PRIJE točno sedam godina, 7. lipnja 2011. godine, zadnji put je viđena djevojka koja je stopirala u smjeru Splita.

Sljedećih dana, mjeseci i godina o njoj je pričala cijela Hrvatska. 

Svi su dobro zapamtili ime Antonije Bilić, maturantice srednje Trgovačke škole iz Kričaka koja je na današnji dan prije sedam godina izašla iz obiteljske kuće u Drnišu i krenula prema Splitu.

Stopirala je pa sjela u plavi kamion, otkrilo se da ga je vozio Paravinja

Antoniju su zadnji put vidjeli oko 10 sati kako stopira na Čikolskom mostu. Vidjeli su da sjeda u plavi kamion.

Posljednji signal s njenog mobitela zabilježen je u 15:40 kod odmorišta Modruš kod Ogulina. 

Dva tjedna kasnije, 22. lipnja, policija je zaustavila plavi kamion kod Svetog Roka koji je odgovarao snimkama nadzornih kamera i zadnjoj lokaciji mobitela nestale djevojke. Ubrzo su doznali da je kamion vozio 48-godišnji Dragan Paravinja. Nakon 71 sata bijega, policija ga je pronašla i opkolila 24. lipnja u Donjim Srđevićima kod Srpca u Republici Srpskoj. U BiH je Paravinja pobjegao tako što je preplivao Savu. 

Paravinja mijenjao priču 

U Srđevićima su policajci našli oproštajno pismo u kojem je tvrdio da će se ubiti i da nije kriv te da mu je sve namješteno. 

Ipak, u prvom razgovoru s BiH istražiteljima je priznao da je ubio Antoniju Bilić i potom je bacio s jednog od mostova na rijeci Krki.

Po dolasku u Hrvatsku je Paravinja negirao svoje navode iz BiH te ustvrdio kako toga dana uopće nije vozio na dionici gdje je mlada djevojka stopirala. Rekao je i da su dokazi pronađeni u njegovom kamionu podmetnuti. Tek je suđenje utvrdilo što se zapravo dogodilo tog kobnog 7. lipnja u Paravinjinu kamionu. 

Htio je silovati pa je zadavio

Dragan Paravinja je uočio Antoniju sa suprotne strane ceste i pitao je ide li s njim do Zagreba. Kad mu je kazala da putuje prema Splitu, okrenuo je kamion u suprotni smjer kako bi je povezao. Nakon što je ušla u kamion počeo joj se nabacivati.

"Nabacivao joj se s namjerom da ostvari s njom spolni odnos. Ona je pokušala pobjeći i odgurivala ga je nogama, a on ju je stezao oko vrata dok nije umrla. Tad ju je prebacio iza u kabinu i sakrio tijelo na nepoznatom mjestu. Ubio ju je kako bi prikrio pokušaj silovanja", navela je u obrazloženju presude sutkinja 2012. godine.

Sve je to vrijeme trajala potraga za Antonijinim tijelom, jedna od najopsežnijih u povijesti Hrvatske, u koju su se osim policije i HGSS-ovaca uključili i brojni građani, no potraga dugo vremena nije dala nikakve rezultate. Posmrtni ostaci Antonije Bilić pronađeni su tek u studenom 2012. u Modrušu kod Josipdola. 

Triput mu sudili, Vrhovni sud mu prepolovio presudu

Suđenje Paravinji započelo je u siječnju 2012. godine, a dvaput je ponavljano. Prvi put je proglašen krivim po svim točkama optužnice i osuđen na 40 godina zatvora. Presuda od 40 godina zatvora potvrđena mu je i u dva ponovljena suđenja, no vrhovni sud mu je prije godinu dana prepolovio kaznu s 40 godina na 20 godina zatvora. 

U to vrijeme ulazi i šest godina koje je proveo u pritvoru. Sud je kvalifikaciju teškog ubojstva preinačio u obično ubojstvo.  

Obitelj Antonije Bilić šokirala je konačna presuda Vrhovnog suda

''Obitelj nije najbolje primila presudu. U šoku su, no najvažnije je da je ovaj slučaj konačno zaključen. Šest godina muke je za njima, iznova su prolazili traumu svaki put kada bi se suđenje ponavljalo", rekao je nakon presude odvjetnik Vinko Ljubičić koji je zastupao obitelj ubijene Antonije Bilić.