SITUACIJA u Iranu postaje sve teža dok se teokratski režim suočava s jednim od najvećih izazova u 47 godina svoje vladavine. Zemlju potresaju novi prosvjedi koje, kako upozorava povjesničar Dario Špelić, vlasti ne smatraju samo društvenim buntom. "Napad na režim u Iranu jest napad na vlast koja ima suverenitet od Boga", ističe Špelić, naglašavajući otpornost teokratskog poretka, piše HRT.

Ekonomsko nezadovoljstvo kao okidač

Povjesničar Dario Špelić, urednik emisije Hrvatskog radija "Povijest četvrtkom", u emisiji "Agenda Svijet" ocijenio je kako se čini da su prosvjedi započeli zbog velikog ekonomskog nezadovoljstva. "Jedan dolar je nešto više od milijun rijala, to je zastrašujuća inflacija koja dovodi do toga da normalan život nije moguć", rekao je.

Dodao je da je to samo jedna u nizu ekonomskih kriza, s obzirom na to da je Iran desetljećima pod sankcijama, a ekonomska politika režima nije se pokazala uspješnom.

Špelić je također naveo da postoje mreže organizacija odanih režimu koje svoju lojalnost održavaju i kroz ekonomske ustupke, spomenuvši pritom da je "korpus Islamske revolucionarne garde značajno prisutan i u ekonomskoj sferi s nizom poduzeća i poslova". Naglasio je da je režim već više puta pokazao sposobnost da velike prosvjede stavi pod kontrolu, neovisno o reakcijama svijeta.

Uspostava Islamske Republike

Na pitanje o tome kako je došlo do uspostave Islamske Republike, Špelić je objasnio da je šah Reza Pahlavi okrenuo protiv sebe sve slojeve društva, od komunističke partije Tudeh i ljevičarske opozicijske grupe Mudžahedin halk, do konzervativnih klerika.

Režim je bio autokratski, oslanjao se na vojsku i tajnu policiju SAVAK, a novac od nafte nije se ravnomjerno raspoređivao. Iako je "bijela revolucija" iz 1963. donijela određene reforme, nezadovoljstvo je raslo. Špelić je istaknuo da je Teheran sredinom 70-ih imao 4,5 milijuna stanovnika, od kojih je velik dio bio siromašan.

"Šah je bio rasipan i trošio goleme novce na vojsku, svi su njegovi projekti koštali basnoslovne svote novaca... Živio je rasipno, trošio po današnjim kriterijima milijarde dolara", rekao je.

Dolazak Homeinija i vladavina fakiha

Islamska revolucija započinje s ajatolahom Ruhollahom Homeinijem, koji je 1963. postao središnja figura vjerske opozicije. Nakon što je 1964. protjeran u Irak, njegov utjecaj je rastao. Iako su mnogi ljevičari njegove ideje smatrali neprovedivima, po povratku u Iran dočekali su ga milijuni ljudi. Odlučno je iskoristio priliku za stvaranje Islamske Republike i teokratske vlasti.

Špelić je objasnio koncept "vladavine fakiha", gdje je državni poglavar vjerski vođa. Fakih je pravedan i pošten poznavatelj islamskog vjerskog prava. Prema šijitskom islamu, spas dolazi s povratkom skrivenog imama, a do tada se živi pod svjetovnim vladarima. Homeinijeva revolucija uvela je ideju da fakihi, kao bogobojazni i pravedni vladari, trebaju voditi državu i ostvariti ideal islamske vladavine.

Struktura vlasti

Ključna uloga u iranskom sustavu pripada vrhovnom vođi (Rahbar), koji je ujedno i vjerski i državni poglavar. On je vrhovni zapovjednik vojske, odlučuje o imenovanjima u sigurnosnim službama i na čelu državne radiotelevizije. "On je tu od boga, on tumači vjeru, on je neupitan, a sve je ovisno o njemu", pojasnio je Špelić.

Ustavnim izmjenama ukinuta je funkcija premijera i stvoren je predsjednički sustav, no predsjednik je i dalje podređen vjerskom vođi. Specifičnost sustava je i Vijeće čuvara, tijelo od 12 članova koje procjenjuje usklađenost zakona s ustavom i šerijatskim pravom. Šest članova imenuje vrhovni vođa, a šest parlament, ali na prijedlog institucije koju također nadzire vođa.

Povijest je pokazala da je iranski režim izuzetno otporan. Preživio je napade na visoke dužnosnike, "zelenu revoluciju" 1999. godine te žestoke nemire 2022. godine nakon smrti mlade žene zbog nenošenja hidžaba. Režim će, prema Špeliću, koristiti sva sredstva da suzbije prosvjede. "Riječ je o tome da kada napadate režim, napadate nešto što ima suverenitet od Boga", zaključio je.