BRADA u Rusiji krajem 17. stoljeća nije bila samo pitanje mode. Bila je znak tradicije, društvenog statusa, a za mnoge Ruse i vjerskog identiteta. Upravo zato je odluka cara Petra I. Velikog da svoje podanike natjera na brijanje izazvala pravi kulturni šok.

Dana 5. rujna 1698. tradicionalno se obilježava početak jedne od njegovih najpoznatijih i najneobičnijih reformi, borbe protiv brada. Rusima koji ih se nisu željeli odreći kasnije je omogućeno da ih zadrže, ali uz plaćanje posebnog poreza.

Iza naizgled bizarne odluke nalazila se puno veća Petrova ambicija. Želio je iz temelja promijeniti Rusiju.

Vratio se iz Europe s potpuno drukčijom idejom Rusije

Petar je prethodnih mjeseci proveo na velikom putovanju zapadnom Europom poznatom kao Veliko poslanstvo. Od 1697. do 1698. posjetio je, među ostalim, Nizozemsku i Englesku, gdje se posebno zanimao za brodogradnju, mornaricu, vojnu tehnologiju i način funkcioniranja zapadnih država.

Rusija je bila golema sila, ali Petar je smatrao da tehnološki, vojno i administrativno zaostaje za vodećim europskim zemljama. Nije želio jednostavno kopirati Zapad. Htio je preuzeti ono za što je vjerovao da Rusiji može omogućiti da postane velika europska sila.

Njegove reforme zato će obuhvatiti vojsku, državnu upravu, obrazovanje, gospodarstvo, kalendar i način odijevanja. Čak su i brade postale političko pitanje.

Kad se 1698. vratio u Moskvu, Petar je vrlo brzo pokazao što misli o tradicionalnom izgledu ruskih bojara.

Car je navodno osobno uzimao škare

Jedna od najpoznatijih priča iz Petrova života govori da je na okupljanju visokih državnih dužnosnika osobno uzeo škare i počeo rezati njihove duge brade.

Za današnjeg čovjeka takva scena možda zvuči komično, ali tadašnjim ruskim velikašima teško da je bila smiješna.

Duga brada stoljećima je bila uobičajen dio izgleda ruskih muškaraca, osobito bojara. Imala je i snažnu vezu s pravoslavnom tradicijom, a brijanje lica dio konzervativnog društva smatrao je neprihvatljivim zapadnjačkim običajem.

Petar je, međutim, upravo to želio postići. Njegovi dvorjani trebali su izgledati poput ljudi koje je vidio u Amsterdamu, Londonu i drugim europskim gradovima. Uz brade, na udaru su se našli tradicionalni dugi ruski kaftani, a pripadnici elite morali su sve češće nositi odjeću europskog kroja.

Želiš bradu? Plati

Petar ipak nije uspio jednostavno iskorijeniti brade. Otpor je bio prevelik pa je pronašao rješenje koje je istodobno donosilo novac državi, muškarci koji su željeli zadržati bradu morali su za tu privilegiju platiti.

Ovdje postoji i povijesna nijansa. Datum 5. rujna 1698. često se navodi kao dan uvođenja poreza na brade i svakako označava početak Petrove kampanje protiv tradicionalnog izgleda. Međutim, detaljno reguliran porezni sustav kakav danas povezujemo s njegovim "porezom na bradu", uključujući službene žetone, čvršće je dokumentiran dekretima iz 1705. godine.

Iznos nije bio jednak za sve. Visina poreza ovisila je o društvenom položaju i imovini, pa su bogati trgovci i pripadnici viših slojeva plaćali znatno više od siromašnijih stanovnika.

Seljaci su uglavnom mogli nositi brade u svojim selima, ali pri ulasku u grad mogli su biti prisiljeni platiti jednu kopejku. Svećenici i đakoni bili su izuzeti od zabrane.

Kao dokaz dobivali su metalni žeton

Posebno zanimljiv dio sustava bili su takozvani žetoni za bradu. Muškarac koji je platio propisani iznos mogao je dobiti metalnu oznaku koja je služila kao dokaz da smije nositi bradu.

Sačuvani primjerci danas se nalaze u muzejima i među kolekcionarima, a na nekima je prikazana brada i natpis koji se može prevesti otprilike kao "novac je uzet".

Drugim riječima, u Petrovoj Rusiji brada je doslovno mogla postati statusni simbol za koji se državi plaćala godišnja pristojba.

Porez ipak nije bio posebno važan izvor državnih prihoda. Njegova glavna svrha bila je društvena, Petar je preko izgleda svojih podanika pokušavao pokazati da stara Rusija nestaje i da nastaje nova država okrenuta Europi.

Brade su bile samo mali dio njegove revolucije

Zbog toga je porez na brade ostao jedna od najboljih ilustracija načina na koji je Petar provodio reforme. Promjene često nije uvodio postupno niti je čekao da ih društvo prihvati. Nametao ih je odozgo, ponekad silom.

Tijekom njegove vladavine Rusija je izgradila snažnu vojsku i mornaricu, izborila izlaz na Baltik i osnovala Sankt Peterburg, novu prijestolnicu koja je trebala simbolizirati njezino okretanje prema Europi. Nakon pobjede nad Švedskom u Velikom sjevernom ratu Petar je 1721. proglašen carem, a Rusija je postala jedna od ključnih europskih sila.

U tom kontekstu nekoliko centimetara dlaka na licu može izgledati potpuno nevažno. Za Petra Velikog nije bilo tako. Brada je predstavljala staru Rusiju koju je želio promijeniti.

Porez i ograničenja vezana uz brade opstali su desetljećima nakon njegove smrti, a konačno su ukinuti za vrijeme Katarine Velike 1772. godine.