjeti džamiju, čime je poslana snažna poruka međureligijskog dijaloga i pokušaja približavanja kršćanskog i muslimanskog svijeta.

Gesta koja je obišla svijet

Tijekom posjeta papa je izuo cipele, kako nalaže islamski običaj, i ušao u džamiju u tišini i poštovanju. U unutrašnjosti se kratko pomolio, a zatim se obratio okupljenima, naglasivši važnost međusobnog razumijevanja i mira.

U svom govoru istaknuo je kako kršćani i muslimani dijele vjeru u jednog Boga te da je zajednička odgovornost obiju religija raditi na izgradnji svijeta bez nasilja i mržnje. Posebno je naglasio da se religija ne smije koristiti kao opravdanje za sukobe.

Simbolika mjesta

Omajadska džamija ima iznimno simboličko značenje jer se u njoj nalazi svetište koje muslimani i kršćani povezuju s Ivanom Krstiteljem. Upravo ta činjenica dodatno je naglasila ideju zajedničkih korijena dviju religija.

Posjet Damasku bio je dio šire papine turneje po Bliskom istoku, tijekom koje je nastojao potaknuti dijalog između religija koje su kroz povijest često bile u sukobu.

Povijesni iskorak u odnosima religija

Ovaj događaj smatra se jednim od ključnih trenutaka pontifikata Ivana Pavla II., koji je tijekom svog dugog papinstva često isticao važnost dijaloga i pomirenja među narodima i vjerama.

Iako su neki tada bili skeptični prema stvarnom učinku takvih gesta, većina analitičara slaže se da je riječ o snažnom simboličkom potezu koji je otvorio vrata kasnijim susretima i suradnji između kršćanskih i muslimanskih zajednica.

Više od dvadeset godina kasnije, taj trenutak i dalje se spominje kao jedan od najvažnijih primjera izgradnje mostova između religija u modernoj povijesti.