DRŽAVNE financije još od početka prošle godine stoje jako dobro, proračun se puni više od očekivanja, a to je odlična situacija da se riješe određeni financijski problemi koje Hrvatska vuče još od godina krize, koja je u njoj trajala sve do 2015. Javni dug izražen udjelom u BDP-u je još uvijek daleko od pretkrizne 2007., kada je bio na razini ispod 40 posto BDP-a, pa se situacija dobrog punjenja državnog proračuna može i treba iskoristiti za povratak na tu razinu.

Ali dolazi tzv. "superizborna" godina. 2024. će se u svibnju održati izbori za Europski parlament, u srpnju ili ranoj jeseni parlamentarni izbori, a krajem godine predsjednički izbori. Rezultati mogu osigurati praktički apsolutnu vlast HDZ-a sljedećih nekoliko godina.

Plenković je toga svjestan i već se priprema za njih. Na ruku mu ide upravo dobro punjenje državnog proračuna, u koji hrvatski građani i kompanije uplaćuju rekordne iznose poreza. Umjesto da se "dobre godine" (2022. i 2023.) po državne prihode iskoriste za smanjivanje javnog duga, i tako pripremi za "loše godine", Plenković sredstva iskorištava za kupovinu glasova. 

Iako još od početka godine traju razni oblici povećavanja materijalnih i drugih prava interesnim skupinama vezanima za državni proračun, vrhunac je postignut na sastanku vlade Andreja Plenkovića s predstavnicima više sindikata javnih i državnih službi na kojem je donesena odluka da se povećaju materijalna prava (plaća i regres) za otprilike 219.000 zaposlenika u javnom sektoru.

>> Rastu plaće za 219.000 službenika. Nastavlja se štrajk na sudovima: Tražimo 300 eura

Plenković je sindikatima jako brzo dao skoro sve što su tražili

"Porasla bi plaća za 100 eura onima koji imaju najmanje plaće. Neto za 80 eura bi rasla plaća onima s koeficijentima do 1.53, a za 60 eura onima s koeficijentom do 1.67 Na taj način bismo im pomogli da se nose s ekonomskim i socijalnim izazovima. Ova odluka bi se već primjenjivala za plaću u lipnju, a isplaćivala bi se u srpnju. Onima s najnižim plaćama bi plaća rasla gotovo 20 posto. Želimo pomoći onima s najnižim primanjima", rekao je Plenković nakon iznenađujuće brzog dogovora sa sindikatima.

Sudeći po izjavama čelnika, sindikati su zadovoljni dobivenim. Očekivali su da će dobiti većinu onoga što su tražili. "Naša očekivanja od sutrašnjeg sastanka su velika. Poučeni svim iskustvima od 2019., uvijek kada se premijer uključuje u konfliktnu situaciju, onda je na pomolu i rješenje", izjavio je još dan prije sastanka Željko Stipić iz sindikata Preporod za N1. Direktna je to potvrda da je upravo premijer Plenković taj koji odobrava dijeljenje novaca iz proračuna, a sada ih je voljan dijeliti šakom i kapom jer time kupuje poslušne birače za nadolazeću superizbornu 2024. 

Približavanje izbora se tradicionalno koristi za pritisak interesnih skupina

Sasvim je legitimno da se razne interesne skupine koje se financiraju iz državnog proračuna bore za ostvarivanje većih financijskih prava. Koliko je to opravdano, s obzirom na opće stanje u državi i status same interesne skupine, druga je vrsta pitanja. Ne mogu se svi stavljati u isti koš, iako se svi pokušavaju izboriti za svoje interese.

U Hrvatskoj je tradicija da približavanje izborima sindikati i druge interesne skupine oslonjene na državu iskorištavaju za "uvjeravanje" vlasti da povećaju njihova prava, plaće ili druge privilegije. Najjednostavniji način da se to postigne su štrajkovi, kojima se stvara pritisak prema vladajućima. Idealno, nada se kako će javnost podržati štrajk, ali to nije jedini preduvjet uspješnosti. Brojni štrajkovi i drugi načini pritiska su ostvarili uspjeh a da nisu imali široku podršku građana.

Od početka ove godine su mnoge interesne skupine ostvarile veća prava u smislu primanja iz državnog proračuna. Neki su to ostvarili javnim pritiskom i prijetnjom štrajkovima, a neki su dobili veća prava (uglavnom financijske prirode) a da ih javno nisu zatražili, s kulminacijom masovnog rasta plaća za čak 219 tisuća ljudi, koji je dogovoren na sastanku vlade Andreja Plenkovića i predstavnika sindikata zaposlenih u javnom sektoru. 

Naravno, svi se imaju pravo boriti za svoje interese. Ovisno o situaciji, kod nekih je to opravdano jer su njihova prava (npr. plaća) relativno mala, a neki jednostavno koriste priliku da prošire ionako velika prava koja imaju.

Prvo su nagrađeni primatelji povlaštenih mirovina, primarno ratni veterani

Prvi koje je Plenković nagradio većim pravima su primatelji povlaštenih mirovina, što se primarno odnosi na ratne veterane. To javno nitko nije ni tražio, a radi li se ono "unutrašnjem dogovoru" ili samoinicijativnom Plenkovićevom poklonu nije ni bitno.

Nagraditi vojne veterane većim povlaštenim mirovinama ima puno smisla za Plenkovića, jer se radi o jednom od temelja glasačke mašinerije HDZ-a. Nisu svi vojni veterani i primatelji povlaštenih mirovina glasači ili simpatizeri te stranke, ali se u prošlosti pokazalo da je veliki dio njih vjerno glasačko tijelo HDZ-a, a razne udruge (poput HVIDRA-e) djeluju kao podružnica te stranke.

Analiza Jutarnjeg lista iz 2018. je pokazala da u Hrvatskoj djeluju 1384 braniteljske udruge (od toga je velik dio neaktivan godinama), a ukupno su za njih 2016. država, lokalne i regionalne jedinice te javne kompanije izdvojili 45.6 milijuna kuna. Jasno je da se radi o snažnoj interesnoj skupini, jako povezanoj, i koja ima velik društveni utjecaj. Politički je pametno držati ih poslušnima.

U siječnju ove godine je prosječna povlaštena mirovina veterana iz Domovinskog rata iznosila 889 eura, dok je prosječna nepovlaštena mirovina iznosila 388 eura. Jasno je kako su povlaštene mirovine u Hrvatskoj relativno dobre u odnosu na primanja ostalih umirovljenika, pa se odluka njihovog povećanja za 10-ak posto ne može opravdati socijalnim razlozima.

"Naša procjena je da su njome obuhvaćena 96.343 korisnika mirovine, od čega više od 63.000 hrvatskih branitelja, među kojima su umirovljeni policajci, hrvatski vojnici, vatrogasci te ostale kategorije koje su ostvarivale mirovine po posebnim propisima",  izjavio je ministar rada i socijalne politike Marin Piletić na sjednici vlade prilikom donošenja odluke.

Liječnici su dobili veće plaće, medicinskim sestrama i tehničkom osoblju se odbija dati

Nakon toga su uslijedile prijetnje štrajkom liječnika. U pregovorima koji su uslijedili su liječnici relativno lako ispregovarali povećanje koeficijenata za obračun plaće i realno povećanje plaća za 10-ak posto.

Ubrzo su povećanje plaća zatražili medicinske sestre/tehničari i tehničko osoblje u zdravstvenom sustavu, negodujući zbog toga što su izostavljeni. Plaće su trebale rasti svima, a ne samo liječnicima, smatraju.

Obećano im je povećanje od tri posto, ali tek od lipnja. Sindikati smatraju da to nije dovoljno. "Tražimo minimum tisuću kuna povećanje. Tražimo minimalno povećanje koeficijenata i da se poštuju pravila kolektivnog ugovora. Svega ima što se ne poštuje iz temeljnog granskog kolektivnog ugovora. Znači, minimum 1000 kuna. 3% nam je uzeto 2013. godine, oni nude da bi dali 3 posto kad bude bilo novca, nakon turističke sezone", rekla je na konferenciji za novinare Lidija Gavić, sindikalna povjerenica KBC-a Osijek.

Za povećanje koeficijenata liječnicima je u financijskom planu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje osigurano 88 milijuna eura. Ministarstvo zdravstva tvrdi da za medicinske sestre/tehničare i tehničko osoblje nema dovoljno financijskih sredstava.

Ucjenjivanje ovisnih o javnom proračunu je tek počelo

Može se očekivati da je tek počela serija pritisaka sindikata i drugih interesnih skupina na Plenkovićevu vladu. Organizirane skupine koje ovise o državnim novcima, bilo da se radi o zaposlenicima u javnom sektoru ili drugim skupinama koje se financiraju iz državnog proračuna, dobro prate izborne cikluse.

Sljedeće godine se održavaju čak tri izbora, nakon čega slijede godine bez izbora. Oni koji žele iskamčiti nešto trebaju to napraviti ove ili sljedeće godine, jer nakon 2024. ostaju bez alata za ucjenu, izbora. Sindikati javnih službi će to znati iskoristiti, i ne samo oni.

Proračun se jako dobro puni, primarno zbog rasta cijena. Zbog toga što se porezni sustav Hrvatske oslanja na oporezivanje potrošnje (PDV i trošarine), po čemu je rekorder EU, rast cijena je odlična vijest za državne financije. Porez na dodanu vrijednost se plaća kao postotni dodatak na cijenu, pa svakim rastom cijena automatski rastu prihodi države od PDV-a, što je glavni način punjenja državnog proračuna.

Još dobrih vijesti za državni proračun su prognoze kako će turistička sezona ove godine biti rekordna po prihodima, a možda čak i po broju noćenja. Fantastična je to stvar s obzirom na to da će se veliki dio potrošnje turista preliti u državnu blagajnu preko PDV-a. Cijene turističkih usluga su rasle, kao sve ostalo, pa je rastao i iznos poreza koji se plaća po računu.

U prva četiri mjeseca prošle godine je fiskalizirana vrijednost računa od 17 milijardi eura, a u prva četiri mjeseca vrijednost od 20.5 milijardi eura. Da se samo 15 posto toga rasta prelije u državni proračun, a prelije se više, to je dodatnih više od pola milijarde eura poreznih prihoda. A sezona je tek počela, i očekuje se da će biti rekordna po broju dolazaka, po broju noćenja i po visini cijena. Zlatno doba za državni proračun.

Ovo nije kraj Plenkovićevoj kupovini glasova

Posljednje masovno povećanje materijalnih prava (plaća i regres) za 219 tisuća zaposlenih u javnom sektoru je možda vrhunac, ali nikako nije kraj Plenkovićeve kupnje glasova. Naravno, zna da su mu zaposlenici u javnom sektoru najvažniji, jer više izlaze na izbore od radnika u privatnom sektoru i manje glasaju po moralnom, intelektualnom ili idejnom ključu, nego isključivo za političku opciju preko koje su se zaposlili u javnom sektoru, te koja će im osigurati napredovanje u javnom sektoru i koja im u konačnici osigurava materijalnu egzistenciju. 

Činjenica je kako Hrvatska ima velik, a loš javni sektor, Jako malo ljudi prelazi iz javnog sektora u privatni, što je puno češće u ostalim državama EU. U javni sektor spada puno zanimanja, od medicinskih sestara do birokrata, i Hrvatska upravo ima problema s previše birokratsko-administrativnih zaposlenika. Primjerice, Finska ima velik javni sektor, ali u ukupnom broju zaposlenika javni birokratsko-administrativni radnici čine 5 posto zaposlenih, a u Hrvatskoj 7.5 posto (ili 50 posto više). 

Kada se povežu činjenice da u Hrvatskoj jako malo radnika iz javnog sektora odlazi raditi u privatni, da je udio birokratsko-administrativnih radnika velik, da se šefovi u javnom sektoru ne postavljaju po ključu kompetencija, nego stranačke pripadnosti, i da otprilike svaki treći zaposleni u Hrvatskoj radi u širem javnom sektoru (državna razina, lokalna, regionalna, agencije, države kompanije itd.), jasno je da se radi o velikom broju glasača koji se lako kupuju. 

Plenkoviću je lako dijeliti novac privatnog sektora

Plenkoviću je lako dijeliti novce, jer građani plaćaju puno više poreza i pune proračun. Snažni rast plaća se i ne osjeti zbog rasta cijena, ali zato od rasta cijena ima koristi država. Zbog toga se i smatra kako je inflacija samo prikriveni porez.

Tako radnici u privatnom sektoru i kompanije financiraju Plenkovićevo kupovanje glasova radnika u javnom sektoru i interesnih skupina koje se financiraju iz državnog proračuna. Da, i radnici u javnom sektoru tehnički plaćaju porez, ali s obzirom na to da cijelu plaću ionako dobivaju iz istog proračuna u koji plaćaju porez, onda se radi o običnom prelijevanju iz šupljeg u prazno. Privatni sektor je jedini neto uplatitelj u državni proračun.

Pametan državnik bi iskoristio situaciju snažnog rasta poreznih prihoda u dobrim godinama da smanji javni dug i tako se pripremi za "gladne godine". Hrvatska je još uvijek daleko više zadužena nego prije zadnje krize.

Ali on to neće učiniti, jer nije državnik nego obični političar. Kao političaru mu je korisnije iskoristiti veliki priljev poreza iz privatnog sektora da pokupuje poslušnost i glasove interesnih skupina koje ovise o državnom proračunu.