Screenshot: ABC

SLUČAJ nevjerojatnog pokušaja ubojstva Sergeja i Julije Skripal upoznao je svijet s najsmrtonosnijim poznatim nervnim otrovom na svijetu - novičokom, tajanstvenim kemijskim oružjem izumljenim u Sovjetskom Savezu, čiju je proizvodnju Rusija službeno prekinula devedesetih pod Borisom Jeljcinom. Ali davno prije Skripalovih, koji se i dalje bore za život u bolnici u Velikoj Britaniji, u Rusiji je novičokom slučajno otrovan znanstvenik koji je radio na njegovom razvoju.

>> Zašto bi Putin otrovao špijuna pred izbore? Zato što može

Andrej Željeznjakov je 1987. zbog tehničkog kvara na laboratoriju u laboratoriju izložen najsmrtonosnijem nervnom otrovu na svijetu. “Krugovi su mi se pojavli pred očima: crveni i narančasti. Zvonjava u ušima, zadržao sam dah. I osjećaj straha: kao da će se nešto dogoditi. Sjeo sam na stolicu i rekao ljudima: Sredilo me”, opisao je Željeznjakov što mu se dogodilo kad je otrovan vrlo malom dozom novičoka, u intervjuu za ruske novine Novoje Vremja.

Preživio trovanje, ali umro od posljedica pet godina kasnije

Iako je ovaj sovjetski kemičar preživio, nikad se nije potpuno oporavio od trovanja. Do 1992. mu je otrov razorio središnji živčani sustav. Borio se s epilepsijom, nervnim oštećenjima, cirozom jetre i toksičnim hepatitisom. Manje od godinu dana nakon što je dao intervju umro je od moždanog udara, sam, izoliran i ogorčen ravnodušnošću nadređenih i medija, piše Guardian u članku o njegovom tragičnom slučaju.

>> Što je Novichok, najsmrtonosniji nervni otrov na svijetu kojim je napadnut ruski špijun?

Željeznjakov je svojim medijskim istupom ustvari pomogao u razotkrivanju ultra-tajnog programa kemijskog oružja koji nije prekinut, unatoč Američko-sovjetskom sporazumu o kemijskom oružju, dogovorenom između Mihaila Gorbačova i Georgea Busha, kojim su se obvezali na prekid proizvodnje takvog oružja.

Željeznjakov nikad nije procesuiran, možda upravo zato što je bio smrtno bolestan. Drugi ruski znanstvenik sa Državnog saveznog znanstveno-istraživačkog instituta za organsku kemiju i tehnologiju, koji je radio na programu i koji je prvi otkrio postojanje ovog otrova, VIl Mirzajanov, završio je na sudu zbog odavanja državne tajne, ali je na kraju oslobođen, dobrim dijelom zbog pritiska Njemačke i Amerike. Po dolasku bivšeg agenta KGB-a, Vladimira na Putina, na vlast 2000. Mirzajanov je pobjegao u Ameriku, gdje i danas živi.

>> Putin kaže da je Rusija prekinula svoj program kemijskog oružja. Je li to istina?

Novičok stvoren kako bi se zavaralo međunarodne inspekcije

Mirzajanov se slaže sa zaključkom britanskih vlasti da su bivšeg rusko-britanskog dvostrukog agenta Skripala i njegovu kćer otrovale ruske vlasti. Kako je rekao za ABC, “nema sumnje” da je Putin odgovoran. “Kremlj poriče sve vrijeme, kao svi kriminalci - to ne znači ništa”, dodao je. S druge strane, ruski dužnosnici poput zamjenika ministra vanjskih poslova Sergeja Rijabkova “sa svom mogućom sigurnošću” poriču da su SSSR ili Rusija ikad imali program za proizvodnju novičoka.

Međutim, tome izravno proturječi sama ruska državna novinska agencija RIA Novosti, kojoj je ravnatelj instituta za koji su Mirzajanov i Željeznjakov radili priznao da je SSSR razvio novičok. Program je samo bio drukčije nazvan: folijant. Novičok je, naime, tzv. binarni agens, odnosno proizvodi se od dvije kemikalije koje imaju legalnu primjenu kao pesticidi i umjetna gnojiva, što je omogućilo Sovjetima da ih proizvode bez izazivanja sumnje te da izbjegnu kontrole međunarodnih inspektora.

Željeznjakov nije bio jedina žrtva novičoka?

A još jedan Rus blisko upoznat s programom, aktivist Lev Fedorov, tvrdi da Željeznjakov nije bio jedina žrtva otrova. Još jedan znanstvenik s instituta, L.A. Lipasov, umro je “u vezi s razvojem modernih tipova kemijskog oružja”, rekao je za Guardian Fedorov, koji je sam umro 2017.

Druge moguće žrtve su ruski bankarski oligarh Ivan Kivelidi, koji je ubijen zajedno s tajnicom nakon tajanstvenog trovanja 1995. i sovjetski časnik Vladimir Petrenko, koji je otrovan 1982. nakon što se dobrovoljno javio za testiranje novog zaštitnog odijela. Petrenko je bio uvjeren da su ga, umjesto toga, ustvari iskoristili za testiranje učinka novog bojnog otrova. Petrenko je preživio i postao ekološki aktivist nakon pada SSSR-a.