HRVATSKA godišnje proizvede oko 2300 tona batata i uveze još 840 tona, a iz godine u godinu raste broj gospodarstava koja uzgajaju tu gomoljastu biljku. HRT je posjetio Svena i Karlu u Šandrovcu, koji se već sedmu godinu bave uzgojem batata, od kojeg posljednjih godina prave i tjesteninu.

Prije sedam godina uzgoj batata u Hrvatskoj bila je samo ideja, a danas se može proizvesti više od 40 tona. 

"Matematika je tu jasna stvar! Ukazala se neka prilika za dodatan prihod i odlučili smo krenut u sadnju .Prvo smo eksperimentalno 100 komada prve godine posadili da vidimo da li to uspijeva kod nas, koliko mu navodnjavanja treba, koja gnojiva mu pašu i onda sljedeće godine smo posadili 1 ha s 20 tisuća sadnica", kaže Sven Perec.

Prošla, sušna godina smanjila je prinose, ali uspjeli su uzgojiti većinom prvoklasni narančasti, ljubičasti i crveni batat.

"Devedeset posto se prodaje tog narančastog. On je najslađi, vjerojatno zato kupcima i najzanimljiviji. Ljubičasti se polako probija na tržište, sve ga se više traži. On ima više antioksidansa od narančastog, ima više suhe tvari. Crveni ima najmanje suhe tvari, on je više zelenkast. Za ljude koji ne vole boju on bi mogao biti najsličniji krumpiru", nastavlja Sven.

Iako ga mnogi nazivaju slatkim krumpirom, on s njim nema nikakve veze. Ta višegodišnja kultura pripada porodici slakova, a za nekoliko tjedana krenut će sa sadnjom.

Uzgoj iziskuje puno vremena

"Batat je zahtjevan za uzgoj! Ima dosta ručnog posla. Od te sadnje, ako nemate sadilicu pa do uništavanja korova, čupanja trave, vađenje, ako nemate neki stroj, sortiranje, skladištenje i na kraju dostava kupcu", dodaje Sven.

Da bi se uopće počelo sa sadnjom, klijalište mora dati svoje. Batati upravo ovih dana daju flance u punom sjaju. Ovdje proizvedu i 180 tisuća presadnica. Svaki flanac pomno se reže.

"Flanac se uzgaja iz gomolja batata, odnosno zadebljanja na batatu. Stavlja se u klijalište na temperaturu od 30 stupnjeva i tada pušta izboje koji se dok narastu do nekih 20 cm režu i pikiraju se u plastične stiropore plitice koji se do 5. mjeseca čuvaju u grijanim plastenicima dok ne puste korijene. Tada se batat sadi na uzdignute gredice prekriven malom folijom", objašnjava Sven.

U klijalištu provedu i pet sati dnevno...

"Znači odradim svoje vrijeme na poslu, odem na trening, vratim se s treninga i dođemo tu u Ravneš i krećemo: rezanje, pikiranje i dođem oko 10 sati doma, ali kažem, nije to preko cijele godine", govori Karla Belančić.

"Od početka 3. mjeseca pa do kraja dok se batat ne posadi to je svaki, baš svaki dan. Uz to još i proizvodnja tjestenine, presadnica i to bude baš jako naporno", nadovezao se Sven. Zahvaljujući ukupno 70 tisuća eura dobivenih iz dviju mjera Europskog fonda za ruralni razvoj, kupili su strojeve i počeli prerađivati batat.

"Na proizvodnju tjestenine odlučili smo se zato što nitko neće kupovati 2. klasu krumpira. Znači čim batat ima neko oštećenje, bilo od pluga ili nekakvog zemljišnog štetnika, on više nije prva klasa i nemoguće ga je prodati", tvrdi Sven.

"Ne bi povećavali proizvodnju sadnica za sada, bazirali bi se većinom na tjesteninu", dodaje Karla.

Uložili su i oko 70 tisuća eura vlastitog novca u proteklih sedam godina, u postupku su ulaska u HACCAP sustav. Unatoč čestim pitanjima "Što nam je to trebalo?", nastavljaju svoju promišljenu ideju pretvarati u isplativu poljoprivredu.