GRAĐANSKI rat u Siriji započeo je u proljeće 2011. godine, u jeku vala pobuna poznatih kao Arapsko proljeće, koje je zahvatilo veći dio Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Kao početak sukoba najčešće se navodi 15. ožujka 2011., kada su izbili prvi veći protuvladini prosvjedi protiv vlasti predsjednika Bašara al-Asada. Iako su demonstracije u početku bile mirne, događaji koji su uslijedili brzo su gurnuli zemlju u nasilje koje će prerasti u jedan od najrazornijih ratova 21. stoljeća.

Prosvjedi koji su pokrenuli lančanu reakciju

Dana 15. ožujka 2011. u Damasku i Alepu izbili su prvi značajniji prosvjedi inspirirani pobunama u drugim arapskim državama. Demonstranti su tražili političke reforme, borbu protiv korupcije i veće građanske slobode. Sirijska država, kojom je desetljećima dominirala autoritarna vlast obitelji al-Asad, na te je zahtjeve odgovorila represijom i uhićenjima.

Samo nekoliko dana kasnije dogodio se događaj koji je dodatno rasplamsao nezadovoljstvo. 18. ožujka 2011. u južnom gradu Daraa sigurnosne snage otvorile su vatru na prosvjednike koji su demonstrirali protiv uhićenja skupine tinejdžera. Mladići su prethodno na zidovima škole ispisali slogane inspirirane Arapskim proljećem, uključujući poruku „Narod želi pad režima“. Njihovo uhićenje i navodno mučenje izazvali su ogorčenje lokalnog stanovništva.

Kada su građani izašli na ulice tražeći njihovo oslobađanje, vlasti su odgovorile silom. U pucnjavi je ubijeno više ljudi, a vijest o nasilju brzo se proširila zemljom. Prosvjedi su se potom počeli širiti u gradove poput Homsa, Hame i Damaska, a zahtjevi demonstranata postupno su postajali sve radikalniji.

Od prosvjeda do oružanog sukoba

Sirijska vlast pokušala je ugušiti pobunu kombinacijom političkih obećanja i represije, ali situacija je ubrzo izmakla kontroli. Tijekom 2011. godine vojska i sigurnosne službe sve su češće koristile silu protiv prosvjednika, dok su se na drugoj strani počele formirati naoružane skupine.

U ljeto iste godine dio vojnika dezertirao je iz sirijske vojske i osnovao Slobodnu sirijsku vojsku, čime je sukob postupno prerastao u otvoreni građanski rat između režima i različitih pobunjeničkih frakcija.

Rat koji je prerastao granice Sirije

S vremenom je sirijski sukob prerastao u složeni međunarodni rat. Vladu Bašara al-Asada podržali su Rusija i Iran, dok su različite pobunjeničke skupine dobivale pomoć iz više zapadnih i regionalnih država.

U kaosu rata pojavile su se i ekstremističke organizacije, među njima i Islamska država, koja je 2014. zauzela velike dijelove teritorija u Siriji i Iraku. Time je rat dodatno eskalirao i privukao još širu međunarodnu intervenciju.

Jedna od najvećih humanitarnih katastrofa

Sirijski građanski rat prouzročio je goleme ljudske i materijalne gubitke. Procjenjuje se da je u sukobu poginulo više od 500 tisuća ljudi, dok su milijuni bili prisiljeni napustiti svoje domove. Više od polovice stanovništva Sirije raseljeno je unutar zemlje ili izvan nje, što je izazvalo i veliku izbjegličku krizu u Europi.

Iako su se borbe u nekim dijelovima zemlje s vremenom smanjile, Sirija je i danas politički podijeljena, a posljedice rata i dalje snažno oblikuju život milijuna ljudi.