DANA 7. siječnja 1610. godine Galileo Galilei prvi je put ugledao četiri najveća Jupiterova mjeseca, događaj koji će zauvijek promijeniti ljudsko razumijevanje svemira i položaja Zemlje u njemu.

Te je večeri Galileo, promatrajući Jupiter vlastoručno poboljšanim teleskopom, primijetio tri sitna svjetlosna objekta pored planeta. U sljedećim noćima uočio je i četvrti te shvatio da se ti objekti gibaju oko Jupitera, a ne oko Zemlje. Danas ih poznajemo kao Io, Europu, Ganimed i Kalisto, a zajednički se nazivaju Galilejevi mjeseci.

Revolucionarno otkriće

Otkriće je imalo golem znanstveni i filozofski značaj. Do tada je prevladavao aristotelovsko-ptolomejski pogled prema kojem se sva nebeska tijela okreću oko Zemlje. Činjenica da se neki objekti očito gibaju oko drugog planeta bila je snažan argument u korist heliocentričnog sustava Nikole Kopernika, prema kojem se planeti, uključujući Zemlju, okreću oko Sunca.

Galileo je svoje promatranje objavio već u ožujku iste godine u djelu "Sidereus Nuncius" ("Zvjezdani glasnik"), koje je izazvalo senzaciju u znanstvenim krugovima Europe. Iako će ga njegova astronomska otkrića kasnije dovesti u sukob s Katoličkom crkvom, upravo je pogled na Jupiterove mjesece postao jedan od ključnih trenutaka znanstvene revolucije.

Taj hladni siječanjski pogled u nebo označio je početak moderne astronomije i dokazao da svemir nije ni jednostavan ni podređen Zemlji - već daleko složeniji nego što se stoljećima vjerovalo.