SHIRLEY DOYEN bila je iscrpljena. Dom za starije Christalain, koji vodi sa svojim bratom u dobro stojećoj četvrti Bruxellesa, pucao je pod covidom-19. Osam korisnika umrlo je u tri tjedna. Neki članovi osoblja imaju samo zaštitne naočale i ogrtače od kostima za Noć vještica. Ni pomoć ne dolazi.

Gospođa Doyen preklinjala je bolnice da preuzmu njene zaražene korisnike. Odbili su. Ponekad bi joj rekli da im daje morfij i sačeka da nastupi smrt. Jednom su joj rekli da se moli. A onda je rano ujutro 10. travnja sve krenulo po zlu, započinje The New York Times priču o skrbi o starijima u Belgiji.

Prvi korisnik doma umro je u 1:20 u noći, a tri sata kasnije i drugi. U 5:30 još jedan. Noćna medicinska sestra odavno je odustala od pozivanja hitne pomoći. Doyen je stigla nakon svitanja i otkrila da je 89-godišnja Addolorata Balducci u teškom stanju zbog covida-19. Njen sin Franco Pacchioli zahtijevao je i molio hitnu službu da je odveze u bolnicu. Umjesto toga, dobila je morfij.

"Vaša majka će umrijeti. To je to", prisjeća se Franco Pacchioli. Hitna pomoć je otišla. Osam sati kasnije, Addolorata Balducci je umrla.

Bolnice su nekad otvoreno uskraćivale skrb starijima

Proboji infekcije koronavirusom, nestašice medicinske opreme i nemar nacionalnih vlada bolno su slične pričama iz domova za starije i nemoćne osobe širom svijeta. No belgijski odgovor na pandemiju nudi i još strašniju stvarnost - hitne službe i bolnice ponekad su otvoreno uskraćivale skrb starijim osobama, čak i kad je bilo slobodnih bolničkih kreveta.

Tjednima ranije virus je preplavio bolnice u Italiji. U namjeri da spriječe takav scenarij u Belgiji, vlasti su izostavile ili gotovo ignorirale staračke domove. Ali dok su talijanski liječnici naglašavali kako su bili prisiljeni racionalizirati skrb o starijima zbog manjka prostora i opreme, belgijski bolnički sustav nikad nije bio pod takvim pritiskom.

Čak i na vrhuncu epidemije u travnju, kad je gospođa Balducci odbijena, više od 40 posto kreveta na jedinicama za intenzivno liječenje bilo je slobodno.

"Nisu prihvaćali starije ljude. Imali smo krevete i nisu ih željeli", rekla je Doyen za New York Times.

Belgija ima najveću stopu smrtnosti od koronavirusa u svijetu

Prema nekim mjerilima, Belgija ima najveću stopu smrtnosti od koronavirusa u svijetu, dijelom i zbog domova za starije. Više od 5700 korisnika takvih domova je umrlo. Tijekom vrhunca krize, od ožujka do sredine svibnja, korisnici domova činili su dvije trećine svih umrlih.

Od svih pogrešaka vlade tijekom pandemije koronavirusa malo ih je imalo tako neposredan i poguban učinak kao neuspjeh u zaštiti staračkih domova. Deseci tisuća starijih su umrli, ne samo zbog virusa nego i zbog više od desetljeća ignoriranja upozorenja da su domovi za starije ranjivi.

Javnozdravstveni dužnosnici širom svijeta zaobišli su domove za starije iz svojih planova pripravnosti za pandemiju i izostavljali korisnike domova iz matematičkih modela koji se koriste za usmjeravanje mjera i odgovora.

Posljednjih mjeseci epidemija koronavirusa u Sjedinjenim Američkim Državama zaokupila je globalnu pažnju, budući da najbogatija zemlja svijeta ima najveći broj mrtvih na svijetu. Oko 40 posto smrtnih slučajeva vezano je za ustanove za dugoročnu skrb. Međutim, europske su zemlje i dalje vodeće prema broju smrtnih slučajeva u odnosu na broj stanovnika, dijelom i zbog onoga što se događalo u staračkim domovima.

Španjolski tužitelji istražuju slučaj u kojem su korisnici doma ostavljeni da umru. U Švedskoj su preopterećeni liječnici hitne službe priznali da su odbijali starije pacijente. U Velikoj Britaniji je vlada naredila tisućama starijih bolničkih pacijenata, među kojima je bilo i zaraženih covidom-19, da se vrate u domove kako bi se napravilo mjesta za očekivanu eksploziju broja slučajeva. Slična praksa postojala je i u nekim američkim saveznim državama.

U svojoj fokusiranosti na spašavanje bolnica, europski su lideri ponekad ostavljali korisnike i osoblje domova da se brinu sami za sebe.

"Razmišljali smo o tome i naglasili da su domovi za skrb o starijima važni. Mislili smo da su zaštićeni, pretpostavili smo da je to dovoljno", rekao je nedavno Matt Keeling, savjetnik britanske vlade za hitne situacije.

Ali nije bilo dovoljno. Samo trećina europskih domova za starije imala je timove za infektivne bolesti prije pandemije covida-19. Većina ih nije imala domskog liječnika, a mnogi nisu imali ni dogovore s vanjskim liječnicima za koordinaciju skrbi. Malo zemalja bolje simbolizira ovaj smrtonosno neučinkoviti odgovor na pandemiju kao Belgija, u kojoj su vladini dužnosnici isključili korisnike domove iz testiranja sve dok tisuće već nisu bile mrtve. Domovi su čekali odgovarajuće maske i odijela. Kad je vlada napokon poslala maske, bilo je kasno i mnoge su bile neispravne.

Jedan od direktor doma, lišen drugih opcija, naručio je tisuće odijela koje je vidio kod timaritelja životinja u jednom zoološkom vrtu. Drugi je uspio nabaviti 5000 maski od oca jednog zaposlenika iz Vijetnama. Dragocjena pošiljka došla je diplomatskom poštom. Belgijski dužnosnici tvrde da uskraćivanje njege starijima nikad nije bila njihova politika. No u nedostatku nacionalne strategije, te uz prepirke regionalnih dužnosnika oko odgovornosti, sada priznaju da su neke bolnice i hitne službe zbog nejasnih smjernica učinile upravo to.

Svoje ekipe poslali i Liječnici bez granica

Situacija je bila tako ozbiljna da je humanitarna organizacija Liječnici bez granica uputila stručne ekipe koje inače rade u ratnim područjima. Jedna je takva ekipa 25. ožujka stigla u Val des Fleurs, javni dom za starije osobe nekoliko kilometara udaljen od sjedišta Europske unije, gdje ju je dočekao ustajali smrad dezinficijensa i jeziva tišina koju je prekidao samo cvrkut kanarinca u kavezu.

U posljednjih 10 dana u tom je domu preminulo 17 ljudi. Nije bilo zaštitne opreme. Kisika je bilo sve manje. Polovina osoblja bila je zaražena. Ostali su pokazivali znakove traume karakteristične za područja katastrofe, zaključio je psiholog iz medicinske ekipe. Ravnatelj doma i njegov zamjenik bili su bolesni od covida-19, a vršiteljica dužnosti ravnatelja srušila se na stolicu i zaplakala kad je vidjela ekipu Liječnika bez granica.

"Nisam mogla zamisliti da ću raditi s Liječnicima bez granica u svojoj zemlji. To je ludo. Mi smo bogata zemlja", rekla je Marine Tondeur, belgijska medicinska sestra koja je prije radila u Južnom Sudanu i Haitiju, te dodala kako se srami jer su domovi za starije zaboravljeni.

U veljači, dok se koronavirus širio sjevernom Italijom, belgijski dužnosnici nisu bili uzbuđeni. Maggie De Block, belgijska ministrica zdravstva, cijeli je mjesec umanjivala rizik. Nije vidjela razlog za zabrinutosti zbog bolničkih kapaciteta ili mogućnosti testiranja.

"Virus nije posebno agresivan. Morali biste kihati nekome u lice da ga zarazite. Kad dođe toplije vrijeme, vjerojatno će virus nestati", rekla je De Block 3. ožujka.

Čak i nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija naglasila važnost donošenja planova za zaštitu staračkih domova, glasnogovornik zdravstvene službe u belgijskoj pokrajini u kojoj se govori flamanski rekao je kako nema razloga za zabrinutost: "Rizik od infekcije je zasad vrlo malen."

Domovi su bili prepušteni sami sebi

Ipak, znakovi upozorenja su postojali. Belgija ima jednu od najvećih populacija u staračkim domovima na svijetu u odnosu na ukupan broj stanovnika, a višegodišnja su istraživanja pokazala da su respiratorne bolesti poput covida-19 među najčešćim bolestima u takvim ustanovama. Podaci iz Kine pokazali su da su starije osobne najviše izložene riziku od covida-19. Vladina izvješća još iz 2006. godine pozivala su da se organizira obuka za infektivne bolesti za liječnike u domovima i da se stvore zalihe zaštitne opreme. Zasebno izvješće iz 2009. godine preporučuje da se domovi za starije i nemoćne uključe u nacionalni pandemijski plan. Oba prijedloga su ostala neostvarena.

Tako su domovi početkom ožujka ostali uglavnom prepušteni sami sebi. Belgijski interni dokumenti za procjenu rizika uopće ne spominju domove za starije kao glavni prioritet.

"Nismo dobili nikakve posebne preporuke od ministara", napisala je svojim članovima belgijska udruga domova za skrb o starijima Femabel.

Domovi širom svijeta djeluju na sastavnici lokalnog, regionalnog i nacionalnog nadzora, ali Belgija je taj problem umnogostručila. Podijeljena jezikom i oduvijek teška za upravljanje, Belgija ima tako mnogo slojeva birokracije da je ponekad opisuju kao administrativne lazanje. Ova zemlja nema jednog nego devet ministara zdravstva, koji odgovaraju prema šest parlamenata. Savezna vlada ima ulogu koordinatora u pandemiji, ali starački su domovi u djelokrugu regionalnih vlasti. Tako dužnosnici nisu mogli odlučno reagirati čak ni kad su shvatili prijetnju covida-19.

"Trebalo nam je nekoliko tjedana da utvrdimo tko je odgovoran", rekao je početkom kolovoza Pedro Facon, visoki savezni zdravstveni dužnosnik.

Do sredine ožujka, dok se koronavirus brzo širio, regionalne vlasti ponudile su savjet staračkim domovima, ali u ključnim točkama od toga nije bilo koristi. Vladini dokumenti isticali su važnost maski, dok su istodobno objavljivali kako nisu dostupne.

Nedostatak opreme

"Na tržištu nema maski", stoji u jednom dokumentu. Skrbnicima je savjetovano da stalno koriste iste maske, da ih ne dijele administrativnom osoblju i da mole za opremu u obližnjim bolnicama.

Tako je i bilo. U domu Christalain,suvlasnik Steve Doyen pronašao je nešto odijela i naočala preko prijatelja koji se za Noć vještica volio kostimirati u liječnika. 

Pogoršavajući problem, Belgija nije uspjela testirati ni djelić zaraženih. Pa su zdravstvene vlasti odlučile testirati samo teško bolesne i hospitalizirane pacijente. Svima ostalima rečeno je da se oporavljaju kod kuće. To je značilo ostaviti zarazne ljude u napučenim domovima za starije u kojima je nedostajalo osoblja i opreme.

"Dosta rano stekli smo dojam da smo u posljednjem redu, osjećali smo se kao vatrogasci u pidžamama", rekao je New York Timesu ravnatelj javnog doma za starije u Bruxellesu Lesley Moreels.

Belgija je proglasila lockdown 18. ožujka. Deseci korisnika staračkih domova već su umrli. Tri dana kasnije, Jacqueline Van Peteghem, 91-godišnjakinja iz doma Christalain, poslana je na testiranje u obližnju bolnicu. U roku od nekoliko dana test je pokazao da je pozitivna.

Shirley i Steve Doyen pretpostavljali su da će Van Peteghem ostati u bolnici na liječenju i kako bi se spriječilo širenje bolesti na ostale korisnike doma. Ali njeni simptomi su se stabilizirali i bolnički liječnici proglasili su je dovoljno zdravom da se vrati u dom. Tako su 27. ožujka djelatnici hitne službe u posebnim zaštitnim odijelima na nosilima donijeli gospođu Van Peteghem do vrata Christalaina.

Shirley Doyen dočekala ih je noseći kiruršku masku.

"Je li ta maska sve što imate?" pitao je djelatnik hitne službe.

"Da", rekla je Doyen.

"Sretno", odgovorio je medicinski djelatnik.

Sljedećih sat vremena, osoblje Christalaina gledalo je kako medicinski djelatnici dekontaminiraju sebe i ambulantno vozilo. 

Kad su ga kasnije pitali o bolničkoj praksi, ravnatelj prof. Marc Noppen rekao je kako zarazne pacijente obično nisu vraćali u domove za starije, ali da se u nekim slučajevima i to događalo.

Nitko ne može biti siguran da je povratak Jacqueline Van Peteghem bio razlog tome, ali infekcije covidom-19 u domu su se povećale. Korisnici su počeli umirati. Jacqueline Van Peteghem je u početku pobijedila virus, ali je umrla u srpnju.

"Neki se pacijenti vraćaju iz bolnica zaraženi"

Belgijske su vlasti bile svjesne takvih problema, pokazuju interni dokumenti.

"Neki pacijenti vraćaju se iz bolnica zaraženi. Nekoliko žarišta stvoreno je na takav način", napisao je vladin odbor za hitna stanja 25. ožujka. Odbor je preporučio testiranje korisnika domova za starije i ustrojavanje lokacija za pacijente s covidom-19 koji bi se inače trebali vratiti u domove. Ali nacionalne i regionalne vlasti nisu se mogle dogovoriti o tim preporukama, pa je zemlja zadržala kaos od politike.

U sljedeća dva tjedna, iako je nacionalna vlada povećala kapacitete za testiranje, zdravstveni savjetnici odupirali su se dodavanju domova za starije na nacionalnu listu prioriteta u testiranju. Bili su zabrinuti da će čak i novi kapacitet biti nedovoljni da zadovolje potražnju prema novim kriterijima, pokazuju dokumenti.

"Savezna vlada imala je dovoljno bolnica i testova, ali domovima za starije nije omogućeno testiranje", rekao je dr. Emmanuel André, virolog koji je postavljen za glavnog vladinog savjetnika i koji je zagovarao sveobuhvatno testiranje.

Kao privremenu mjeru, ministar Philippe De Backer omogućio je početkom travnja testiranje u određenom broju domova. Ali i on se zalagao da se korisnici domova i službeno dodaju na listu prioriteta u testiranju. Podrška za ovu promjenu napokon je izborena 8. travnja i De Backer je na telefonskoj konferenciji vladine skupine za upravljanje rizikom rekao: "Možete prestati raspravljati, testiramo u domovima za starije."

Kad su objavljeni prvi rezultati, pokazalo se da je zaraženo 20 posto korisnika domova. Do tada je već bilo 2000 smrtnih slučajeva u staračkim domovima. Dok se krajem ožujka i početkom travnja odvijala debata oko testiranja, bolnice su potiho prestale uzimati zaražene pacijente iz tih domova. Ova praksa, koja je službeno bila tek savjet, oblikovana je kroz nekoliko dopisa belgijskih stručnjaka za gerijatriju.

"Nepotrebni transferi rizik su za ambulantne djelatnike i hitne službe", stoji u dopisu Belgijskog društva za gerontologiju i gerijatriju dvjema velikim bolnicama. Iznimno slabi i terminalno bolesti pacijenti trebaju dobiti palijativnu skrb izvan bolnice, piše u dopisu. Dokument je ponudio složeni dijagram za odlučivanje kada hospitalizirati korisnike domova za starije i nemoćne. Gerontološko društvo kaže kako su njihovi savjeti, osmišljeni za slučaj da bolnice budu prenatrpane, bili pogrešno shvaćeni. Društvo nije vladina agencija i namjera da se uskrati bolnička skrb starijima nije postojala.
Ali to se dogodilo.

Ujutro 9. travnja vladin savjetnik dr. André pripremao se za dnevnu konferenciju za novinare kad ga je iznenadilo jedno pitanje novinara koje je pristiglo unaprijed. Hoće li korisnici domova za skrb o starijima uskoro moći otići u bolnice?

"Zašto mi postavljaju ovo pitanje? Da, naravno da mogu u bolnice", prisjeća se dr. André svojih razmišljanja.
Međutim, korisnici domova sa simptomima covida-19 stalno su iznova odbijani u bolnicama, čak i kad su liječnici procijenili da bi se mogli oporaviti.

Na vrhuncu epidemije samo je 14 posto teško bolesnih korisnika domova završavalo u bolnicama

"Odluka da se ne prihvaća korisnike domova u bolnicama zaista me šokirala", rekao je Michel Hanset, liječnik iz Bruxellesa koji je neuspješno na bolničko liječenje poslao nekoliko pacijenata iz staračkih domova.

Ne postoje podaci koliko se to često događalo, ali Liječnici bez granica kažu da su na ovaj problema naišli u 30 posto domova u kojima su radili. Vladini su podaci također znakoviti. Tijekom prvih tjedana krize, gotovo dvije trećine preminulih korisnika domova umrlo je u bolnicama. Kako se kriza pogoršavala, te kako je počeo kružiti dopis gerijatrijskog društva, ta brojka je padala. Na vrhuncu epidemije samo je 14 posto teško bolesnih korisnika domova završavalo u bolnicama. Ostali su umrli u staračkim domovima, pokazuju podaci belgijskih znanstvenika do kojih je došao New York Times.

Nemoguće je znati koliko se smrtnih slučajeva moglo izbjeći. Ali bolnice su imale slobodnih kapaciteta. Čak i na vrhuncu pandemije, 1100 od 2400 kreveta na jedinicama intenzivnog liječenja bilo je slobodno, iznosi Niel Hens, vladin savjetnik i profesor na Sveučilištu u Antwerpenu.

"Djelatnicima hitne službe bolnice su nalagale da ne primaju pacijente iznad određene dobi, često 75, ali ponekad i 65 godina", stoji u izvještaju Liječnika bez granica iz srpnja.

Neki su regionalni i nacionalni dužnosnici priznali ovaj problem.

"Čula sam od osoblja u domovima za starije da su liječnici hitne službe prihvaćali korisnike domova i onda ih vraćali natrag s obrazloženjem da ih ne mogu držati u bolnici", rekla je Christie Morreale, visoka zdravstvena dužnosnica u Valoniji, belgijskoj regiji u kojoj se govori francuski. 

Nacionalna ministrica De Block odbila je razgovor s New York Timesom, a nije odgovarala ni na napisana pitanja. Viši bolnički liječnici u intervjuima brane svoju praksu. Oni kažu da je osoblje domova za starije tražilo hospitalizaciju terminalno bolesnih pacijenata koje je trebalo umiriti prije smrti, a ne dovlačiti u bolnice. Ako je korisnicima uskraćena hospitalizacija, onda je to zato što je liječnik utvrdio da vjerojatno neće preživjeti.

"Ako mislite da je liječenje korisno za pacijenta, onda ćete ga primiti u bolnicu. Stvar je jednostavna", rekao je profesor Noppen, ravnatelj bolnice UZ Bruxelles.

Administratori staračkih domova odlučno tvrde da to nije bilo tako.

"U određenim trenucima, postojala je izričita dobna granica", kaže Marijke Verboven iz Orpea Groupa, koji je vlasnik 60 domova za starije osobe po cijeloj Belgiji.

Moreels iz doma Val des Rosesa, u kojem je također intervenirala ekipa Liječnika bez granica, slaže se s time: "Hitna pomoć uopće ih nije željela primiti. Nije bilo nikakvih detaljnih pregleda. Pitali su nas zašto smo ih uopće zvali."

Služba hitne pomoći u Bruxellesu negirala je praksu uskraćivanja prijevoza korisnika domova u bolnice. No neki su liječnik ipak skeptični.

"Oni su trebali biti prvi na popisu prioriteta, a umjesto toga su zaboravljeni"

"Od osoblja staračkih domova saznali smo da uopće nema smisla zvati hitnu pomoć. Oni su trebali biti prvi na popisu prioriteta, a umjesto toga su zaboravljeni", rekla je dr. Charlotte Martin, glavna epidemiologinja bolnice Saint-Pierre u središtu Bruxellesa.

U domu Christalain ovog su se ljeta aktivnosti nastavile i život se počeo vraćati u normalu. No sjena ostaje, 14 korisnika umrlo je zbog covida-19. Jedan korisnik, teško pogođen karantenom, ubio se u travnju.  

Franco Pacchioli, čija je majka umrla nakon što nije primljena u bolnicu, i danas se pita: "Možda nije bilo prekasno? Da je stigla do bolnice, možda bi preživjela."

Ekipe Liječnika bez granica završile su svoju misiju u belgijskim staračkim domovima sredinom lipnja. Neki njihovi članovi vratili su se u zemlje u razvoju, a drugi sad rade u još jednog bogatoj zemlji u krizi - Sjedinjenim Američkim Državama.

Nacionalna ministrica zdravstva De Block danas govori o domovima za starije i nemoćne kao nesretnoj fusnoti u priči o uspješnom odgovoru vlade na pandemiju. S ponosom napominje da Belgija nikad nije ostala bez bolničkih kreveta.

"Poduzeli smo mjere u pravo vrijeme. Možemo biti ponosi", rekla je u jednom razgovoru s novinarima.   

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz koronavirus instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: koronavirus

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.