HRVATSKI školski sustav još se nije oporavio od krvavog pohoda u osnovnoj školi u Prečkom, koji se dogodio u prosincu 2024. godine. Upravo nakon te tragedije u škole su uvedeni novi zaposlenici zaduženi za sigurnost i civilnu zaštitu, takozvani operativni djelatnici, koji bi trebali pomoći u prevenciji kriznih situacija i zaštiti učenika.

Nekoliko skupina ovih operativaca tek je nedavno završilo četveromjesečnu edukaciju i polagalo završne provjere. Još tijekom nastave dio polaznika primijetio je da program nije bio jednako zahtjevan u svim učilištima, a na kraju se pokazalo da nisu bila ista ni pitanja na testovima.

"Zar je moguće da oni imaju tako lagana pitanja, a mi moramo biti i supermeni i pravnici i pedagozi u jednom", pitali su se polaznici jednog od učilišta koje je provodilo zahtjevniju edukaciju. Njihovi kolege u drugom učilištu, tvrde, prolazili su jednostavniju nastavu i lakši završni ispit.

Kakvi se ljudi prijavljuju za posao?

Index je dobio uvid u testove dvaju učilišta, iz kojih je vidljivo da su pitanja u jednom bila znatno lakša nego u drugom. Otvara se zato pitanje hoće li za sigurnost djece u školama brinuti operativci različite razine pripremljenosti.

Nova je to dilema nakon one prve, prema kojoj su tim zaposlenicima ponuđene plaće od oko 1400 eura, što je niže i od 1555 eura koliko trenutno iznosi prosječna plaća u Hrvatskoj. Zato je od samog početka to dovelo do negativne selekcije i sporog popunjavanja tih radnih pozicija.

Sada doznajemo da ni ocjena na kraju edukacije za operativce nije presudna za ostanak na radnom mjestu nakon probnog roka. Dovoljno je bilo zadovoljiti na pisanoj i usmenoj provjeri. Zbog prigovora koji su došli do nas, pitali smo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih kakve će operativce za sigurnost i civilnu zaštitu zaposliti u školama, tim više što na svjedodžbama piše da su polaznici nakon edukacije stekli "djelomičnu kvalifikaciju".

Jedan test tražio zaokruživanje, drugi konkretno znanje

Sama usporedba pitanja pokazuje da razina zahtjevnosti nije bila ista. Pitanja iz jednog učilišta uglavnom su bila jednostavnija i postavljena kao pitanja višestrukog izbora, s odgovorima koji su se često mogli prepoznati eliminacijom očito netočnih opcija.

Od polaznika se, primjerice, tražilo da prepoznaju prvi korak u mirnom rješavanju sukoba, osnovno etičko načelo u radu s djecom i mladima, važnost prohodnih evakuacijskih putova ili najčešće rizike korištenja društvenih mreža.

S druge strane, test iz drugog učilišta koji je dobio Index bio je znatno zahtjevniji. U njemu se od polaznika nije tražilo samo prepoznavanje točnog odgovora, nego i aktivno znanje. Kandidati su morali objašnjavati razliku između sukoba i nasilja, napisati zatvoreno pitanje, preoblikovati rečenicu u JA-poruku, navesti ovlasti operativca, nabrojiti sredstva prisile, objasniti obveze prije njihove uporabe te opisati postupanje u slučaju požara, eksplozije i ozljede učenika.

Najveća razlika vidi se upravo u tipu provjere. Lakši test uglavnom se oslanjao na zaokruživanje ponuđenih odgovora, dok je zahtjevniji test tražio da polaznik sam formulira odgovore i pokaže razumijevanje konkretnih situacija u školi. To je osobito važno jer se dio pitanja odnosi na ovlasti, tehničku zaštitu, ograničavanje slobode kretanja, sredstva prisile i postupanje u kriznim situacijama.

U praksi to znači da su kandidati u različitim učilištima mogli polagati završne provjere različite težine, iako se svi osposobljavaju za isti posao. Upravo to otvara pitanje ujednačenosti edukacije i provjere znanja operativaca koji bi trebali brinuti o sigurnosti učenika u školama.

Programe izrađuje Agencija, ispite učilišta

Iz Ministarstva su nam objasnili da edukacije za operativce za sigurnost i civilnu zaštitu u školama provode isključivo ustanove za obrazovanje odraslih koje za to imaju posebno odobrenje.

Riječ je, kažu nam, o programu za stjecanje djelomične kvalifikacije koji je izradila Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Nakon usvajanja na nadležnom povjerenstvu, program je donesen odlukom ministra u skladu sa Zakonom o obrazovanju odraslih.

Isti sustav vrijedi i za provjeru znanja. Ispite i završne provjere provode ovlaštene ustanove, a pitanja izrađuju njihovi djelatnici i nastavnici zaduženi za obrazovanje odraslih.

Način provjere, uvjeravaju iz Ministarstva, nije proizvoljan, nego je unaprijed definiran programom i temelji se na skupovima ishoda učenja. Polaznici se ne ocjenjuju klasičnim testovima, nego kroz radne situacije, projektne zadatke i vrednovanje konkretnih aktivnosti. Završnu provjeru provodi tročlano povjerenstvo, a o cijelom postupku vodi se zapisnik.

Nadzor nad provedbom edukacija i ishodima učenja provodi Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Ustanove su dužne za svaku provjeru prijaviti popis kandidata, termine i sastav povjerenstva, nakon čega Agencija provodi vanjsko vrednovanje u skladu s važećim pravilnikom, poručuju iz Ministarstva za Index.

"Kurikulum je isti, ali provjere oblikuju nastavnici"

Iz Ministarstva ističu i da pri zapošljavanju ključan uvjet nije ocjena koju je polaznik ostvario, nego činjenica da je program uspješno završio. Drugim riječima, presudno je steći propisanu kvalifikaciju, što se potvrđuje uvjerenjem koje ustanova izdaje nakon položene završne provjere.

To što su testovi različite težine, Ministarstvo očito ne smatra problemom.

"Iako sve ustanove provode isti program i provjeravaju iste ishode učenja, testovi koje polaznici rješavaju nisu identični. Razlog je u tome što svaka ustanova samostalno priprema ispitna pitanja, uz obvezu da se drži propisanih kriterija i načina vrednovanja. Takva praksa već postoji u školskom sustavu, gdje je kurikulum isti, ali provjere znanja oblikuju nastavnici u pojedinim školama", navode iz Ministarstva.