SUKOB oko zagrebačkih koncerata Marka Perkovića Thompsona prerastao je iz pitanja jednog nastupa u širu bitku oko ratnih simbola, identiteta i definicije onoga što je "prihvatljivo" u javnom prostoru.

Jedan koncert, 27. prosinca, uredno je uvršten u službeni raspored Arene Zagreb, no Thompsonov tim traži i drugi termin, 28. prosinca, na što gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević ne pristaje zbog mogućeg korištenja pozdrava "Za dom spremni" na početku pjesme Bojna Čavoglave.

Priča je eskalirala kada je Thompson na Facebooku objavio video u kojem Tomaševića poziva da se urazumi te prijeti da će, ako Tomašević ne odustane od zabrane njegova koncerta, "povući puno radikalnije poteze".

ZDS, priča koja se ponavlja desetljećima

I tako je ZDS, prepoznatljiv kao službeni pozdrav NDH tijekom Drugoga svjetskog rata, pod kojim je režim provodio nezapamćene zločine, ponovo polarizirao javnost.

Dok je jednima takav pozdrav nedopustiv, dio javnosti smatra da je ZDS u kontekstu pjesme Bojna Čavoglave prihvatljiv jer ga vide kao referencu na HOS i povijest minulog rata.

ZDS je kao poklič duboko ukorijenjen i kod dijela mlađih generacija, osobito u navijačkoj supkulturi, gdje se osim kao identitetski marker koristi i kao sredstvo zastrašivanja kad ga se uzvikuje npr na Danima srpske kulture, kao što je bilo u Zagrebu i Splitu.

Uglavnom, činjenica je da Hrvatska očito tri desetljeća nakon rata i dalje živi u začaranom krugu nedovršenih rasprava, pri čemu je ZDS tek simptom problema. Posebno nakon Thompsonova srpanjskog koncerta na Hipodromu stvara se dojam da je ZDS bio opće mjesto ratne svakodnevice, kao da ga je devedesetih koristio svatko tko je branio Hrvatsku.

Većina zapovjednika nije htjela javno govoriti o temi

Zbog svega navedenog popričali smo s ratnim zapovjednicima i sudionicima rata, želeći čuti kako oni gledaju na ovu raspravu. Pitali smo ih jesu li oni ili njihovi vojnici tijekom rata koristili pozdrav "Za dom spremni", kako tumače to što se taj poklič i danas pojavljuje kao povod sukoba te smatraju li da je riječ o simptomu šire društvene radikalizacije.

Zanimalo nas je i kako doživljavaju činjenicu da se dio mladih hvata za simbole koje sami nisu razumjeli kroz ratno iskustvo.

Index je kontaktirao velik broj ratnih zapovjednika i veterana na ovu temu. Većina njih nije nam željela dati izjavu pod imenom i prezimenom, no s većinom njih smo popričali neslužbeno.

Dok su nam neki rekli da ne žele biti dio dnevnopolitičkih tema, drugi su poručili kako možemo biti uvjereni da se većini ljudi koji su bili u ratu ne sviđa cijela ZDS matrica u današnjem društvu. Jedan od sugovornika rekao nam je i kako “to danas nije velika tema".

Dobili smo i odgovor u kojem se pozivalo na riječi Ante Gotovine, koji je jednom prilikom kazao da je rat konačno gotov i da se potrebno okrenuti budućnosti.

Kožul: Mi ZDS nismo koristili

Božo Kožul, umirovljeni brigadni general, u javnosti prepoznatljiv kao zapovjednik "Tigrova", za Index je iznio svoje mišljenje.

"Hrvatski branitelj sam od 5. kolovoza 1990. godine s 2157 dana borbenog sektora kao pripadnik i zapovjednik u Jedinici za posebne namjene MUP RH Rakitje i 1. gardijskoj brigadi Tigrovi. Sa svojim suborcima borio sam se za uređenu, civiliziranu, pravnu i prosperitetnu državu.

Hrvat sam, katolik, ali poštujem sve druge ljude bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Ne mogu govoriti o drugim postrojbama, ali u postrojbi gdje sam bio vodilo nas je domoljublje, volja da obranimo i oslobodimo domovinu. To nam je bila jedina motivacija", rekao je.

"Pozdrav 'Za dom spremni' nije bio službeni pozdrav u Hrvatskoj vojsci. Mi ga nismo koristili, ali ne osporavam korištenje pozdrava pripadnicima HOS-a koji su pod tim znakom ginuli u Domovinskom ratu. U ratu su bili sinovi ustaša, domobrana i partizana, svi smo doprinijeli pobjedi. Najsretniji bih bio da nema ovih podjela. Najvažnije je da smo pobijedili i stvorili državu", rekao je za Index.

Gabričević: Mi smo u rovu imali i sinove partizana i ustaša

Veselko Gabričević, umirovljeni brigadni general Hrvatske vojske, nekadašnji zapovjednik 126. i 163. brigade, govori da se moramo baviti problemima sadašnjosti i razmišljati o budućnosti.

"Puno je godina prošlo od Domovinskog rata, neke teme danas su neprimjerene. No, mi i dalje govorimo o Drugom svjetskom ratu, a kamoli nećemo o Domovinskom ratu. Mi smo u rovu imali i sinove partizana i ustaša, kao i domobrana.

Svi smo na umu imali samo jedno - kako stvoriti hrvatsku državu. Sve drugo nije bilo tema. 'Za dom spremni' nitko nikad nije koristio, u službene ili neslužbene svrhe. Nekad se znalo izgovoriti, ali samo u trenutku kad bi vojnici pjevali Bojnu Čavoglave. Ali nikad u dnevnom žargonu, zapovijedima ili pozdravima", rekao je Gabričević.

Kaže da bi danas interpretaciju tog pozdrava prepustio povjesničarima.

"Ne bismo trebali gubiti vrijeme raspravljajući o tom pozdravu. Imamo većih problema. Što će to riješiti? Inflaciju, povećati standard, donijeti veće mirovine, utjecati na povećanje plaća? Nisam mogao pretpostaviti da ćemo s vremenskim odmakom od 30 ili 40 godina još uvijek raspravljati o tome, ali nažalost u dnevnopolitičke svrhe upotrebljava se i to. Ponavljam, imamo puno većih problema od toga", kazao je Gabričević.

Ajduković: Pjesme su nas u ratu motivirale

Ivica Ajduković Jastreb, ratni zapovjednik Specijalne policije Policijske uprave Šibenik, govori nam da se puno prašine podiže oko tih tema.

"Sporna ispada pjesma koja sama po sebi nije zabranjena. Mislim da to ide na ruku onima koji žive od podizanja prašine jer tako opravdavaju svoje političko djelovanje. Znate, ZDS, ustaše ili petokraka su teme na kojima uvijek možete graditi svoju priču. Meni kao branitelju je bitno je li nešto dobro za moju djecu, a te pozdrave, to treba ostaviti povjesničarima da sude o tome", govori.

"Nama su pjesme u ratu davale motivaciju, razne pjesme pa tako i one domoljubne. U tom smislu gledam i na Bojnu Čavoglave, a sporni uzvik u toj pjesmi nema isto značenje koje je imao u Drugom svjetskom ratu."

Sve postrojbe su imale svoje oznake na uniformama. Tako smo i mi imali jednu naizgled strašnu životinju, postojale su i druge oznake na uniformama drugih postrojbi. Postojao je i taj HOS, kojeg je osnovao HSP. To su nosili ljudi koji su se bili spremni okupiti da se bore za narod", dodaje.

"ZDS nije bio ekskluzivitet samo HOS-a"

Dotaknuo se raširenosti ZDS-a među drugim vojnicima, onima koji nisu bili u HOS-u.

"ZDS nije bio ekskluzivitet samo HOS-a, bilo je tog uzvika i među ostalim vojnicima. To vam mogu potvrditi. Bez obzira na oznake na amblemima koje spominjemo, uzvike i pjesme, bitno je da vojnik ne prijeđe granicu ljudskosti. Sam ZDS u ratu nije imao istu konotaciju kao u Drugom svjetskom ratu. Ljudi su bili spremni braniti svoj dom, domovinu, ono gdje su se rodili.

Nisam lijevo ni desno, smatram da sam na sredini, ne volim ekstreme, kojima i sada svjedočimo. Svim ekstremima, lijevim i desnim treba pažnja, jer nemaju kvalitetu da je dobiju na drugi način. I ove sada priče vidim upravo kroz aspekt nedostatka kvalitetnijih tema", rekao je.