ROBERT Pauletić, kvizaš i putopisac, priveden je prije točno tjedan dana jer je napao dvojicu 12-godišnjih učenika Osnovne škole Meje. Proveo je dvije noći u pritvoru, a policija ga je kazneno prijavila za prijetnje i nasilničko ponašanje.

Pauletić je za RTL Direkt ponovio da je tako reagirao jer su njegovog sina sustavno maltretirali i zlostavljali više od godinu dana. Naglasio je da nikoga nije udario. 

Što ste saznali, kako se saznali i koliko je sve to trajalo?

Zlostavljanje je počelo prije više od godinu dana i to nismo saznali od sina nego jedne starije učenice višeg razreda. Da te strašne priče koje su izmišljali učenici iz njegova razreda da se šire po školi o mom sinu. Izmišljotine najgoreg tipa, verbalne uvrede i tako dalje. 

I kada sam ja to doznao poduzeo sam korake na način da sam nazvao na telefon tu dvojicu koji su širili to i rekao sam da ne rade takve stvari, da će imati problema u školi i onda su se smirili. Na neko duže vrijeme i mislio sam da je to gotovo.

Doznali smo po tome što mu je oprema bila u užasnom stanju i onda je priznao da ta dvojica koja su sjedila iza njega - svaki dan kidaju mu teke, šutiraju pernicu, muče ga, ne daju mu pratiti nastavu. Ali nije ništa govorio o tom pravom zlostavljanju. Ja sam u četvrtak upozorio razrednicu, poslao sam joj poruku da to ona riješi da ja ne bih morao sam. 

Međutim, nakon toga razgovora, nakon što što su izašli od razrednice rekli su mu: "Šta je cinkeru, šta je pederu, šta cinkariš?" i onda je on te iste večeri vidio da nema pomoći od razrednice. I tada se slomio i priznao nam sve ove detalje ovog mračnog zlostavljanja koje traje sad opet već nekoliko mjeseci.

Roditelji dječaka tvrde da nije bilo prijava od vaše strane i da njihova djeca nisu zlostavljači. Što kažete na to?

Prijava je bilo... te dvije zaredom, koje su rezultirale time da je bilo još gore. Tu sam vidio kamo to ide, a da nisu zlostavljači to nije istina. Jesu i to će se dokazati.

Nakon svega sami ste pristupili dječacima, što ste i rekli, jeste li ih udarili?

Udario ih nisam. Niti udario, niti im prijetio, niti išta od toga. Ja sam mu prišao i pitao ga zašto muči moga sina. Pitao ga zašto to radi i da će imati probleme školi zbog toga. I to normalni tonom, bez prijetnje, bez dodira, bez ičega. I kad sam popričao s njim on je rekao: "Oprostite, neću više." Potrčao sam i ta kamera sa škole me uhvatila kako trčim. 

Neki mediji su napisali da trči u napad, što je potpuna glupost jer sam potrčao 250 metara. I kad sam trčeći do njega došao, usporio sam da se mali ne bi prepao jer sam stvarno trčao prema njemu da bi mu rekao to što sam imao. I rekao sam otprilike isto šta i ovome. Rekao sam mu da to više ne radi nikada. Okrenuo sam se i otišao sam i nije bilo nikakvog kontakta. 

E, da bi onda roditelji, jer sumnjam da bi djeca došla na takvu ideju, izmislili su - svašta. Izmislili su hrpu laži, da sam prvog udario otvorenim dlanom, to bi bila neka pljuska i prijetio smrću roditeljima i njemu. A ovoga drugoga, na moju veliku sreću, su izmislili da sam mu uhvatio glavu za kosu i udario tri puta jako u kameni zid.

Je li vam sad žao zbog načina koji ste postupili, proveli ste dva dana u pritvoru, je li bi bio bolji kontakt preko roditelja tih dječaka i škole?

Kontakt s roditeljima, s takvim roditeljima koji su u stanju izmisliti da su im djecu pretukli da bi nevinog čovjeka strpali u zatvor...

Nakon dva dana u pritvoru jeste li zaključili da ste pogrešno postupili?

Pogrešno sam postupio u smislu da sam možda i trebao nazvat na telefon, ali nisam mogao očekivati da će biti toliko pokvareni da mi namjeste, da mi stave na teret da sam nekog tukao. Pa nisam lud da usred bijelog dana djecu tučem, derem se na njih i prijetim smrću. Ako je te dvije noći u pritvoru cijena da mi sina više ne maltretiraju - to je nikakva cijena, ja bih rado pristao na to i opet.

Zašto roditelji tih dječaka onda i dalje insistiraju da ste bili nasilni?

Povukli su u nekoj mjeri. Bilo je u početku, zato su me i zatvorili radi tri brutalna udaraca glavom o zid, koja su dva dana kasnije kad sam izašao iz pritvora postala kuckanje glavom o zid u izjavama roditelja, a onda jučer u zadnjoj izjavi roditelja bilo je pritiskanje glavom o zid.

Priča se puno o nasilju među djecom, rješavali se sustavno to kako treba i da li škole adekvatno postupaju u tim situacijama?

To je užasno veliki društveni problem i škole su dosta nemoćne i kad bi htjele nešto napraviti i to radi loših zakona. To bi trebalo zakonski pooštriti jer stvaramo nesretnu djecu i nesretnu budućnost. Moj sin je meni najvažniji u cijeloj priči. 

A ja ne bih htio biti neki Don Quijote koji revidira pravni sustav, ali za mog sina koji je u nedjelju imao nogometnu utakmicu, i ne znam kako bi zahvalio treneru koji ga je odveo na utakmicu jer ja nisam mogao jer sam bio u ćeliji, u pritvoru. 

I na toj utakmici je dao gol i poslao mi je poruku: "Tata, ovaj gol je za tebe." I eto, ponosan sam na njega i drago mi je što tako čvrst i što je u teškom trenutku pokazao snagu.