UZ AMERIČKO odmicanje od Europe, jasno je kako će se Europa sama morati pobrinuti za svoju obranu. Ideja koja se u tom pogledu reciklira je ona o osnivanju europske vojske.

SAD, koji je 80-ak godina služio kao štit (zapadnoj) Europi, sada joj okreće leđa. Vidjelo se to i u načinu kako je Amerika ignorirala Europu oko rata u Ukrajini, kao i u samom odnosu administracije Donalda Trumpa prema tom ratu, što je kulminiralo sukobom američkog predsjednika s ukrajinskim kolegom Volodimirom Zelenskim u Bijeloj kući.

Tu je i problematika NATO-a, čija je kohezija narušena uslijed Trumpovog disruptivnog pristupa međunarodnim odnosima i prijetnjama da će se povući iz ove organizacije.

Europa počinje masovno ulagati u obranu

Europska unija je uz sva događanja reagirala najavivši plan ReArm Europe, vrijedan 800 milijardi eura, za povećanje potrošnje za obranu tijekom godina i pružanje hitne potpore Ukrajini.

Desetljećima se reciklira pitanje europske vojske

Koliko je u kontekstu svega navedenog realno osnivanje zajedničke europske vojske, koja ne bi pripadala nijednoj naciji, nego EU? Koncept europske vojske datira još iz ranih dana Hladnog rata, kada je Eisenhowerova administracija pokušala potaknuti europske čelnike na stvaranje vojske.

Francuska je 1950-ih predložila Europsku obrambenu zajednicu, koja je trebala uključivati šest zemalja, ali taj prijedlog nije ratificiran. Nakon 11. rujna 2001. i angažmana NATO-a izvan Europe, ideja europske vojske ponovno dobiva na značaju.

Francuski predsjednik Macron je još 2018. rekao da Europa treba pravu vojsku kako bi smanjila ovisnost o Sjedinjenim Državama u obrani. Kazao je i da se moramo zaštititi "s obzirom na Kinu, Rusiju i čak SAD". Dobio je podršku njemačke kancelarke Angele Merkel, ali i bijesnu reakciju Donalda Trumpa, koji je tada bio na sredini prvog mandata. Trump se rugao Francuzima zbog poraza u Drugom svjetskom ratu.

Zelenski: Europa treba imati vlastitu vojsku

Bitan korak oko zajedničke sigurnosne politike zbio se krajem 2017. godine. Tada su 23 zemlje Europske unije dogovorile Stalnu strukturnu suradnju (PESCO) u vojnim pitanjima, što predviđa zajedničke projekte naoružavanja. Uskoro je uspostavljen i Europski obrambeni fond.

Tu se tek radi o inicijativama, koje predstavljaju okvire za suradnju, a ne karakteriziraju tradicionalnu vojsku. U tom kontekstu treba spomenuti i da od 1992. postoji Europski korpus, koji čini šest zemalja članica. Tu se također ne radi o vojsci, već multinacionalnoj strukturi koja omogućuje koordinaciju i suradnju između oružanih snaga.

"EU bi trebala osnovati vlastitu kombiniranu vojsku koja bi mogla sudjelovati u čuvanju mira i sprečavanju sukoba", rekao je u siječnju talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani. A pitanje europske vojske nedavno je pokrenuo Zelenski. On je rekao da bi Europa trebala imati vlastitu vojsku kako njezina sigurnost ne bi ovisila o SAD-u i kako bi se mogla obraniti od moguće šire ruske invazije.

Niz je problema i izazova

Osim logičnih izazova u standardizaciji opreme i procedura ili poteškoća u brzom raspoređivanju zajedničkih snaga, pitanje je bi li države uopće bile voljne predati kontrolu nad svojim oružanim snagama nadnacionalnom tijelu poput EU.

Pitanja se postavljaju i oko proizvodne sposobnosti europske obrambene industrije, ali i oko neutralnih država poput Austrije ili Irske, koje se desetljećima odbijaju vojno svrstati. Osnivanje zajedničke vojske dovodi ih u složenu poziciju unutar okvira EU, koji teži jačanju obrambenih kapaciteta.

Analitičar Ogorec: Tko bi tu donosio odluke? Niz je otvorenih pitanja

Vojni analitičar Marinko Ogorec za Index govori kako je tu niz otvorenih pitanja na koji odgovora nema ni blizu.

"U EU je niz nacionalnih država od kojih svaka ima svoju vojsku i sustav zapovijedanja. Niti NATO nema zajedničku vojsku, nego sustav uz koji zemlje članice šalju svoje kontingente, kao što to radi i Hrvatska. Oko pitanja zajedničke vojske se javlja čitav niz problema.

Prije svega, koje su snage koje bi tu bile uključene? Tko bi zapovijedao? Tko je taj tko donosi odluke? Bi li one bile izvan jurisdikcije nacionalnih država? Tko bi to održavao? Gdje su zajedničke obavještajne službe? Tu se stvara ogroman niz otvorenih pitanja", govori Ogorec.

"Rusija Europu ne može ugroziti"

Zapitao se zašto je europska vojska uopće potrebna. "Tko je taj tko ugrožava Europu kao cjelinu? Rusija je ne može ugroziti. Tko je osim Rusije mogući drugi protivnik? Puno je tu pitanja bez odgovora", kazao je.

Pitamo ga kako komentira da se sad u javnosti o toj ideji govori.

"Imali smo pariški i londonski summit, tu su bile neke zemlje članice NATO saveza, neke nisu bile. Mislim da je ideja onih koji govore o europskoj vojsci u tome da se nastavi kontinuitet rata u Ukrajini iz nekih razloga. Njima se i Ukrajina priklanja jer misli da kroz te inicijative može nešto dobiti u vidu sukoba s Rusijom", kazao je.

"Ni NATO nije što je bio, ima ozbiljne probleme"

Pitamo ga je li onda NATO i dalje najbolje rješenje za pitanje europske sigurnosti.

"To više nije onaj NATO formiran 1948., daleko je od toga i on sada ima ozbiljne probleme. Do njih je došlo i zbog nedovoljnog ulaganja europskih zemalja u obranu. NATO nije potreban SAD-u, to je još jedan vid problema.

I sad imamo ideje o europskoj vojsci. Jedino rješenje je jačati nacionalnu obranu. I NATO, uostalom, funkcionira na razini nacionalnih vojnih struktura, ne djeluje kroz brze intervencije, nego treba doći do konsenzusa kako bi se njegove snage upotrijebile", objasnio je analitičar Ogorec za Index.