HORMUŠKIM tjesnacem, ključnom točkom za globalnu pomorsku trgovinu, u 100 dana od izbijanja rata u regiji prošlo je manje od 1000 brodova, brojka koja se u normalnim okolnostima dosegne u samo tjedan dana.

Danas se navršava 100. dan sukoba između SAD-a, Izraela i Irana, a dnevni tranzit komercijalnih plovila kroz ovaj strateški prolaz i dalje je iznimno ograničen.

Zašto je Hormuz važan?

Hormuški tjesnac je uski morski prolaz na ulazu u Perzijski zaljev koji povezuje Bliski istok, bogat naftom i ukapljenim prirodnim plinom (LNG), sa svjetskim tržištima preko Arapskog mora i Indijskog oceana.

Prije 28. veljače, kada su SAD i Izrael pokrenuli preventivni napad na Iran, a Teheran uzvratio udarima na regionalnu infrastrukturu, kroz ovaj prolaz odvijalo se 20% svjetske dnevne trgovine naftom i LNG-om. Kroz tjesnac također prolazi trećina svjetske pomorske trgovine gnojivima.

Dramatičan pad prometa

Prije sukoba, od 1. do 27. veljače, Hormuškim tjesnacem dnevno je u prosjeku prolazilo 129 plovila, prema podacima Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD). To je blizu povijesnog prosjeka od 138 brodova dnevno, koji navodi Pomorska trgovinska organizacija Ujedinjenog Kraljevstva.

Međutim, u prvih 100 dana rata broj brodova pao je za više od 90% u usporedbi s prijeratnim razinama. Od početka sukoba do danas u 7 sati po GMT-u, tjesnacem je prošlo ukupno 988 komercijalnih brodova, od čega 84 kontejnerska, pokazuju podaci analitičke tvrtke Kpler. Na 100. dan rata, prolaz je zabilježilo samo 10 plovila.

Glavni načini na koje su brodovi prolazili bili su plaćanje Iranu ili traženje diplomatskih rješenja pregovorima. Neka plovila prolazila su s isključenim transponderima Automatskog identifikacijskog sustava (AIS). Tijekom ovog razdoblja uspostavljena je i nova ruta unutar iranskih teritorijalnih voda, dok se dio brodova i dalje drži koridora koji je propisala Međunarodna pomorska organizacija. Velik dio brodova koji su uspjeli proći pripada takozvanoj "floti u sjeni", odnosno plovilima pod sankcijama.

Kronologija kolapsa

Promet je počeo drastično opadati odmah nakon izbijanja rata. Dok je 28. veljače tjesnacem prošlo 78 brodova, već 1. ožujka ta je brojka pala na 30, a dan kasnije na samo 13. Sljedećih dana prolazila su tek dva broda dnevno. Najprometniji dan u ratnom razdoblju bio je 18. travnja, kada je prošlo 27 plovila, dok je najniži promet zabilježen 7. svibnja, sa samo jednim brodom.

Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Aragči izjavio je 17. travnja da će "Hormuški tjesnac ostati otvoren za sve trgovačke brodove do isteka primirja u Libanonu". Sličnu poruku poslao je i američki predsjednik Donald Trump, rekavši da je "tjesnac potpuno otvoren, no američka blokada ostat će na snazi dok se ne postigne dogovor s Iranom".

Već sljedećeg dana, 18. travnja, Iran je objavio da tjesnac ostaje de facto zatvoren i zatražio od SAD-a ukidanje blokade za brodove koji plove u iranske luke ili iz njih.

Od početka rata, glavna trgovačka ruta za brodove koji su inače prolazili tjesnacem sada se odvija između zaljevskih proizvođača i odabranih zemalja u Aziji i Africi. Trgovina sa zapadnim zemljama kroz tjesnac gotovo je u potpunosti zaustavljena.

Struktura prometa u ratnim uvjetima

U prvih 100 dana sukoba Hormuškim tjesnacem prošlo je 456 tankera za naftu i naftne derivate. Dok je 28. veljače tjesnac prešlo 50 takvih brodova, 1. ožujka bilo ih je 17, dan kasnije šest, a 3. ožujka samo dva. Bilo je i dana kada nijedan tanker nije prošao. Većina tereta bila je ukrcana u iranskim lukama, a prolazili su i brodovi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Iraka, Saudijske Arabije i Katara. Odredišta su uglavnom bile zemlje poput Kine, Indije, Singapura, Južne Koreje, Japana, Vijetnama, Pakistana, Malezije, Tajlanda i Mjanmara.

Istovremeno, šteta na energetskoj infrastrukturi u Zaljevu zbog iranskih osvetničkih napada uzrokovala je goleme gubitke u proizvodnji, posebno zbog obustave rada LNG postrojenja u Kataru. Zbog toga danima nijedan LNG tanker nije prošao tjesnacem. Prvi prolazak nakon 28. veljače zabilježen je tek 2. travnja. Ukupno je u 100 dana prošlo samo 18 LNG tankera, što je tek 2% ukupnog prometa. Teret je bio namijenjen Pakistanu, Indiji, Kini i Japanu.

Kroz tjesnac je u istom razdoblju prošlo i 149 brodova za ukapljeni naftni plin (LPG), što čini 15% ukupnog broja. Ti su brodovi isplovljavali uglavnom iz iranskih luka, ali i iz UAE-a, Katara i Kuvajta, a plovili su prema Pakistanu, Indiji, Kini, Maleziji, Indoneziji, Omanu, Džibutiju, Somaliji i Čileu.

Zabilježen je i prolazak 281 broda za suhi teret, koji čine 28% ukupnog prometa. Ta su plovila imala znatno raznolikije rute. Teret je bio ukrcan u zemljama poput Katara, UAE-a, Irana, Indije, Saudijske Arabije, Turske, Kanade, Tajlanda, Ukrajine, Brazila, Argentine, Kine, Omana, Tanzanije, Indonezije i Iraka. Osim toga, tjesnacem je prošlo i desetak putničkih brodova koji su nakon izbijanja rata ostali zarobljeni u Zaljevu.