Foto: Željko Šop / Cropix

OTMJENO bi bilo reći da je to bila bura u čaši šampanjca. Ali točnije bi bilo ustvrditi kako se radilo o buri u pretrpanoj kahlici.

Tjednima je javnost držana u napetosti oko spasonosnog imenovanja potpredsjednika Vlade za gospodarstvo, kao da se radi o slanju Brucea Willisa na jureći komet. A na kraju, u Vladu je ušlo samo jedno novo lice, i to na ministarsku poziciju, dok su potpredsjedničke funkcije ugrabili stari HDZ-ovi "šajseri" Šuker i Milinović. Još troje ljudi premijerka Kosor imenovala je svojim savjetnicima. Sve u svemu, pretumbacije su izrodile sa šest imenovanja, ali ni jedno od njih ne garantira da će Hrvatska ipak biti pošteđena gospodarske kataklizme.

Kaže se, "puno babica, kilavo dite". Ali barem Jadranki Kosor nitko ne može reći da se nije potrudila. Pregovarala je i nagovarala, razmišljala i smišljala, kombinirala i žonglirala, da bi na kraju uzela tek Đuru Popijača. Bivšeg direktora Fine koji s gospodarstvom ima veze samo preko Hrvatske udruge poslodavaca.

Što ostaje? Još malo, pa ništa

Njemu će nadređeni biit Ivan Šuker koji se najviše proslavio enormnim, mahnitim i samoubilačkim zaduživanjem po svijetu. Drugi potpredsjednik bit će Darko Milinović, ministar koji će sada valjda naučiti tko je pravi premijer. A onaj koji je trebao spasiti Hrvatsku - Borislav Škegro - imenovan je savjetnikom premijerke, što znači dvije stvari: prvo, nije dobio potrebne garancije da će imati autonomiju u djelovanju, što odmah smrdi na propast, i drugo, savjeti vrlo često ostaju samo to - savjeti.

Oporba se boji da će Popijač napraviti premalo, sindikati da će napraviti - previše

I što ostaje? Još malo, pa više ništa. Žicaroš Šuker kreće dovršiti posao, taliban Milinović učvrstiti partijsku stegu, a Popijač će odraditi ono što mu dopuste. Ako uopće bude htio bilo što odraditi.
Iz HUP-a je ispraćen s lijepim željama za brz oporavak gospodarstva, dok su reakcije na njegovo imenovanje su višestruke: oporba smatra da neće uspjeti ništa, sindikati se boje da će uspjeti previše. Sa Šukerom iznad sebe i Škegrom iza sebe, mogao bi se dovesti u situaciju da, poput Igora Bišćana u Knjazovoj emisiji, igra nogomet sa psom na leđima. Ili banalnije, trči preko prepona s kuglom oko noge. Ako uspije, neće biti jedini zaslužan. Ako propadne, prvog će optužiti za nesposobnost.

Toliko sreće, a pameti niotkuda

Glavno je pitanje koliko vremena Popijač i društvo imaju za saniranje situacije. Ako će dani uprolaziti u uhodavanju nove ekipe, u novom laktarenju za ovlasti, u podvalama i alibijima, komet će se brzo zabiti u Hrvatsku i kataklizma će biti neizbježna. S dugoročnim i dalekosežnim posljedicama.

Je li Popijač uopće pravo rješenje? I za što uopće? I ono još važnije, tko će voditi glavnu riječ u gospodarstvu? Premijerka, potpredsjednik, ministar, savjetnik? Onaj drugi savjetnik? Ili savjetnica? I što je s Ekonomskim vijećem? A što je s Gospodarsko-socijalnim vijećem? Toliko pameti, a sreće niotkuda.

Makar nešto nije dovoljno dobro

Možda bismo nakon ovih imenovanja trebali ipak zadržati zdravu dozu optimizma i ustvrditi kako je dobro da se makar nešto počelo mijenjati u Banskim dvorima. Ali makar nešto nije dovoljno dobro. Ne sad. Ne još. I možda ne ubuduće. Kataklizma je pred vratima i spas nam treba odmah. Za pokušaje, dobre namjere, kalkulacije -  a pogotovo promašaje - naprosto nema vremena. Zapravo, već je kasno.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje