DRŽAVA Srbija mora isplatiti po 1.240.000 dinara (približno 10.540 €) odštete Svetlani i Branimiru Smiljkoviću iz Doljevca, roditeljima dječaka rođenog 1983. godine za kojeg im je u niškom rodilištu rečeno da je preminuo.

Presudu je donio Vrhovni sud Srbije, utvrdivši da je supružnicima povrijeđeno pravo na poštovanje obiteljskog života, zajamčeno Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava. Njihova pravna bitka trajala je 11 godina, a tužbu su podigli tek 2013., nakon što su, kako tvrde, doznali da im je sin možda živ, piše Nova.rs.

Preokret nakon 30 godina

"Te nam je godine u kuću došao čovjek koji se predstavio kao bivši djelatnik niškog rodilišta. Zatražio je čašu vode i molio za oprost jer je bio teško bolestan. Rekao je da je došao priznati kako naš sin nije umro, da živi u naselju Ledena Stijena i zove se Dejan, ali da ostale detalje o njegovoj sudbini ne smije otkriti", ispričala je Svetlana. Kaže kako je to samo potvrdilo njezine sumnje da dijete nije preminulo u bolnici.

Sjećanja iz bolnice

"Rodila sam sina 1983. godine i dojila ga dva dana. Treći dan mi je jedan službenik rekao da sam mlada, da ću imati još djece i da potpišem smrtovnicu. Dali su mi injekciju za smirenje i otpustili me. Mom suprugu rečeno je da dođe po nalaze obdukcije, ali godinu dana nismo dobili nikakvu dokumentaciju, a tijelo djeteta nikad nismo vidjeli. Govorili su da je naša beba navodno u Beogradu, što nam je bilo sumnjivo, ali nismo imali dokaza da ne govore istinu", prisjeća se Svetlana.

Komentirajući odštetu koju su dobili od države, Svetlana kaže da novac ni njoj ni suprugu nije donio mir. Naglašava da joj utjehu pružaju dvije kćeri i sin, ali da ne može prežaliti dječaka o čijoj sudbini ne zna ništa. "Praznina u duši i dalje je tu. Ne gubim nadu da ću pronaći svoje dijete, samo bi mi to donijelo sreću. Tu novac ništa ne može promijeniti", zaključila je.

Obrazloženje Vrhovnog suda

Dugogodišnja pravna borba Smiljkovića uključivala je tri ukidanja presuda Općinskog i Apelacijskog suda u Nišu, a Vrhovni sud konačnu je odluku donio postupajući po trećoj reviziji njihovog odvjetnika Đure Blagojevića.

Vrhovni sud dosudio im je odštetu jer je, kako se navodi u presudi, "majka otpuštena iz bolnice bez dokumentacije o uzroku smrti, nije vidjela tijelo, a do podnošenja tužbe roditelji nisu dobili rezultate obdukcije niti tijelo djeteta radi sahranjivanja".

Sud dalje navodi kako "ne postoji sigurnost da je dijete nad kojim je vršena obdukcija, a koje je identificirano na osnovu narukvice s imenom majke, i dijete koje je Svetlana rodila isto, jer je parafinski kalup uništen pa ne postoji uzorak DNK za utvrđivanje majčinstva".

Obrazlažući prihvaćanje tužbenog zahtjeva, Sud je naveo da su utvrđeni propusti za koje je odgovorna država. "Tužena Republika Srbija je svojim nedjelotvornim ponašanjem od 2013. godine, kada su podnijeli tužbu, tužiteljima povrijedila pravo na poštovanje obiteljskog života iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer nije poduzela adekvatne mjere koje bi dovele do razjašnjenja spornih okolnosti u pogledu sudbine djeteta, pa roditelji imaju pravo na novčano obeštećenje", stoji u presudi.

Odvjetnik: Pravda je spora, ali dostižna

Pravni zastupnik Smiljkovića, odvjetnik Đura Blagojević, pozdravio je odluku Vrhovnog suda, posebno zato što je ista pravosudna institucija u drugim sličnim slučajevima odbijala tužbene zahtjeve.

"Moram pohvaliti sutkinju Općinskog suda Snežanu Savić koja je prva prihvatila tužbeni zahtjev, bez obzira na to što je njezina presuda po žalbi ukinuta. Vrhovni sud je na temelju mojih revizija dva puta vraćao predmet u Niš da bi treći put izravno odlučio i prihvatio tužbeni zahtjev", pojašnjava Blagojević.

Ističe da je 11 godina dugo razdoblje te da im je nedostajao ključni svjedok jer je čovjek koji je Smiljkovićima rekao da im je dijete živo u međuvremenu preminuo. "Ova presuda je dokaz da je pravda spora, ali dostižna. Sve bi bilo lakše da je taj djelatnik rodilišta mogao svjedočiti. Zbog proteka vremena i nedostupne dokumentacije teško je dokazati odgovornost za propuste rodilišta", kaže odvjetnik. Dodaje kako je pravda samo djelomično zadovoljena jer nisu utvrđeni ni počinitelji ni motivi tih događaja.

"Imam još takvih slučajeva, no razočarava što sam u drugom postupku, koji je bio identičan ovom obitelji Smiljković, od Vrhovnog suda dobio odbijajuću presudu. To se ne bi smjelo događati s obzirom na to da se radi o istom činjeničnom stanju, a ista pravosudna institucija donosi potpuno drugačiju presudu. Na tu sam odluku podnio ustavnu tužbu, koja je odbijena, pa sam se obratio Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Od njih sam u studenom prošle godine dobio potvrdu da će moja predstavka biti razmatrana. Nadam se pozitivnom ishodu kako bih nastavio borbu za prava roditelja koji se i danas pitaju što se dogodilo s njihovom djecom", zaključio je odvjetnik Blagojević.