U čitaonici Hrvatskog doma u Starome Gradu na otoku Hvaru danas je predstavljena Monografija o slikaru Jurju Plančiću, velikom predstavniku hrvatske moderne, čija je autorica povjesničarka umjetnosti Biserka Rauter Plančić.

Monografiju je tiskala naklada DIFO uz novčanu potporu zaklade HAZU-a, Ministarstva kulture, poglavarstva Staroga Grada i sponzora.

Predstavljajući Monografiju, akademik i povjesničar umjetnosti Tonko Maroević rekao je da je to "izniman kulturni događaj za Stari Grad", te je podsjetio na život i rad velikoga hrvatskog slikara Jurja Plančića, koji je rođen godine 1899. u Starome Gradu, a umro 1930. u Parizu.

Istaknuo je da je Plančićev snažni i kratki slikarski opus - zbog njegove tragične sudbine i prerane smrti - pravo čudo.

Kako je rekao, Monografijom je "u optjecaj vraćen bitan opus hrvatskoga slikarstva". Pozitivnim je ocijenio što je autorica kronološki uobličila Monografiju, dajući joj na taj način protočnost i težinu, posebice što je u nju uključila i slikarev dnevnik.

"Monografija (o Jurju Plančiću) je pozitivistički usmjerena, dokumentarna, znanstveno osnažena, kataloški zaokružena. Na takav način ona je pravo obogaćenje uvida u hrvatsku modernu likovnu baštinu, te osvjetljava slikarevo djelo koje je istodobno iskonski i domaće i iskustveno, ne samo pariško, nego i sveopće prihvatljivo", rekao je povjesničar umjetnosti Tonko Maroević.

Monografija je podijeljena u nekoliko poglavlja. Nakon uvodnog dijela autorica je obradila ljetopis slikara Plančića, a njegova likovna djela podijelila je u dvije cjeline - ona koja su nastala u Starome Gradu, Splitu i Zagrebu od 1918. do 1927., te ona koja su nastala u "pariškom razdoblju" od godine 1927. do godine 1930. i umjetnikove prerane smrti.

Monografija o Jurju Plančiću povjesničarke umjetnosti Biserke Rauter Plančić upotpunjena je kataloškim popisom djela u kojem je korištena i Gamulinova monografija o Plančiću.

Monografija je ujedno najpotpuniji uvid u Plančićeva djela, a sadržava oko 250 reprodukcija koje je fotografirao Luka Mjeda. Dizajnirao ju je Ivan Rožmarić.

Povjesničarka umjetnosti Biseka Rauter Plančić autorica je velike Plančićeve izložbe u Klovićevim dvorima, u Zagrebu, godine 1996., te u nešto manjem opsegu u Splitu i Starome Gradu.

Inače, Biseka Rauter Plančić, pripremajući izložbu i Monografiju u proteklih 10 godina u Parizu i u Hrvatskoj, u privatnim kolekcijama i drugdje pronašla je više od 20 ulja na platnu i nekoliko desetaka crteža i akvarela Jurja Plančića, te ih je registrirala u Monografiji.

Juraj Plančić studirao je slikarstvo na Akademiji u Zagrebu od godine 1919. do 1925., a 1926. odlazi u Pariz. Proslavio se izložbom u "Galerie de Seine" godine 1929., ali vrlo brzo umire od tuberkuloze. U početku slika pod uticajem Becića, a stilski prepoznatljiv Plančićev opus nastaje u Parizu između 1928. i 1930. Slikao je osobnim slikarskim iskazom plošne modelacije, prozirnim namazima suhih boja prošaranih ogrebotinama. Bio je blizak francuskim slikarima rokokoa, estetici fovizma, istaknutim predstavnicima Pariške škole i hrvatskim slikarima (M. Kraljević). Na platnima s mrtvom prirodom i figuralnim kompozicijama ikonografski ostaje vjeran rodnoj Dalmaciji (Cvijeće s mornarevom slikom, Srdjele, Mrtva priroda s ribama, Povratak s ribolova, Procesija). Vrlo rafinirano i čulno slika ženske likove (Akt s voćem, U naslonjaču, Mala ljuljačka).

Na posljednjim djelima sve više slika Pariz i njegov ugođaj (Pariški motiv, Predgrađe Pariza). Izdao je samo dvije mape grafike - Stari Grad (1925.) i Dubrovnik (1926.), a samostalno je izlagao na nekoliko izložaba u Starome Gradu, Parizu, Splitu i Zagrebu. Retrospektive su priređene godine 1960. u Splitu i 1996. u Zagrebu.

(Hina) xta ysp

(Hina) atod