NOVE zloporabe religije u političke svrhe, u koje se ubrajaju i molitve na javnim mjestima, umjerenog uspjeha imaju samo u srednjoj i istočnoj Europi, ocjenjuje se u članku u novom broju časopisa Obnovljeni život. Obnovljeni život je hrvatski tromjesečni znanstveni časopis za filozofiju i religijske znanosti.

Članak objašnjava pozadinu zloupotreba u pozitivnoj vezi između kršćana i stranaka krajnje desnice, a razloge za njihovu veću prisutnost u zemljama srednje i istočne Europe vidi u slabijem razvoju demokracije, slobodnog tržišta i vladavine prava.

Za primjer takvih stranaka članak navodi Švicarsku narodnu stranku, Braću Italije, Fidesz u Mađarskoj, Ujedinjenu desnicu u Poljskoj, Finsku stranku i druge.

"Religija se koristi za nereligijske motive"

Autor, sveučilišni profesor filozofije u Zagrebu Kristijan Krkač, ističe da je svrha zlouporabe iskoristiti religije za političke, ideološke i ekonomske ciljeve, dakle za nereligijske motive.

Ideološke zlouporabe se očituju u stranačkim programima, izbornim strategijama, raznim oblicima prosvjeda i antiprosvjeda te, posebno, u konkretnim slučajevima javne molitve.

Ulične molitve

Ulična molitva svake prve subote u mjesecu predstavlja najdugovječniji novi vjerski fenomen među rimokatolicima u srednjoj Europi. Prakticira se na raznim mjestima i u raznim prigodama, poput molitve u blizini objekata za pobačaj, molitve za različite svrhe na gradskim trgovima i molitve na državnim granicama s antiimigrantskim osjećajima.

Primjetna je raznolikost tih praksi, od kojih su neke specifične za određene zemlje, a druge su široko rasprostranjene. Na primjer, tradiciju uličnih molitava svake prve subote u mjesecu obilježavaju stotine vjernika u brojnim gradovima diljem Poljske, Mađarske, Hrvatske i drugdje.

Ta prakse potiču brojne sumnje da su te molitvene grupe usko povezane s konzervativnim i ekstremno desnim političkim strankama, kaže se.

U Poljskoj, gdje je vlast obnašala desničarska populistička koalicija, predvođena socijalno konzervativnom strankom Pravo i pravda (PiS), taj je pokret koristio populističku manipulaciju temeljenu na nacionalizmu, ksenofobiji, antipluralizmu, zaoštravanju društvene dihotomije te vodio kampanju protiv LGBT zajednice.

"U Hrvatskoj se moli na ulici za muškarce da budu duhovni autoriteti u obitelji"

U Hrvatskoj, posebice u Zagrebu, moli se na ulicama za "muškarce da budu duhovni autoriteti u obitelji". Autor ističe da se molitelji okupljaju na glavnom zagrebačkom trgu, da je to subotom ujutro i da su među njima samo muškarci.

Krkač naglašava da se u demokratskom društvu pojedinci mogu slobodno uključiti u javne aktivnosti sve dok to ne ometa druge ili ne krši zakone, ali također ističe kako u Hrvatskoj postoji obilje vjerskih prostora za molitvu, uključujući crkve, svetišta, procesije i druge vjerske događaje na javnim mjestima.

Analizirajući opravdanost javne molitve, Krkač postavlja pitanje jesu li sudionici svjesni onoga što je Isus poučavao o molitvi na ulici u odnosu na privatno, između ostalih čimbenika.

Zabrinutost zbog neusklađenosti molitve s biblijskim načelima

Podsjeća na citat iz Biblije o molitvi u skrovitosti (Matej 6:5-6): "Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."

Krkač također upućuje na "specifičan aspekt" da oni molitvom izražavaju želju da "muškarci budu duhovni autoriteti u obitelji" i da imaju "autoritativne uloge, posebno u duhovnim stvarima unutar obiteljskog konteksta".

Autor izražava teološku zabrinutost u vezi s usklađenošću molitve s biblijskim učenjima i podsjeća na biblijski stih iz Galaćana (3:28) koji kaže: "Nema više Židova ni Grka, nema više roba ni slobodnjaka, nema više muškog ni ženskog; jer ste svi jedno u Kristu Isusu."

Taj odlomak osporava ideju o različitim ulogama temeljenim na spolu ili rodu unutar duhovnog područja, sugerirajući jedinstvo i jednakost među vjernicima bez obzira na spol ili rod, zaključuje autor u časopisu Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, koji uz prekide izlazi više od stotinu godina u Zagrebu.

"Zauzimanje vlasti i guranje navodno vjerskog programa"

Zauzimanje vlasti i guranje navodno vjerskog programa koji je često više svjetovni nego sveti može biti istinska zlouporaba vjere za politički dobitak, kaže on.

Dodaje da ni u jednoj zapadnoeuropskoj zemlji nema dokaza o pozitivnom odnosu između religioznosti i glasova za populističku radikalnu desnu stranku.

"Još izraženije zlouporabe molitve za političke svrhe u zemljama pravoslavnog kršćanstva i islama"

U zemljama na sjeverozapadu Europe zlouporabe su manje uspješne, dok u srednjoistočnim zemljama postižu umjeren uspjeh.

Istraživanja pokazuju da su razvijena demokracija, slobodno tržište i vladavina prava značajne prepreke protiv opsežnijih zlouporaba i njihovog većeg uspjeha.

On zaključuje da su u nekim zemljama izvan zapadnog kršćanstva - npr. u zemljama pravoslavnog kršćanstva u Rusiji ili islama u muslimanskim zemljama kao što su Palestina, Libanon, Sirija ili Iran - zlouporabe u političke svrhe vjere još izraženije.