PRONALAZAK zlata jednog pastira koza izazvao je pravu zlatnu groznicu u udaljenom dijelu zapadne Kenije. U nekoliko tjedana malo selo Cheporor pretvorilo se u improvizirano rudarsko naselje koje je, prema procjenama lokalnih vlasti, u jednom trenutku privuklo oko 10.000 ljudi.

Manasse Lomachar, 33-godišnji pastir koza, kaže da je sasvim slučajno otkrio zlatni grumen. Nekoliko tjedana kasnije prodao je tri grama zlata za 36.000 kenijskih šilinga, odnosno oko 280 dolara.

Vijest o njegovom pronalasku brzo se proširila i, prema njegovu uvjerenju, potaknula dolazak tisuća tragača za zlatom u Cheporor. Ondje gdje su još prošlog mjeseca bili samo grmlje i pašnjaci, danas se vide brojne iskopane jame, hrpe zemlje i improvizirani rudarski kampovi.

Nije, međutim, sasvim jasno je li upravo Lomacharov pronalazak pokrenuo zlatnu groznicu ili su ključnu ulogu imali i drugi nedavni pronalasci. Lokalne vlasti procjenjuju da je na vrhuncu potrage u područje stiglo oko 10.000 ljudi.

Za mnoge od njih čak i mala količina zlata mogla bi značiti veliku promjenu. Riječ je uglavnom o ljudima iz Kenije i susjedne Ugande koji žive od nesigurnih prihoda iz poljoprivrede.

Sve je počelo potragom za kozom

Lomachar kaže da je zlato pronašao potpuno slučajno. Dok je tražio nestalu kozu, naišao je na skupinu žena koje su uz korito rijeke ispirale zemlju u potrazi za zlatom.

"Pridružio sam im se i tako se saznalo da na ovom području ima zlata", rekao je za BBC. Od tada je područje privuklo brojne ljude koji se nadaju brzoj zaradi.

Patrick Lokolia, poljoprivrednik i stočar iz obližnjeg sela Napawoi, stigao je u Cheporor kako bi pokušao zaraditi dodatni novac za svoju obitelj. "Imam djecu koja idu u školu i plaćanje školarine za mene je veliki problem", rekao je.

Među tragačima je i 18-godišnja Abigael Chelengat. Prije dolaska u Cheporor nikada se nije bavila rudarenjem, ali nada se da će pronaći dovoljno zlata za školovanje i pomoć mlađoj braći i sestrama.

Iza nje stotine ljudi rade jedni uz druge. Motikama i lopatama razbijaju tvrdo tlo, dok drugi iskopanu zemlju nose do obližnje sezonske rijeke. Ondje, uglavnom žene, kleče u mutnoj vodi i ispiru blato i pijesak u potrazi za sitnim tragovima zlata.

Iskusniji rudari kopaju sve dublje jame i razbijaju stijene.

Glasine dodatno povećale zlatnu groznicu

Samuel Kiarie, zamjenik povjerenika okruga West Pokot, smatra da su zlatnu groznicu pokrenula dva značajnija pronalaska.

"Mladići su pronašli ono što je izgledalo kao značajna količina zlata. Sljedećeg dana žene su na istom području pronašle još jednu veću količinu", rekao je za BBC.

Žene su, prema njegovim riječima, godinama uz isto sezonsko riječno korito pronalazile manje količine aluvijalnog zlata, od čega su obično zarađivale između 8 i 23 dolara tjedno.

No početkom kolovoza pronađene su veće količine, što je privuklo pozornost javnosti. Kako su se glasine širile, tako su, smatra Kiarie, rasli i navodni iznosi pronađenog zlata. Priče o velikim pronalascima privukle su sve više ljudi, uključujući i one koji nikada prije nisu radili u rudnicima.

Broj tragača sada se smanjio na oko 2.500 jer su neki odustali od potrage. Iako nema sumnje da je zlato pronađeno, još nije poznato koliko su velike stvarne zalihe ispod zemlje niti imaju li komercijalnu vrijednost.

Pojedinačni pronalasci navodno vrijede od nekoliko stotina kenijskih šilinga pa sve do oko 78.000 šilinga, odnosno približno 600 dolara.

Tragači dolaze i iz Ugande

West Pokot graniči s Ugandom, a stanovništvo s obje strane granice stoljećima je povezano obiteljskim i društvenim vezama. Mugisha Godfrey, mali rudar iz Busije u istočnoj Ugandi, u Cheporor je stigao nakon što mu je prijatelj rekao za pronalazak zlata.

Na put je potrošio oko 100.000 ugandskih šilinga, odnosno približno 27 dolara. No životni uvjeti u novom rudarskom naselju daleko su od idealnih.

"Spavamo pod drvećem, a ujutro nastavljamo raditi. Ponekad radimo i danju i noću", rekao je Godfrey.

Dosad nije pronašao ništa. Ipak, ne namjerava odustati. "Ne možemo se vratiti dok nešto ne pronađemo. Tek kada pronađemo ono što nam treba, možemo se vratiti kući", kaže.

Rudarska groznica donijela posao i trgovcima

Zlatna groznica nije donijela priliku samo onima koji kopaju. Prema lokalnim vlastima, oko rudarskog područja pojavilo se više od 200 poslovnih objekata koji prodaju hranu, vodu i druge osnovne potrepštine novom stanovništvu. Irene Ameja stigla je iz susjednog okruga Baringo kako bi prodavala vodu, bezalkoholna pića, kruh, mlijeko i drugu hranu.

"Nadam se da ću, kada odem odavde, zaraditi dovoljno novca da nastavim svoj posao i proširim ga", kaže. No nagli priljev stanovništva razotkrio je i ozbiljan nedostatak osnovne infrastrukture. "Ovo je šuma i nalazimo se usred planina. Nemamo čistu vodu ni za piće ni za kupanje", upozorava Ameja. Posebno je teško ženama.

"Morate pronaći sigurno mjesto za spavanje jer su većina ljudi koji ovdje spavaju muškarci", kaže. Lokalne vlasti priznaju da je dolazak tisuća ljudi stvorio ogroman pritisak na područje koje nema gotovo nikakvu infrastrukturu, vodovod ni odgovarajuće sanitarne uvjete.

Zdravstvene službe poslane su na teren kako bi nadzirale situaciju i spriječile moguće izbijanje bolesti. Pojačane su i policijske ophodnje zbog zabrinutosti za sigurnost žena i djevojaka, uključujući rizik od seksualnog nasilja.

Strah od uključivanja djece u rudarenje

Vlasti posebno brine mogućnost da djeca napuste školu kako bi sudjelovala u potrazi za zlatom. Školska godina trebala bi početi u rujnu, pa se poduzimaju mjere kako bi se djecu i mlade spriječilo da ostanu na rudarskom području. U međuvremenu oni koji još tragaju za zlatom kopaju sve dublje. Nekoliko kamiona već je odvezlo iskopani materijal u obližnji grad Ortum, gdje će biti obrađen. Vlasti sada čekaju rezultate.

Tek nakon analize bit će jasnije koliko zlata zapravo ima u tom području i može li njegovo vađenje biti komercijalno isplativo. Pastir koji je sve pokrenuo želi pomoć države. Za Manassea Lomachara rješenje nije zaustaviti rudarenje, već ga bolje organizirati. Želi da država pomogne lokalnim rudarima kako bi zlato mogli tražiti i vaditi sigurnije i učinkovitije.

"Tražili bismo od vlade pomoć, primjerice metalne detektore, koji bi nam mogli pomoći da utvrdimo ima li ovdje još minerala i tako omogućimo razvoj naše zajednice", kaže.

Kao dokaz siromaštva u tom kraju pokazuje na obližnje kuće. "Ako pogledate oko sebe, gotovo da nema kuća s limenim krovovima. Većina su kuće sa slamnatim krovovima." Hoće li Cheporor doista postati veliko rudarsko područje ili će se zlatna groznica stišati jednako brzo kao što je počela, još nije poznato. Za tisuće ljudi koji su stigli u potrazi za bogatstvom, međutim, nada da će upravo oni pronaći svoj zlatni grumen i dalje je dovoljno snažna da nastave kopati.