NA IZBORIMA u njemačkim pokrajinama Mecklenburg-Zapadno Pomorje i Berlin nastavio se trend jačanja stranaka na rubovima političkog spektra, dok su stranke centra zabilježile gubitke. Alternativa za Njemačku (AfD) i Ljevica ostvarile su značajne dobitke, što dodatno komplicira formiranje vladajućih koalicija i utječe na političku scenu na saveznoj razini. Analiza izbornih rezultata donosi pet ključnih zaključaka, piše Deutsche Welle.

Pobjede na rubovima političkog spektra

AfD uspijeva mobilizirati birače koji inače ne izlaze na izbore, ali prema podacima instituta infratest dimap, u Mecklenburg-Zapadnom Pomorju preuzeo je i gotovo 50.000 bivših birača SPD-a te oko 30.000 nekadašnjih pristaša Unije CDU/CSU.

Ljevica je u Berlinu također privukla neaktivne birače, kao i 53.000 bivših glasača Zelenih i 37.000 onih koji su ranije podržavali SPD. Takva raspodjela glasova otežava formiranje stabilnih vlada.

Sve stranke i dalje isključuju saveze s AfD-om, dok je u Berlinu SPD kao potencijalni partner vrlo kritičan prema Ljevici. Politička suradnja postaje sve teža i neizvjesnija. Iako stranke s rubova spektra jačaju, ostaje upitno hoće li uskoro moći preuzeti vlast i utjecati na sastav Bundesrata, gornjeg doma njemačkog parlamenta. AfD-u i dalje nedostaju koalicijski partneri, a Ljevica se suočava s unutarnjim otporom kompromisima i preuzimanju odgovornosti.

Manuela Schwesig kao buduća kancelarska kandidatkinja SPD-a

Iako u samoj završnici predizborne kampanje nije prestigla AfD, SPD je pod njezinim vodstvom na sjeveroistoku izgubio tek za dlaku. Manuela Schwesig odradila je impresivan povratak, zahvaljujući kampanji koja je bila potpuno usmjerena na nju – uključujući i oštru kritiku politike savezne vlade u kojoj su i njezini socijaldemokrati.

Tko sada ima moć u SPD-u? Dvoje stranačkih predsjednika, Lars Klingbeil i Bärbel Bas, oslabljeni su i iscrpljuju se u dvostrukoj ulozi stranačkih i državnih dužnosnika. Schwesig je u izbornoj noći u intervjuu za ARD nastavila ondje gdje je tijekom kampanje vidjela glavni problem svoje stranke: savezna vlada mora se, kako je rekla, „samokritično zapitati je li u svim temama na pravom putu“.

O svojoj ulozi u stranci kaže: „Zastupam teme za koje smo se oduvijek zalagali.“ To zvuči kao da predstavlja neku vrstu izvorne socijaldemokracije. Kao da još uvijek ima na umu biračke skupine, primjerice među radnicima, koje su drugi u njezinoj stranci odavno izgubili.

Zaključak nakon ove izborne večeri glasi: ako Schwesig to želi, ima najbolje izglede za buduću kandidaturu za kancelarku. Za drugu uspješnu premijerku iz redova SPD-a, Anke Rehlinger, iz stranačkih krugova stalno se može čuti da zazire od selidbe iz Saarlanda u Berlin. Smatra se da bi se Schwesig na to - odvažila.

Želi li zato najprije postati predsjednica SPD-a? Schwesig bi sada mogla posegnuti za čelnom pozicijom u stranci. No tada bi kao predsjednica sjedila i u koalicijskom odboru u Berlinu te bi morala podržavati i nepopularne kompromise savezne vlade. Moguće je da Schwesig trenutačno smatra mudrijim ostati u Schwerinu. Hoće li SPD u budućnosti uopće imati rejting dovoljan da istakne kandidaturu za kancelara ili kancelarku, drugo je pitanje.

AfD otkriva feel-good faktor

Političari AfD-a dugo su se prije svega oslanjali na ljutnju kao stroj za privlačenje pažnje, na stalne provokacije i sve glasnije, često i kontroverzne tonove. U Saskoj-Anhaltu, a sada i u Mecklenburg-Zapadnom Pomorju, uspjeh kao nikada postiže novi tip političara: Ulrich Siegmund, nekadašnji trgovački zastupnik za osvježivače prostora, i Leif-Erik Holm, bivši radijski voditelj, znatno su uglađeniji od dosadašnjih vodećih ljudi AfD-a.

„Volim prodavati“, rekao je Siegmund jednom prilikom za jedan časopis za poduzetnike. Gotovo svakome se obraća na „ti“ i dijeli nadimke. Sve je opušteno, ovdje nema ekstremizma, to je poruka.

Holm u svojim videima na Instagramu djeluje kao da AfD predstavlja poput sljedećeg ljetnog hita. Iza obojice se u sjeni nalaze tvrdolinijaši s krajnje desnom prošlošću. No oni su manje vidljivi kada se vodeći kandidat opušteno smiješi, a upravo je to dio strategije.

To je u oštroj suprotnosti s nastupom predsjednice stranke Alice Weidel, koja djeluje (trajno) ljutito, hladno, oštro i docirajuće. Kako će se stranka nositi s činjenicom da očito jedan drukčiji tip političara sada uspijeva mobilizirati potencijal AfD-a do posljednjeg sela u provinciji?

Moguće je da će doći do svojevrsne podjele rada: feel-good politika za jednu ciljnu skupinu, a ljutnja i najave propasti svijeta za drugu. No moguće je i da će znatno veća popularnost koju je, primjerice, Siegmund stekao tijekom kampanje srednjoročno postati konkurencija komunikacijskom stilu stranačke liderice Alice Weidel.

Šteti li BSW-u bliskost s AfD-om?

BSW je i proteklu izbornu večer pretvorio u neizvjesnu dramu oko izbornog praga od pet posto. U Berlinu stranka ni u ranijim anketama često nije bila na putu prema ulasku u Zastupnički dom njemačke prijestolnice. U Mecklenburg-Zapadnom Pomorju je, međutim, prije godinu ili dvije još bila uvjerljivo dvoznamenkasta. Ove jeseni radilo se o tome da se BSW trajno etablira diljem istoka Njemačke i tako osigura dodatnu pozornost za stranku koja nije zastupljena u Bundestagu.

Izborni rezultati sada su znatno slabiji od prijašnjih uspjeha u anketama. Što se dogodilo? Prema infratest dimapu, 69 posto birača u Mecklenburg-Zapadnom Pomorju smatra da je savez „previše zaokupljen unutarnjim stranačkim sukobima“.

No bliskost s AfD-om stranci ne šteti toliko koliko su neki možda pretpostavljali: 46 posto birača kaže da im se „sviđa što je BSW spreman surađivati s AfD-om“. To je veći postotak nego što su AfD i BSW zajedno osvojili na sjeveroistoku zemlje. Čini se da su unutarnji sukobi u stranci znatno štetniji za politički projekt Sahre Wagenknecht od koketiranja u smjeru krajnje desnice.

Merz igra na vrijeme

Friedrich Merz je sinoć u Berlinu izašao pred novinare u 18:14 – samo 14 minuta nakon zatvaranja biračkih mjesta i objave prvih izlaznih anketa. To je bio presedan. Nikada u povijesti Savezne Republike šef(ica) savezne vlade nije tako rano komentirao ishod izbora. Merz je time, smatraju promatrači, u korijenu htio sasjeći spekulacije oko njegove političke sudbine. Merzova poruka: CDU je doživio (novi) debakl, ali ja se ne namjeravam povući, nastavljamo s reformama, jer samo tako možemo zemlju izvući iz krize.

Iako je ovo bila jako loša za kancelara, iako CDU serijski i dramatično gubi izbore, iako je Merzov osobni rejting opao na manje od deset (!) posto, kancelar je i dalje gospodar svoje sudbine – kazao je politolog Martin Florack za WDR: „Sad je doduše još više pod pritiskom nego što je bio do sada, ali je i dalje u snažnoj poziciji. Ništa sad ne ide bez Merza i pored Merza. Unija CDU/CSU u ovom trenutku jednostavno nema realističnu alternativu za njega.“

Merzova strategija je, čini se, jasna: on igra na vrijeme. Do proljeća 2017. u Njemačkoj nema planiranih novih izbora koji bi mogli dodatno uzdrmati CDU – ni na saveznoj ni na pokrajinskoj razini. Kancelar se sada nada dobrim vijestima i promjeni raspoloženja. Polako se vide prvi, doduše minijaturni efekti trošenja novca iz milijardskog posebnog fonda, u ovoj godini Njemačku, kako kažu prognoze, očekuje rast BDP-a od 1,3 posto – i to nakon sedam godina bez ikakvog rasta.

A do tada pritisak na Merza vjerojatno neće popustiti – na naslovnicama su i dalje loše vijesti. Cijene benzina i dizela su visoke, rastu doprinosi za zdravstveno osiguranje, a skoro 90 posto građana kaže da je nezadovoljno radom savezne vlade na rješavanju njihovih problema. A to su prije svega strah od rasta inflacije i troškova života, migracije, socijalna nepravda i loše privredno stanje u zemlji.