PORED stranačkih tijela, kome trebaju državne institucije? Četrdeset godina imali smo Centralni komitet, deset godina VONS na Pantovčaku, četiri godine koalicijsku šestorku i stoga je sasvim logično da se političke odluke danas, dva mjeseca pred izbore, počnu donositi na Predsjedništvu HDZ-a.

A ono je ovoga tjedna odlučilo da će se zastupnicima, ministrima i državnim dužnosnicima plaće biti smanjene deset posto. Prije dvadesetak dana Predsjedništvo HDZ-a odbacilo je većinu antirecesijskih mjera koje je predložio Ekonomski institut i najavilo donošenje vlastitih. Nekako u isto vrijeme, Predsjedništvo HDZ-a najavilo je i definitivno ukidanje Fonda za privatizaciju.

Koga briga što je čelništvo Hrvatskog sabora sve do neki dan žestoko odbijalo prijedloge za smanjenjem plaća, odnosno za njihovim zamrzavanjem na prošlogodišnjoj razini. Koga briga što je premijer Ivo Sanader odmah nakon akcije Maestro najavio ukidanje Fonda za privatizaciju, da bi kasnije na njegov čelo postavio novog čovjeka, a onda Predsjedništvo HDZ-a zaključilo kako se ipak ide u ukidanje te koruptivne institucije. I koga briga što je Vlada čekala da Predsjedništvo HDZ-a usvoji svoje antirecesijske mjere, premda je zbog iste svrhe osnovala savjetodavno Ekonomsko vijeće.

Punkt odakle se upravlja državom

Napokon, koga briga za Sabor, Vladu i Vladina tijela, kad je upravljanje državom preuzelo Predsjedništvo HDZ-a? Cinici bi mogli ustvrditi kako je i to stanoviti napredak u odnosu na vrijeme kad je odluke donosio Sanader sa svojim "kuhinjskim kabinetom", ali još veći cinici mogli bi se sjetiti kako je taj isti Sanader kao šef oporbe žestoko kritizirao Račanovu koaliciju zato što odluke donosi na sjednicama stranačkih čelnika. A sad je Predsjedništvo HDZ-a glavna politička točka. Mjesto odlučivanja. Punkt odakle se upravlja državom. Ako se to uopće može nazvati upravljanjem.

Pitat ćete se otkud odjednom Predsjedništvo HDZ-a u glavnoj ulozi? Tijelo koje uglavnom nije služilo ničemu osim protokolarnom služenju predsjedniku stranke, odjednom se pretvara u politički faktor. Otkud sad to? Odgovor je jednostavan: počela je predizborna kampanja.

HDZ je taj koji smanjuje plaće bahatim zastupnicima. HDZ ukida zloglasni Fond za privatizaciju. HDZ donosi spasonosne antirecesijske mjere. HDZ ide dalje. Kao što su se odluke svojedobno donosile u Centralnom komitetu i prosljeđivale Vladi i Saboru na izvršenje, sada se donose u Predsjedništvu HDZ-a. Kao što su svojedobno koalicijski čelnici bistrili državnu politiku na koordinaciji stranaka, pretvarajući običnu večernju sjedeljku u paradržavno tijelo o kojem ovisi budućnost države, tako Sanader jedno gotovo protokolarno tijelo pretvara u instrument vođenja države. I nadasve predizborne promocije.

I stoga premijer i ministri sami sebi na stranačkom tijelu naređuju donošenje antirecesijskih mjera. Tako predsjednik HDZ-a i Vlade naređuje HDZ-ovih čelnicima Sabora da smanje plaće za deset posto. A premijer sam sebi naređuje da ukine Fond za privatizaciju što je najavio još prije dvije godine, pa naglo zaboravio.

Koga briga za nijanse?

Pa što ako je, na primjer, član Predsjedništva HDZ-a Ivan Šuker obećao da neće biti rebalansa proračuna, da bi dvadesetak dana kasnije ministar financija Ivan Šuker taj isti rebalans najavio kao jednu od antirecesijskih mjera. Počela je predizborna kampanja. Koga briga za nijanse?

Najvažnije je da ono što ne mogu (odnosno ne žele) riješiti Sabor i Vlada, rješava HDZ. Ili drugim riječima, ono što pokvare nesposobni ili nepoduzetni HDZ-ovi saborski zastupnici, Vladini ministri i sam premijer, poprave predsjednik HDZ-a i članovi njegova Predsjedništva. Ima logike, zar ne?

Naravno da ima. Bolje da se bijes i nezadovoljstvo građana zbog katastrofalne politike Vlade i bahatog ponašanja saborskih čelnika kanaliziraju u izbornu podršku stranci koja sasvim slučajno drži većinu u parlamentu i vodi tu istu Vladu. Ne treba sumnjati da će taktika imati uspjeha: dobar dio HDZ-ovih birača pljuvat će Vladu, ali nikad neće izdati svoju stranku i naročito njezine kandidate na lokalnim izborima. To su za njih ipak dva svijeta.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Goran Mehkek/Cropix