HRVATSKA danas obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama u spomen na tri ubijene žene i jednu teško ranjenu u maloj sudnici zagrebačkog Općinskog suda tijekom brakorazvodne parnice 1999. godine.

Nezapamćeni zločin dogodio se 22. rujna 1999. u maloj sudnici, u kojoj je Mato Oraškić prije ročišta u predmetu razvoda braka ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, odvjetnicu Hajru Prohić i svoju suprugu Gordanu Oraškić, dok je teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković.

Oraškić, inače policajac Policijske postaje Novi Zagreb, koji je zbog sumnje da je zapalio kuću ženinih roditelja bio suspendiran, postao je prva osoba u Hrvatskoj osuđena na maksimalnih 40 godina zatvora.

"Ispalio mi je metak u leđa i glavu"

Tog jutra, 22. rujna 1999., oko 9:30 došao je naoružan pištoljem u Palaču pravde. Rasprava je trajala od 9:45 do 10 sati, a kada ju je sutkinja Hvalec privela kraju, Oraškić je izvadio pištolj i zapucao po sudnici, u kojoj se nakon tog krvavog događaja nikada više nije održala rasprava.

Stanka Cvetković jedina je preživjela pokolj. Kasnije je Večernjem listu opisala stravični događaj.

"Kada je sutkinja Ljiljana Hvalec na kraju brakorazvodne parnice u zapisnik izdiktirala 'dovršeno', čula sam kako joj se oteo uzvik iznenađenja. Podigla sam pogled i vidjela pištolj u njegovoj ruci. Repetirao ga je i počeo je pucati. Izbrojila sam osam hitaca, nadala se da će mu se isprazniti pištolj, da neće pucati u mene. No tada mi je prišao. Ispalio mi je metak u leđa i glavu", ispričala je Cvetković.

Nakon pucnjave Oraškić je izašao laganim korakom, kao da se ništa nije dogodilo, te je najprije otišao do obližnjeg WC-a kako bi s ruku oprao tragove baruta. Zatim je, iskoristivši gužvu koja je nastala, napustio zgradu suda.

Pokušao pobjeći preko granice, na suvozačkom sjedalu imao policijsku uniformu

Svojim Passatom zaputio se put graničnog prijelaza Bregana, gdje su ga oko 13 sati uhitili. Kada je zaustavljen, na suvozačkom sjedalu imao je policijsku uniformu, koja mu je trebala poslužiti kao krinka, pisao je Večernji list.

Na granici je rekao da je policajac te da ide u Brežice na sprovod pa onda na posao. No, nisu mu povjerovali. Njegova je fotografija, odmah nakon masakra, odaslana svim policijskim ophodnjama u zemlji. Granični policajci rekli su Oraškiću da izađe iz vozila i dođe u službene prostorije, gdje je uhićen.

Prekrio uši, nije htio čuti presudu

Pretragom vozila nađeni su pištolj, brakorazvodni spis te gotovo 90.000 DEM i 180.000 kuna. Sve je govorilo da je Oraškić zločin i bijeg pomno planirao.

Tijekom suđenja tražio je izuzeća sudskih vijeća, stalno je vrijeđao suca i članove obitelji svojih žrtva, kojima je poručivao da su đubrad, a novinare je nazivao štakorima. Izrečenu presudu nije mogao mirno saslušati. U jednom je trenutku kleknuo te je prekrio uši, ne želeći slušati presudu.

Sin ubijene sutkinje: Poljubila me pred školom i tad sam je vidio zadnji put...

Dino Hvalec, sin ubijene sutkinje Ljiljane Hvalec, prošle je godine sudjelovao u Nacionalnoj medijskoj kampanji "Zaustavimo nasilje nad ženama i nasilje u obitelji - za nasilje nema opravdanja". 

Senzibilizacija javnosti

Radi se o projektu Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u okviru provedbe Operativnog programa "Učinkoviti ljudski potencijali za razdoblje 2014.-2020.", koji je financiran iz bespovratnih sredstava Europskog socijalnog fonda.

Glavni cilj kampanje “#empatijasada - Za društvo bez nasilja” je senzibilizacija javnosti o štetnosti i neprihvatljivosti nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, važnosti prevencije nasilja, obveza prijavljivanja nasilja te promocija besplatne 24-satne telefonske linije 116 006 kao dio sustava prevencije nasilja i zaštite žrtve.

"Sjećam se šetnje s mamom. Ovuda smo stalno prolazili. Često smo išli u park i igrali se. 

Sjećam se finih jela koja je kuhala, ali i zabave u kuhinji.

"Stalno nas je negdje vodila"

Mama je voljela sport, sva igrališta su bila naša. Stalno nas je negdje vodila - skijanja i ljetovanja. Poticala je našu kreativnost, znala se šaliti, ali kada je trebalo, uvijek nam je bila podrška.

Sjećam se da me je poljubila pred školom i s bratom otišla prema vrtiću. Tada sam zadnji put vidio svoju majku. Imao sam devet godina kad je mama ubijena, a moj brat Vito pet", u vrlo emotivnom spotu, praćenom kadrovima mjesta koja je obilazio s majkom, govori Dino Hvalec. 

Video možete pogledati u nastavku.