LADISLAV Napuljski bio je ugarsko-hrvatski kralj poznat po prodaji Dalmacije za 100.000 dukata. Radi se o čovjeku koji je uglavnom ratovao po srednjoj Italiji te se sukobljavao s drugim pretendentima iz vlastite loze. Ubrzo nakon prodaje Dalmacije umire, kao i vrijeme vladavine Anžuvinaca u Hrvatskoj i Ugarskoj.

Anžuvinska Dalmacija

Anžuvinci su vladali Hrvatskom od početka 14. stoljeća. Među njima je najistaknutiji bio Ludovik I., koji je sredinom 14. stoljeća porazio Veneciju. Zadarskim mirom iz 1358. godine Venecija je priznala njegovu vlast nad Dalmacijom. Time je prekinut period od 150 godina mletačke vlasti u Dalmaciji.

Nakon Ludovika I. u Napulju je okrunjen Ladislav Napuljski. Njegovu vlast u pitanje su doveli njegovi rođaci Anžuvinci koje je financirao papa, što je Ladislav iskoristio kako bi papi oduzeo teritorije u srednjoj Italiji. U međuvremenu je gušio pobune i sklapao brakove kako bi prigrabio što više moći.

Od 1390-ih uključuje se u borbu za ugarsku krunu, a 1403. okrunjen je za hrvatsko-ugarskog kralja. Doduše, ta vlast je bila samo nominalna. Većina ugarskih plemića nije priznavala njegovu vlast, već su podržali moćnog Žigmunda Luksemburškog. Njih dvojica su se sukobili više puta tijekom 1390-ih, no ni jedna bitka nije presudila.

Dalmaciju je prodao kako bi financirao novu vojsku

Međutim, napetije je bilo u Italiji. Nova pobuna protiv Ladislava natjerala ga je da pribavi sredstva kako bi financirao vojsku. Inicijalno je ponudio Veneciji 300.000 dukata za Dalmaciju, no ona je to odbila, čekajući bolju ponudu.

Pregovori su trajali od zime 1408. sve do 9. srpnja sljedeće godine. U trećem pokušaju Venecija je pristala na 100.000 dukata. U crkvi sv. Silvestra na Biševu pao je dogovor, a Mleci su već idućeg dana krenuli u osvajanje. Ladislav se odrekao grada Zadra te cijelog dalmatinskog područja.

Tako je Dalmacija ponovo pala pod mletačku upravu. Venecija je kontrolirala istočnu stranu jadranske obale sve do 1797. godine, kada je i ukinuta. Ladislav se prodajom Dalmacije povukao iz borbe za Ugarsku, gdje će uskoro zavladati Žigmund Luksemburški.

Novac koji je dobio nije mu pomogao. Umro je već 1414. godine u Napulju, navodno zbog spolnih infekcija. Nije imao muških nasljednika, pa je kraljevstvo zapalo u nestabilan period te izgubilo utjecaj u Italiji.