U FRANCUSKOJ luci Nantes, nekadašnjoj najvećoj polaznoj točki za brodove koji su trgovali porobljenim Afrikancima, osvanuo je novi, 18 metara visok drveni jarbol. Jarbol bratstva i sjećanja, svečano otvoren ovog mjeseca, označava prekretnicu u složenom odnosu Francuske s nasljeđem ropstva, i to u trenutku dok raste pritisak na predsjednika Emmanuela Macrona da objavi ključne smjernice o procesu reparativne pravde, piše The Guardian.

"Nismo odgovorni za prošlost, ali jesmo za sadašnjost i budućnost", izjavio je Dieudonné Boutrin, potomak porobljenih Afrikanaca koji su iz Benina prevezeni na francuski karipski otok Martinik. Boutrin (61), idejni tvorac jarbola, vodi građansku udrugu La Coque Nomade Fraternité, posvećenu "razbijanju tišine" o ropstvu i poticanju rasprave o reparativnoj pravdi i odnosima u zajednici.

Jarbol su osmislili potomci porobljenih, a izgradili lokalni učenici strukovnih škola. Svečano otvoren ovog mjeseca uz osnivanje nove Međunarodne federacije potomaka povijesti ropstva, očekuje se da će se replike jarbola postaviti i u drugim gradovima Europe, Afrike, Kariba i SAD-a, kao mreža fizičkih podsjetnika na globalni pokret za reparativnu pravdu.

Sljedeći jarbol bit će izgrađen u Bristolu

Sljedeći bi trebao biti izgrađen u Bristolu, povijesnoj engleskoj luci koja je sudjelovala u trgovini robljem. Postavljanje jarbola naglašava pritisak na Francusku da u nadolazećim tjednima objavi okvir za rasprave o reparativnoj pravdi.

Macron ulazi u posljednje mjesece svog predsjedničkog mandata usred rastućeg političkog spora o rasizmu u politici, medijima i društvu, dok krajnja desnica bilježi visok rejting u anketama uoči predsjedničkih izbora 2027. godine.

Osjećaj hitnosti pojačan je i bijesom u Francuskoj jer su njezini predstavnici, zajedno s onima iz Britanije i drugih europskih nacija, bili suzdržani na glasovanju u UN-u u ožujku. Tom se prilikom transatlantska trgovina robljem trebala opisati kao "najveći zločin protiv čovječnosti" i pozvati na reparacije kao "konkretan korak prema ispravljanju povijesnih nepravdi".

Francuska je prva priznala ropstvo kao zločin protiv čovječnosti

Senator s Gvadalupe Victorin Lure  prošlog je mjeseca u otvorenom pismu Macronu napisao da je Francuska suzdržanošću počinila "moralnu, povijesnu, diplomatsku i političku pogrešku" te "okaljala" svoj međunarodni ugled.

Od 16. do 19. stoljeća, Francuska je, u nadmetanju s Portugalom i Britanijom, bila treća najveća europska nacija koja je trgovala porobljenim ljudima preko Atlantskog i Indijskog oceana. Odgovorna je za otmicu i porobljavanje oko 13 posto od procijenjenih 13 do 17 milijuna muškaraca, žena i djece prisilno odvedenih iz Afrike preko Atlantika.

Francuska je 2001. postala i prva zemlja na svijetu koja je trgovinu robljem i ropstvo priznala kao zločine protiv čovječnosti, zahvaljujući zakonu koji je predložila Christiane Taubira, istaknuta zastupnica iz Francuske Gvajane.

"Nejednakost je izravno nasljeđe porobljavanja i kolonijalizma"

No, dok se Macron priprema za svečanost povodom 25. godišnjice tog zakona 21. svibnja, aktivisti i političari poručuju da Francuska sada mora ići dalje i poduzeti konkretne korake po pitanju reparativne pravde.

Pariz se smatra ključnim u globalnoj raspravi o odšteti jer su brojni "prekomorski departmani i regije" i dalje dio Francuske, poput karipskih otoka Martinika i Gvadalupe, Francuske Gvajane te otoka Réunion i Mayotte u Indijskom oceanu.

Na tim područjima, strukturne nejednakosti i razlike u zapošljavanju, zdravstvu, troškovima života te zagađenju i sigurnosti okoliša lokalni parlamentarci vide kao izravno nasljeđe porobljavanja i kolonijalizma.

Stanovnici Martinika plaćaju procijenjenih 30 do 42 posto više za hranu od Francuske

Francuska se također suočava sa zahtjevima za reparacije Haitiju, koje bi mogle doseći milijarde dolara, nakon što je 1825. zemlji nametnula tešku financijsku kaznu kako bi obeštetila vlasnike robova nakon Haićanske revolucije. Taj dug, koji mnogi Haićani krive za dva stoljeća nemira, u potpunosti je otplaćen Francuskoj tek 1947. godine.

Macron je 2025. najavio osnivanje zajedničke komisije s Haitijem koja će istražiti to pitanje, a njezini se zaključci očekuju do kraja ove godine. Posljednjih su godina prosvjedi na Martiniku i Gvadalupi zbog visokih troškova života istaknuli nejednakosti u francuskim prekomorskim departmanima.

Statistika pokazuje značajne razlike u odnosu na kontinentalnu Francusku, pa tako stanovnici Martinika plaćaju procijenjenih 30 do 42 posto više za hranu. Bijes je izazvala i dominacija nekolicine obitelji potomaka bijelih robovlasnika u otočnom gospodarstvu, kao i široka upotreba toksičnog pesticida klordekona na plantažama banana, s razornim posljedicama na zdravlje i porastom stope raka.

Udruge: Želimo da fokus bude na ljudima i zajednicama

To je stvorilo golemu traumu u našim umovima koja traje i danas, i zato radim to što radim", rekao je Boutrin o povijesti porobljenih na otocima. Do sada se Francuska uglavnom usredotočila na povrat afričkih kulturnih artefakata opljačkanih tijekom kolonizacije, a očekuje se donošenje novog zakona koji bi pojednostavio taj, kako se smatra, prespor proces.

Međutim, udruge u Francuskoj sada žele da fokus bude na ljudima i zajednicama. Pravni put putem sudova pokazao se neuspješnim, 2023. godine najviši francuski sud Cour de cassation odbio je zahtjev za državnu odštetu potomcima porobljenih ljudi s Martinika.

Marie-Annick Gournet, prorektorica za reparativnu i građansku budućnost na Sveučilištu u Bristolu, rođena je na Gvadalupi. Na svečanosti u Nantesu rekla je da je ključno da Francuska pokaže djela, a ne samo riječi.

"Čini se da se na tim otocima nastavlja kolonizacija"

"Godine 2001. Francuska je ropstvo priznala kao zločin protiv čovječnosti, ali ako nema nikakvih akcija da se taj problem ispravi, onda je to samo prazan zakon. Ne vidimo nikakvu promjenu. Nema ničega u smislu reparacija", poručila je.

Osvrnula se na nejednakost na Martiniku i Gvadalupi. "Oni su dio Francuske, a da zapravo nisu dio Francuske. Budući da se ljudi tamo ne tretiraju jednako, čini se da se na tim otocima nastavlja kolonizacija", rekla je. Pitanje reparacija i dalje je tabu tema u Francuskoj.

"Prije nekoliko godina bilo je teško čak i izgovoriti tu riječ", rekla je Aïssata Seck, direktorica francuske Zaklade za sjećanje na ropstvo, savjetodavnog tijela vlade koje djelomično financira država. Ipak, izrazila je nadu da je Francuska danas spremna "otvoriti rasprave i okupiti ljude za stolom da razgovaraju o problemu".