BOBBY Seagull je 15. rujna 2008. stigao u svoj ured u londonskom Canary Wharfu nešto prije šest ujutro. Radio je kao trgovac u Lehman Brothersu, američkoj banci koja je prolazila kroz teške turbulencije. "Na nedjeljnim vijestima iz Amerike vidjeli smo da podnose zahtjev za stečaj. Nismo bili sigurni što to znači za nas u Velikoj Britaniji. Rečeno nam je da dođemo na posao kao i obično", prisjeća se Seagull za BBC.

Danas, gotovo dva desetljeća kasnije, na globalnoj ekonomskoj ploči trepere nova svjetla upozorenja, zbog čega se mnogi pitaju jesmo li na pragu nove krize i hoće li je, s obzirom na znatno lošije međunarodne odnose nego 2008., kreatori politika uopće moći riješiti.

U početku je vladao kaos, kaže Bobby. "Nije bilo nikakve izravne komunikacije s našim američkim kolegama. Nisu se javljali na telefone. Neki su ljudi uzimali stvari, poput slika sa zidova, govoreći: 'Duguju mi dionice'." Seagull je, kaže, imao predosjećaj da se sprema katastrofa pa se pripremio.

"Posljednjeg dana sam zapravo kupio kolica za kupovinu. Zanimljivo, ljudi su tog ljeta osjećali nemir. Potrošio sam svih 300 funti s kartice za automate na čokolade, jer sam shvatio da će, ako se sruši automat ili banka, moja kartica postati bezvrijedna."

"Postoje sličnosti s 2007. koje mi ne daju spavati noću"

Krizi koja je 2008. potresla svjetsko gospodarstvo prethodili su rani signali upozorenja. Godine 2007. ulaganja u rizične američke hipoteke počela su propadati, a fondovi kojima su upravljali Bear Stearns, BNP Paribas i druge banke morali su zamrznuti povlačenje novca ili se potpuno ugasiti. Kako se širila nervoza, čak su i banke prestale posuđivati jedna drugoj iz straha da neće dobiti novac natrag, što je stvorilo kreditnu krizu i pokrenulo globalni financijski slom.

Danas se povijest naizgled ponavlja. Nekoliko fondova koji se bave pozajmljivanjem novca objavilo je gubitke ili ograničilo mogućnost povlačenja sredstava. BlackRock, Blackstone, Apollo i Blue Owl suočili su se sa zahtjevima za povlačenje milijardi iz fondova privatnog kreditiranja - institucija koje nude alternativu tradicionalnim bankama.

Mohammed El-Erian, glavni ekonomski savjetnik njemačke tvrtke Allianz, slaže se da se rizik od nove krize podcjenjuje. "Postoje određene sličnosti s 2007. koje mi ne daju spavati noću. Sličnosti su jasne slabosti u financijskom sustavu koje nisu pravilno procijenjene." Kaže da su ograničenja nametnuta bankama nakon krize dovela do rođenja tržišta privatnih kredita.

"Odjednom je sustav preplavljen privatnim vjerovnicima koji žele dati novac tvrtkama. Tvrtke vide sav taj dostupan novac, a previše novca, naravno, tjera ljude na pogreške." On iznosi zastrašujući scenarij: "Odjednom svi koji su vam posudili novac žele ga natrag u isto vrijeme. Idući korak je da nešto što je počelo kao dobra ideja prerasta u nešto što prijeti nestabilnošću i, umjesto da koristi gospodarstvu, zapravo riskira da mu izmakne tlo pod nogama."

No, Larry Fink, šef najvećeg svjetskog upravitelja imovinom BlackRocka, nedavno je za BBC izjavio kako se ne slaže da privatno kreditiranje predstavlja prijetnju. Problemi koji pogađaju neke fondove čine tek mali dio ukupnog tržišta, kaže.

Iako je i sam BlackRock jedna od tvrtki koje su ograničile povlačenje sredstava, Fink je uvjeren da nema šanse za ponavljanje traume iz 2007.-2008. "Ne vidim apsolutno nikakve sličnosti. Nula". 

Energija

Povijest bi se mogla ponoviti i kroz nagli rast cijena energije. To je bio jedan od čimbenika koji su pridonijeli krizi 2008. Cijena sirove nafte Brent porasla je s oko 50 dolara po barelu početkom 2007. na 100 dolara do kraja godine, da bi u srpnju 2008. dosegnula vrhunac od 147 dolara. Danas su cijene nafte ponovno porasle na preko 100 dolara po barelu, uz upozorenja da bi mogle ići i više ako se ne pronađe brzo rješenje sukoba s Iranom koji je zatvorio Hormuški tjesnac.

Fatih Birol, izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju, nazvao je zatvaranje tjesnaca "najvećom krizom energetske sigurnosti u povijesti". Ipak, ta razina pesimizma još se ne odražava na cijene, koje su i dalje daleko od rekordnih razina iz 2008. godine, a burze su blizu rekordnih vrijednosti.

Sarah Breeden, zamjenica guvernera Banke Engleske zadužena za financijsku stabilnost, kaže kako očekuje da će burze u nekom trenutku pasti jer ne odražavaju mnoge trenutne rizike, ali energetski šok dio je popisa rizika za koje strahuje da bi se mogli dogoditi istovremeno.

"Što se događa ako se niz ovih rizika ostvari u isto vrijeme? Veliki makroekonomski šok, istovremeno s padom povjerenja u privatne kredite te s korekcijom vrijednosti povezanih s umjetnom inteligencijom i drugom rizičnom imovinom. Što se događa u takvom okruženju i jesmo li spremni za to?"

Umjetna inteligencija

Tu Breeden nailazi na još jedan rizik: umjetnu inteligenciju. Preko 2 bilijuna dolara slilo se u ulaganja u UI, u ono što je suosnivač Microsofta Bill Gates nazvao "pomamom", a drugi su opisali kao balon. To je poguralo vrijednost nekoliko mega-kompanija do te mjere da je 37% vrijednosti američkog indeksa S&P 500 sada koncentrirano u samo sedam tvrtki.

To znači da milijuni ljudi koji ulažu u indeksne fondove ulažu velik dio svoje štednje u UI, htjeli to ili ne. Velika rasprodaja dionica tih tvrtki pogodila bi štediše i neizbježno uzdrmala povjerenje. Pucanje dot-com balona, koje je doseglo vrhunac u ožujku 2000., pomoglo je pokrenuti recesiju 2001. godine.

Financijski požar

Postavlja se i pitanje koliko bi učinkovito kreatori politika mogli ugasiti financijski požar. Godine 2008. vlade su ubrizgale milijarde javnog novca u banke, a središnje banke su smanjile kamatne stope. Neki se brinu da te opcije više ne postoje. Javni dug je danas znatno veći, primjerice u Velikoj Britaniji narastao je s manje od 50% nacionalnog dohotka na gotovo 100%.

Mohammed El-Erian koristi analogiju vatrogasne brigade kojoj je ponestalo vode. "Vlade i središnje banke morale su reagirati na krizu za krizom i pritom su iscrpile sposobnost reagiranja", upozorava.

S tim se slaže i Međunarodni monetarni fond (MMF), koji je upozorio da se današnji izazovi javljaju u vrijeme kada je "prostor za djelovanje politika smanjen". Dodatni problem je loše stanje međunarodnih odnosa.

MMF je posebno upozorio da je "međunarodna suradnja slabija" nego proteklih godina. U eri rata u Europi, trgovinskih ratova između SAD-a i Kine te politike "Amerika na prvom mjestu" američkog predsjednika Donalda Trumpa, vladama će biti teže ostaviti po strani svoje razlike kao što su to učinile 2008.

Financijske slabosti

Ipak, Sarah Breeden nudi i notu optimizma, tvrdeći da banke danas imaju veći kapacitet za apsorpciju šokova jer su "sada mnogo bolje kapitalizirane" - imaju veće rezerve gotovine. "Mislim da ako dođe do stresa, on neće biti istih razmjera", kaže ona. Mohammed El Erian se slaže, ali samo djelomično.

"Nismo baš na teritoriju 2008. jer ne vjerujem da je bankarski sustav u opasnosti. Ali nalazimo se u trenutku sličnom 2008. u smislu da bi financijski sustav mogao pogoršati ekonomske slabosti koje nas guraju u recesiju." A ako se to dogodi, ne sumnja tko će najviše patiti.  "Ekonomske i financijske slabosti obično pogađaju najranjivije segmente stanovništva. Oni imaju najmanju otpornost i obično su posebno teško pogođeni."

Bobby Seagull, koji je danas profesor matematike, kaže da su financijska tržišta sada još složenija i da se nikad ne zna kakva se neugodna iznenađenja kriju ispod površine.

"Na neki način prebacujete financijske instrumente s jedne osobe na drugu, niste sigurni što je unutra. Mislim da je briga u tome što, ako se stvari počnu događati, na financijskim tržištima vrlo brzo eskaliraju. A tu ne želite biti posljednja osoba koja drži taj paket."