DANA 14. lipnja 1934. godine u Veneciji su se prvi put sastali njemački kancelar Adolf Hitler i talijanski diktator Benito Mussolini. Iako će nekoliko godina poslije postati najpoznatiji politički saveznici Europe i stvoriti osovinu koja će svijet odvesti u Drugi svjetski rat, njihov prvi susret bio je sve samo ne srdačan.

U to vrijeme Mussolini je bio na vrhuncu moći. Fašističkom Italijom vladao je već više od deset godina i uživao ugled jednog od najutjecajnijih europskih državnika. Hitler je, s druge strane, bio relativno nov na političkoj sceni. Na vlast je došao godinu i pol ranije, a mnogi europski čelnici još su ga promatrali s dozom opreza i podcjenjivanja.

Mussolini nije bio impresioniran

Talijanski vođa pobrinuo se da susret protekne pod njegovim uvjetima. Dočekao je Hitlera u raskošnoj vojnoj odori, okružen ceremonijama i simbolima svoje moći, dok je njemački kancelar stigao u jednostavnom građanskom odijelu.

Razgovori nisu protekli najbolje. Prema kasnijim zapisima ljudi iz Mussolinijeva okruženja, Talijan je Hitlera smatrao pretjerano emotivnim, neurednim i sklonim dugim monolozima. Nije ga impresionirao ni njegov stil vođenja razgovora, a političke razlike bile su znatne.

Najveće neslaganje odnosilo se na Austriju. Hitler je otvoreno zagovarao njezino pripajanje Njemačkoj, dok je Mussolini smatrao da neovisna Austrija treba ostati svojevrsna tampon-zona između dviju država. Talijanski diktator tada nije bio spreman dopustiti širenje njemačkog utjecaja prema jugu.

Kriza zbog Austrije

Koliko su odnosi bili napeti pokazalo se već nekoliko tjedana nakon sastanka. U srpnju 1934. austrijski nacisti pokušali su državni udar tijekom kojeg je ubijen kancelar Engelbert Dollfuss.

Mussolini je na to reagirao vrlo odlučno. Talijanske postrojbe poslane su prema granici s Austrijom kako bi upozorile Hitlera da se ne miješa vojno u događaje. Njemačka je tada odustala od otvorene intervencije, a činilo se da bi dvije države mogle postati ozbiljni protivnici.

Povjesničari često ističu da je upravo taj trenutak bio jedno od rijetkih razdoblja u kojem je Mussolini mogao ozbiljno ograničiti Hitlerove ambicije.

Od nepovjerenja do savezništva

Ipak, europska politika ubrzo je krenula u drugom smjeru. Nakon talijanskog osvajanja Etiopije 1935. godine Italija se našla pod međunarodnim sankcijama i u sve lošijim odnosima s Velikom Britanijom i Francuskom.

Hitler je iskoristio novu situaciju i postupno se približio Mussoliniju. Već 1936. nastala je osovina Rim-Berlin, politički savez koji će postati temelj njihove buduće suradnje. Tri godine poslije dvije su države potpisale Čelični pakt, vojni sporazum kojim su dodatno učvrstile svoje partnerstvo.

Ironično, isti Mussolini koji je 1934. smatrao Hitlera neugodnim i neiskusnim političarem kasnije će postati njegov najvažniji europski saveznik.

Susret koji je najavio burnu budućnost

Prvi susret Hitlera i Mussolinija nije donio velike dogovore ni prijateljstvo. Naprotiv, obilježili su ga međusobno nepovjerenje, različiti interesi i sukob oko budućnosti Austrije.

Ipak, političke okolnosti pokazale su se jačima od osobnih dojmova. U samo nekoliko godina dvojica diktatora pronašla su zajednički interes, a njihovo savezništvo ostavilo je dubok i tragičan trag u europskoj i svjetskoj povijesti.