STUDENTI u Srbiji ne odustaju od prosvjeda. U ponedjeljak navečer blokirali su ulaz u zgradu RTS-a. Postavili su šatore i onemogućili pristup zgradi. Situaciju je u Novom danu na N1 komentirao povjesničar Hrvoje Klasić.

“Ovo nije prva blokada RTS-a. Svaki put kad se masovno okupe, ide se prema RTS-u jer se on smatra javnim servisom. I on je prorežimski, kao i mnogi privatni mediji, ali se na njega može i mora utjecati. Dolazi li do zaoštravanja ili ne, to ćemo vidjeti”, govori Klasić.

Podsjeća da je i sukoba već bilo, da noćašnji nisu prvi. “Ima nasilja cijelo vrijeme. Čini mi se da je Srbija u pat poziciji. Postoji jedna velika energija, osjeća se. Postoji taj osjećaj da se nešto mijenja na bolje, ali nema artikuliranih političkih rješenja kako to iskoristiti da bi se nešto promijenilo. Izbori bi trebali biti rješenje u svakoj demokratskoj državi, ali Srbija nije demokratska država pa to nije rješenje jer bi izbori bili pod nadzorom čovjeka koji ima svu vlast u rukama, Aleksandra Vučića”, objašnjava.

"Nitko ne zna što će biti"

“U ovom trenutku nitko ne zna što će biti. I da taj skup 15.3. bude najveći u povijesti Srbiji, što s tim? Jedan student je rekao da su dobili moć koju nisu htjeli, a opozicija bi htjela tu moć, ali je ne može dobiti”, govori Hrvoje Klasić.

On kaže kako zdušno podupire studente koji su preuzeli u svoje ruke budućnost Srbije, ali mu istovremeno smeta što bježe od političke artikulacije. “To hodanje ne smije postati samo sebi svrhom. To je sve super, ali što nakon toga? Treba biti iskren i reći da postoji alternativa, Srbija ima opoziciju. Problem je što ih javnost ne percipira kao dovoljno dobru alternativu Vučiću. Sad malo vidimo taj proces okupljanja… Sad nije vrijeme za podjelu, sad treba preuzeti vlast, srušiti ovaj korumpirani autokratski sistem, a onda će na nekim izborima doći do demokratizacije vlasti”, govori Klasić. On upozorava i da među studentima ima različitih političkih orijentacija.

Vučić ih je (studente op.a.) nazvao boljševičkim plenumašima. Klasić kaže kako je Vučić u prošlosti imao tri scenarija: Titov, Miloševićev i de Gaulleov. Tito je, podsjeća, 1968., pustio studente tjedan dana pa im se nakon toga obratio i na kraju nitko nije imao osjećaj da je izgubio.

Druga opcija je Miloševićeva, on je na kraju, nakon studentskih prosvjeda, završio u zatvoru. Treća je opcija je scenarija na koji se odlučio Charles de Gaulle, koji je 1968. pustio da Pariz mjesec dana gori, ali je kasnije pobijedio na izborima. “Vučić se kao i svaki autokrat boji kritike, on pokazuje da će se svim sredstvima boriti. Bez obzira koliko on govorio samo demokracija i samo izbori, izbori kakve on zamišlja nemaju veze s demokracijom i time kako bi izbori trebali izgledati u slobodnom društvu”, kaže Klasić.

EU i dalje šuti.

“Ne bih rekao da samo šute, nego ga šutnjom podržavaju otkad je došao na vlast. EU je morao biti čvršći, artikuliraniji. Imao je EU svojih problema, a sada je tek Srbija zadnja rupa na svirali”, zaključuje.

“Primiti ovakvu, Vučićevu Srbiju u EU značilo bi imati još jednog Orbana”, kaže Hrvoje Klasić.