Pitali smo Marija Kovača kojih mu je pet omiljenih knjiga
MARIO Kovač je diplomirao 2002. godine na odsjeku Kazališne režije i radiofonije na Akademiji dramske umjetnosti radiofonije, a doktorirao 2015. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s disertacijom „Metodologija kazališnog rada sa slijepim i slabovidnim osobama”.
Ovaj svestrani umjetnik je poznati kazališni redatelj, DJ, aktivist, kvizaš i još mnogo toga, pa ne čudi njegov eklektični izbor pet omiljenih knjiga koji je napravio za Index.
Djeca ponoći - Salman Rushdie
Iako planetarno poznat po romanu Sotonski stihovi, ključ razumijevanja Rushdievog magijskog realizma leži u njegovom ranijem romanu Djeca ponoći. Ta alegorijska priča o samostalnosti Indije te korijenu konflikta s Pakistanom govori o ljudima tog kraja više nego izvještaji tisuća novinara. a Rushdijeva rečenica bogato i detaljno oslikava svaki detalj.
Elementarne čestice - Michel Houellebecq
Noviji romani francuskog pisca sklonog skandalima ni približno ne dosežu kvalitetu njegovog ranog remek-djela koje ga je katapultiralo na književni Parnas. Otuđenje suvremenog čovjeka, manipulacije genima, distopijska budućnost... sve na jednom mjestu, idealno za duge, zimske noći.
1Q84 - Haruki Murakami
Kompleksni roman u kojem se isprepliću tri priče pripovijedane iz prvog lica jednine. Glavna junakinja je profesionalna ubojica za misterioznu organizaciju, a glavni junak seksualno iskompleksirani profesor matematike. Što bi moglo krenuti po zlu?
Maus - Art Spiegelman
U ovo doba, kada se nadirući politički populizam, koji uvelike vonja na fašizam, neometano širi Europom, nije zgorega prisjetiti se prve grafičke novele koja je osvojila Pulitzerovu nagradu. Kroz prisjećanja svog oca na iskustvo Drugog svjetskog rata i boravka u Auschwitzu, miješajući žanrove povijesnog i autobiografskog romana, autor stripovski iznosi svjedočanstvo koje ledi krv u žilama.
Anarhija u Bavarskoj - Rainer Werner Fassbinder
Dramska djela su nezasluženo zapostavljen rod književnosti - rijetko se tiskaju, a još rjeđe čitaju. Stoga valja pohvaliti nakladnički pothvat male, ali agilne izdavačke kuće DAF koja je na jednom mjestu okupila četiri rane Fassbinderove drame sa željom da se domaća kazališta ohrabre postaviti ih na daske.